REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3330/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Elektrolux građenje d.o.o., Šibenik, OIB 74420623163, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Uskoković & partneri, iz Zagreba, protiv tuženika Valamar Riviera d.d. za turizam, Poreč, OIB 36201212847, kao pravni sljednik Dubrovnik Babin Kuk d.d., Dubrovnik, OIB 85619845167, kojeg zastupaju punomoćnici Nenad Pešut i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pešut i Mamić, iz Zagreba i Krešimir Škarica iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica i partneri d.o.o., Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.498.608,42 EUR, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1259/2024-2 od 26. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-98/2023-81 od 8. veljače 2024., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije glede postavljenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 98/2023-81 od 8. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke, i sudi:
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 1.498.608,42 EUR (milijunčetiristodevedesetosamtisućašestoosam eura i četrdesetdva centa) sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 633,42 EUR od 28. lipnja 2009. do isplate, na iznos od 476.718,06 EUR od 23. prosinca 2009. do isplate, na iznos od 808.270,46 EUR od 23. prosinca 2009. do isplate, na iznos od 102.030,66 EUR od 26. ožujka 2010. do isplate i na iznos od 110.955,82 EUR od 26. ožujka 2010. do isplate, a sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 136.044,31 EUR (stotridesetšesttisućačetrdesetčetiri eura i tridesetjedan cent).
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana platiti tužitelju trošak parničnog i žalbenog postupka u iznosu od 80.774,43 EUR (osamdesettisućasedamsto- sedamdesetčetiri eura i četrdesettri centa).“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1) Je li drugostupanjski sud (VTS), u situaciji kada na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačava prvostupanjsku presudu na način da prihvaća tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom bio odbijen, dužan ocijeniti sve prigovore koje je tuženik istaknuo u postupku, pa tako i one koje prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi nije ocjenjivao, jer je zauzeo stav da tužbeni zahtjev nije osnovan iz drugih razloga?
2) Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada na temelju članka 373. točka 3. ZPP-s preinačava prvostupanjsku presudu na način da prihvaća tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom bio odbijen, dužan ocijeniti sve dokaze koji prileže spisu, a na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva?
3) Može li ugovor o asignaciji (pod pretpostavkom da to nije fiktivni ugovor) predstavljati ugovor o pristupanju dugu odnosno dokaz o sklapanju usmenog ugovora o pristupanju budućem dugu, ako je ugovorom o asignaciji jasno određeno da uputitelj (asignant) ovlašćuje upućenika (asignata) da za njegov račun podmiri obvezu trećoj osobi (asignataru) te da potpisom ugovora uputitelj (asignant) time podmiruje svoje obveze prema (asignataru) iz određenog pravnog posla, ako upućenik time podmiruje svoju obvezu prema uputitelju?
4) Može li član višečlane uprave nekog trgovačkog društva samostalno sklopiti usmeni ili pisani ugovor o pristupanju dugu i na taj način obvezati društvo koje zastupa, ako članovi uprave zastupaju društvu skupno i ako je takav način zastupanja upisan u sudski registar i time, u skladu sa zakonom, bio poznat ili morao biti poznat drugoj ugovornoj strani?
5) Može li se sklopiti ugovor o pristupanju dugu koji dug u trenutku sklapanja tog ugovora još ne postoji?
6) Je li valjano sklopljen ili je ništav ugovor o cesiji između dvije povezane pravne osobe, koji je u ime obje pravne osobe potpisao isti direktor (sklapanje ugovora sa samim sobom u smislu članka 49. u vezi sa člankom 41. Zakona o trgovačkim društvima), ako direktor za sklapanje takvog ugovora nije imao suglasnost skupštine društva u kojem je postojalo više članova društva?
7) Može li se smatrati valjanim ugovor o cesiji ili je ništav zbog nedopuštene pobude ako je cedent u vrijeme sklapanja ugovora bio insolventan i imao višemjesečnu blokadu računa, te ako je direktor cedenta i cesionara bila ista osoba, a i oba društva su bila kapitalno povezana, što znači da su obje strane znale da cedent ne smije vršiti obračunska plaćanja za vrijeme blokade, te ako je plaćanje naknade za ustupljenu tražbinu također regulirano obračunskim plaćanjem u korist treće osobe čime je treća osoba pogodovana, a vjerovnici cedenta uz znanje cesionara oštećeni?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
3. Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a ustvrdivši da je sud drugog stupnja počinio osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i posljedično toliko pogrešno primijenio materijalno pravo da je time tuženiku povrijedio temeljna ljudska prava na pravično suđenje, pristup sudu i obrazloženu sudsku odluku, zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema ocjeni ovog suda kraj činjenice da je u postupku koji prethodi ovom postupku utvrđeno da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatom naknade za radove izvedene na objektu ... u [adresa], u izgradnji te je tuženik sudjelovao kao investitor, a trgovačko društvo Glavice d.o.o. u stečaju kao glavni izvođač; time da tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je s trgovačkim društvom Glavice d.o.o. u stečaju bio u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o kooperantskim radovima, da se osoba ovlaštena za zastupanje tuženika obvezala tužitelju da će ispuniti njegovo potraživanje prema glavnom izvođaču, sve da bi se odvratilo tužitelja u namjeri da obustavi izvođenje radova zbog nepodmirenih potraživanja prema glavnom izvođaču, pa da je time od strane tuženika došlo do pristupanja dugu glavnog dužnika sukladno odredbi čl. 101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05), kako je to već etablirano u presudi ovog suda Rev-1826/2019 od 4. srpnja 2023. po ocjeni ovog suda o pitanjima koja postavlja tuženik ne ovisi odluka u ovom sporu kraj činjenice da su radovi na objektu tuženika izvršeni u vrijednosti kako je to utvrđeno presudom i da nisu plaćeni.
7. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
8. Nadalje, ocjena je ovoga suda da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. To iz razloga što tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno ustavno ili konvencijsko pravo na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.
9. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije, u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a i pozivanja na povredu prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a, odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
10. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer ti troškovi sastava odgovora na prijedlog nisu bili potrebni u ovoj fazi postupka.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
