Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3784/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Š. M. iz M., OIB…, i 2. F. M. iz M., OIB…, oboje zastupani po punomoćniku V. Š., odvj. iz R., protiv tuženika L. R. H. d.d. O., OIB:…, zastupan po pun. iz OD K., K. i partneri iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1275/2020-22 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1275/2020-22 od 21. travnja 2023.
II Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su 1. tužiteljica Š. M. iz M., OIB…, i 2. tužitelj F. M. (mlađi) iz M., OIB…, vlasnici nekretnine grč. 419, ZK tijelo I, označene kao kuća stanovanja, upisane u zk. ul. 1005, k.o. T., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno-knjižni odjel O., površine 181 m2, čije su vlasništvo stekli dosjelošću.
2. Nalaže se tuženiku L. R. H. d.d. O., OIB:…, da tužiteljima izda valjanu tabularnu izjavu podobnu za upis njihova prava vlasništva nad nekretninama iz t. 1. ove presude, koju će za slučaj neizdvajanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.
3. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak ovog postupka, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima 1. Š. M. iz M., OIB…, i 2. F. M. iz M., OIB… da solidarno tuženiku L. r. h. d.d. O., OIB:…, naknade parnični trošak u iznosu od 1.741,25 EUR./ 13.119,45 EUR, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a tuženiku dosuditi troškove odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio, da u postupku nisu počinjene bitne povrede ZPP iz navedene odredbe, kao niti ona iz čl. 354. st. 1 u vezi čl. 220. ZPP na koju se ukazuje u žalbi (podvodeći isto pod čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP). Tužitelji su naime na ročištu od 27. svibnja 2021. odustali od saslušanja 2/tužitelja kao stranke i svjedoka koji su pristupili, pa ne mogu prigovarati da im nije omogućeno provođenje predloženih dokaza, niti da sud nije cijenio iskaz 2/tužitelja kao stranke koji dokaz nije niti proveden zbog odustanka od provođenja istog.
6. U predmetnom postupku tužitelji traže utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, kojih je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, pozivajući se na svoj dugogodišnje mirni i nesmetani posjed te nekretnine, te navodeći da je 1/tužiteljica objekt dobila na korištenje od strane radničkog savjeta A. M., dok je 2/tuženik u posjedu od rođenja 1982. godine.
6.1. Tuženik se istome usprotivio ističući da se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu, da je prijašnja vlasnica I. H. 2009. tražila predaju u posjed, o čemu su vođeni drugi postupci, te da su tužitelji u postupku prvostupanjskog suda P- 4096/2015. iskazali da su plaćali najam tuženiku do 1995. godine što isključuje savjesnost posjeda.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-4069/2015 od 9. rujna 2016. proizlazi da je presuda pravomoćna 10. svibnja 2022. i naloženo je F. M. i Š. M., da suvlasnicima I. H. i L. R. H. d.d. O., predaju u posjed nekretnine označene kao grč. 419, kuća stanovanja od 181 m2, grč. 584 vinograd površine 1481 m2, zk. ul. 1005, k.o. T.,
- da iz iskaza 1. tužiteljice M. Š. u bitnome proizlazi, da je 1978. zasnovala radni odnos kod prednika tuženika K. E. i da je dobila dopuštenje od radničkog savjeta da može stanovati u predmetnoj nekretnini, njezin stan nalazio se u potkrovlju, nije dobila vlasništvo nekretnine, već samo mogućnost stanovanja, uredno je prijavila boravak na adresi, uredno plaćala vodu, struju, stanarinu, nakon pravnog sljedništva iza K. E., nastavila je plaćati stanarinu ovdje tuženiku sve do 1995. godine, ali se te iste godine desio požar i zgrada je djelomično izgorjela, tom prilikom izgorio je njezin stan, ona sada stanuje u M. kod rođaka, sjeća se, da je joj je gospođa I. H. ponudila 70.000,00 EUR da iseli iz nekretnine, a prije nje ponudio joj je gospodin E. P. 70.000,00 EUR da joj kupi drugi stan i da se ona iseli iz nekretnine, međutim, nakon toga nekretnina je izgorjela, kada se obratila Općini L. za adaptaciju nekretnine i s obzirom da je željela platiti stanarinu, da su joj kazali u općini, neka sama adaptira i da nastavi stanovati, nikada nitko nije tražio njezino iseljenje, pa niti tuženik, sve dok gospođa I. H. nije ustala tužbom, znade, da nije bila vlasnik kuće, ali ovom tužbom traži, da joj se dopusti da renovira kuću i da može nesmetano stanovati ili da se njoj dade u zamjenu neka druga nekretnina, sa kuće koja je izgorjela skinuli su limeni pokrov i stavili na jednu manju zgradu gdje su stanovali, u kojoj nije bilo ni struje ni vode, a koja je jednako tako u vlasništvu tuženika, da joj nitko nije ponudio otkup nekretnine, da su sada od zgrade ostali samo zidovi, nema krova i njezin stan je u cijelosti izgorio, zgrada je bila na grč. 419 i stoga traži da sud utvrdi, da je stekla vlasništvo dosjedanjem, okućnicu je uređivala samo ona te traži da se upiše vlasnikom na cijeloj grč. 419.
8. Provedene dokaze sud je pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je pravilno zaključio da tužitelji nisu dokazali da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, dalje: ZV ZV), da bi kao pošteni posjednici dosjedanjem stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
9. Ovo zato jer i po mišljenju ovog suda za isto nedostaje uvjet savjesnosti posjeda, budući da iz samog iskaza 1/tužiteljice proizlazi da je spornu nekretninu samo koristila, da je za istu plaćala najamninu, da joj nitko nije ponudio otkup nekretnine te se ne može prihvatiti njezin prigovor, da bi posjed cijelo vrijeme bio istinit i pošten. Objektivna obilježja posjeda su zakonitost i istinitost, a subjektivno je poštenje (savjesnost); pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću, pa makar i izvanrednom, upravo je poštenje.
10. Pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova, kako to proizlazi iz čl. 18. st. 3. ZV.
11. Tužitelji su za stupanje u posjed imali pravni temelj (davanje stana na korištenje) ali nisu imali razloga vjerovati da je nekretnina njihova već su posjed uvijek vršili kao korisnici stana, odnosno najmoprimci, o čemu nisu mogli imati nikakve sumnje. Time što su plaćali najam, struju i vodu tužitelji nisu postali kvalificirani posjednici koji bi protekom zakonom predviđenog vremena mogli steći vlasništvo nekretnine jer isto nije temelj za stjecanje vlasništva.
12. Radi toga trajanje posjeda u konkretnom slučaju nije odlučno, s obzirom da su tužitelji stan uvijek posjedovali kao tuđu nekretninu, za koju su plaćali najamninu (stanarinu), a ne kao svoju.
13. Isto proizlazi i iz samog iskaza 1/tužiteljice, da nije dobila vlasništvo nekretnine već samo mogućnost stanovanja te je plaćala stanarinu dok stan nije izgorio, kao i da sada traži da joj se dopusti da renovira kuću i da može nesmetano stanovati ili da joj se dade u zamjenu neka druga nekretnina (iako je isto suprotno tužbenom zahtjevu).
14. Iako postoji zakonska presumpcija savjesnog posjeda nesavjesnost posjeda ne treba dokazivati protivna stranka kad iz navoda samog posjednika proizlazi da je njegov posjed nesavjestan, kao u konkretnom slučaju.
15. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba pravilno primijenjeno, kada je odbijen tužbeni zahtjev, a o odlučnim činjenicama prvostupanjski je sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
16. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
17. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
18. Tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.
