REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3135/2024-2

R E P U B L I K EA H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., OIB ... iz Savezne Republike Njemačke, A., , zastupane po punomoćnici T. M. odvjetnici iz B., protiv tuženika Lj. N. K., OIB ... iz Savezne Republike Njemačke, B., B. , zastupanoga po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž- 122/2024-2 od 26. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1864/2019 od 30. listopada 2020., na sjednici održanoj 10 rujna 2024.,

r i j e š i o j e:

Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-122/2024-2 od 26. veljače 2024. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Da li dopušteno ovršeniku kada je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga kojeg je u žalbi protiv rješenja o ovrsi činjenično obrazložio, u tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iznositi druge činjenice koje nije naveo u žalbi a zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena?“

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-122/2024-2 od 26. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P- 1864/2019 od 30. listopada 2020., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li je dopušteno za ovršenicu, kada izjavi žalbu koja se sadržajno iscrpljuje u tvrdnji da ona nema dugovanja prema ovrhovoditelju i time upire o razloge iz čl. 50. st.1. t. 9. Ovršnog zakona, potom po upućivanju u parnicu od strane ovršnog suda za te razloge, da kao tužiteljica u tužbi iznosi sadržajno druge i drukčije razloge kao tužbenu osnovu? (osporena drugostupanjska odluka temelji se na shvaćanju protivnom pravnom shvaćanju izraženom u revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 873/2016-5 od 10.12.2019.)

2) Može li se smatrati nedvojbeno dokazanom pravnorelevantna tvrdnja tužiteljice u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom o statusu sporne nekretnine, koja je predmet sporne ovrhe, da je ista bračna stečevina, pozivom na indicij u vidu vremenskog trenutka stjecanja takve imovine od strane tužiteljičina supruga a za vrijeme trajanja braka, a bez da je u parničnom postupku proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i/ili svjedoka njezinog bračnog druga čija je to bračna stečevina,sve imajući u vidu s druge strane tuženikovo ustrajno protivljenje tužbi i potpuno osporavanje činjeničnih navoda iz tužbe? (osporena drugostupanjska odluka temelji se na shvaćanju protivnom pravnom shvaćanju zauzetom od strane Ustavno suda RH u odluci broj U-III /3985/2012 od 22. veljače 2017.)

3) Da li upis zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine radi osiguranja novčane tražbine, u slučaju daljnje pokretanja ovršnog postupka radi naplate iste tražbine na istoj nekretnini, a nakon promjene vlasništva sa imena protivnika osiguranja na njegovog bračnog druga, omogućava predlagatelju osiguranja odnosno ovrhovoditelju da uživa zaštitu načelo povjerenja u zemljišne knjige ispred zaštite vlastite imovine bračnog druga, odnosno pred zaštitom bračne stečevine, kao neupisane činjenice?

4) Da li se stjecanje vlasništva na temelju zakona, a na ime bračne stečevine, koje nije upisano u zemljišne knjige kao suvlasništvo, može uspješno suprotstaviti načelu povjerenja u zemljišne knjige za vjerovnika koji je ne znajući za suvlasništvo na nekretnini bračnih drugova stječe tražbinu prema jednom supružniku i upisuje privremenu mjeru radi osiguranja svoje tražbine prije raspolaganja, a potom pokreće ovrhu na nekretnini?

5) Da li su protivnici osiguranja dužni protiviti se prijedlogu za određivanje privremene mjere ukoliko polažu neko neupisano pravo na nekretnini koja bi predstavljala predmet osiguranja ili pak znaju da neka treća osoba polaže pravo na nekretnini, koje nije upisano?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da je pitanje citirano u izreci ovoga rješenja na koje se sadržajno svodi prvo postavljeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 873/2016-5 od 10. prosinca 2019.).

4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se temeljem iste odredbe smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na ostala pravna pitanja povučen.

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa