Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-995/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H. OIB:… iz K., zastupanog po punomoćnici J. T., odvjetnici u Z., protiv I-tužene Republike Hrvatske OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R. i II-tuženika I. B. OIB:… iz P.¹, zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u P.¹, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-852/2020-48 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-852/2020-48 od 12. siječnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke, iz stavka II izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknadi parnični trošak I-tuženoj u iznosu od 34.014,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate i iz stavka III izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknadi parnični trošak II-tuženom u iznosu od 31.888,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-852/2020-48 odbijen je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite nalogom I i II-tuženicima da mu solidarno isplate iznos od 4.271.424,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2019. do isplate uz naknadu parničnog troška (umanjenog za 1.750,00 kn) od presuđenja do isplate,kao u stavku I izreke prvostupanjske presude

1.2. Tužitelju je naloženo naknaditi parnični trošak I-tuženoj u iznosu od 34.014,92 eura i II-tuženiku u iznosu od 31.888,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate dok su u preostalom dijelu zahtjevi I i II- tuženika za naknadu parničnog troška odbijeni, kao u stavku II i III izreke presude suda prvog stupnja.

2. Protiv navedene presude dijelu iz stavka I izreke te iz stavka II i III izreke u dijelu kojim mu je naloženo naknadi parnični trošak I i II-tuženima u iznosu od 34.014,92 eura i od 31.888,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, postupku

43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Na temelju pravilnog utvrđenja izostanka općih i posebnih pretpostavki za naknadu štete a time i za primjenu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16., 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24, dalje ZS) i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 4.271.424,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2019. do isplate, koji se iznos odnosi na vrijednost nekretnine zk.č.br. 3570 iz zk.ul.br. 1289 k.o. P.² unovčene u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Pazinu posl. br. Ovr-748/2019 (ranije Ovr-2339/2018, Ovr- 2775/2015, Ovr-72/2014, Ovr-424/2010) radi naplate tražbine ovrhovoditelja H.-L. K. d.o.o. iz Ugovora o financijskom leasnigu HR/051000224 od 9. srpnja 2008. temeljem Sporazuma od 10. srpnja 2008. radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na istoj nekretnini tužitelja kao založnog dužnika.

7. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na izostanak općih i posebnih pretpostavki za naknadu štete nije osnovano.

8.1. Prvenstveno valja otkloniti navode tužitelja s netočnim tvrdnjama o tome da ga je sud izvlastio te da je nezakonito iseljen iz vlastite kuće. Za razliku od žalbenih navoda, protiv tužitelja kao založnog dužnika nije vođen postupak izvlaštenja već postupak ovrhe temeljem ovršne isprave - Sporazuma o založnom pravu od 10. srpnja 2008. solemniziranog po Javnom bilježniku T. F. u P.³ pod br. OV-8803/08. Člankom 3. i člankom 5. tog Sporazuma o založnom pravu od 10. srpnja 2008. ovdje tužitelj je u svojstvu založnog dužnika pristao na zasnivanje založnog prava - hipoteke na predmetnoj nekretnini zk.č.br. 3570 iz zk.ul.br. 1289 k.o. P.³ radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja te ovrhovoditelju dao suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini. Tužitelj se u sadržaju svoje žalbe ne može s uspjehom pozivati na pravo na dom u okviru iznesenih tvrdnji da je nakon postupka pred prvostupanjskim sudom beskućnik, bez mjesta i sredstava za život budući je ugovaranjem založnog prava na nekretnini u kojoj prema navodima iz žalbe stanovao, svjesno raspolagao svojim vlasničkim pravom na toj nekretnini koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog kredita, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja a tako i s izričitim pristankom da u slučaju neisplate kredita ovrhovoditelj kao vjerovnik naplati nepodmireni dug iz vrijednosti založene nekretnine.

8.2. Stoga se ne radi o tome da bi tužitelj odlukom suda bio izvlašten već o tome da je ovrhovoditelj u ovrsi ostvario svoje pravo na namirenje iz založene nekretnine tužitelja kao ovršenika na temelju tužiteljevog dobrovoljnog zasnivanja založnog prava –

Zakona o vlasništvu i hipoteke (čl. 297., čl. 304. čl. 307. st. 1. i čl. 336. st. 1. i 2.

drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV i čl. 80. Ovršnog zakona "Narodne novine" br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/11 70/2012, dalje OZ).

8.3. Uz zaštitu tužiteljevih prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine osigurane navedenim založnim pravom. Budući da je predmetna ovrha provedena po zakonom propisanom postupku temeljem tužiteljevog raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17) i bez potrebe da se provodi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-25512015 i dr, od 7. srpnja 2015.). Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. (Su IV- 87/2022) pod toč. 7. žalbeni navodi o narušenoj pravnoj ravnoteži pozivom na pravo na dom nisu predmet ocjenjivanja u slučaju upisanog založnog prava, kao što je to ovdje temeljem Sporazuma o založnom pravu kojeg je tužitelj zaključio 10. srpnja 2008.

9.1. Kao što je prvostupanjski sud utvrdio iz stanja spisa predmeta posl. br. Ovr- 748/2019, razvidno je da je ovrhovoditelj H.-L. K. d.o.o. dana 31. ožujka 2020. Općinskom sudu u Poreču – Parenzo podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave - Sporazuma o založnom pravu od 10. srpnja 2008. radi naplate novčane tražbine iz Ugovora o financijskom leasnigu HR/051000224 od 9. srpnja 2008. ovrhom na nekretnini tužitelja zk.č.br. 3570 iz zk.ul.br. 1289 k.o. P.³ kao založnog dužnika.

9.2. Točno je da je prvo rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-424/10 od 7. travnja 2010. koje je povodom navedenog prijedloga donio sud, ukinuto povodom žalbe ovdje tužitelja kao ovršenika rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-1781/10-2 od 7. lipnja 2010. zbog pogrešne valute tražbine. Ukinuto je i drugo rješenje o ovrsi koje je povodom prijedloga ovrhovoditelja donio Općinski suda u Poreču – Parenzo posl. br. Ovr-424/10-9 od 18. veljače 2011. zbog razlike u visini tražbine, rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-1082/11-2 od 20. lipnja 2011.

9.3. U ponovnom postupku ovrhovoditelj je na traženje suda podnio ispravljeni prijedlog za ovrhu, koji je prihvaćen donošenjem rješenja o ovrsi na nekretnini tužitelja kao založnog dužnika posl. br. Ovr-424/10 od 28. veljače 2012. Protiv navedenog rješenja tužitelj je kao ovršenik, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. V. i dr. u Poreču prema punomoći koja prileži na listu 24 spisa predmeta Ovr-748/2019, podnio žalbu, zavedenu na listovima 58-62 istog spisa. Budući da je ta žalba koju je protiv navedenog rješenja podnio ovdje tužitelj kao ovršenik odbijena rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-1635/12-2, navedeno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-424/10 od 28. veljače 2012. pravomoćno je 2. srpnja 2012. (kao u klauzuli na poleđini lista 56 spisa Ovr- 748/2019).

10.1. U prvom odlomku obrazloženja rješenja posl. br. Ovr-2775/15 od 4. svibnja 2017. navedeno je da se ovrha provodi temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-424/10 s tim da je umjesto datuma 28. veljače 2012. pogrešno naveden 7. travnja 2010. Navedeno predstavlja očitu omašku koja kao takva ne utječe na zakonitost i pravilnost provedenog postupka niti tužitelj na temelju te omaške može s uspjehom tvrditi da su ostvarene pretpostavke za naknadu štete zbog nepravilnog ili nezakonitog rada suda.

10.2. U žalbi tužitelj netočno tvrdi da bi rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-424/10-9 od 18. veljače 2011. bilo pravomoćno jer je, kako je navedeno, to rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-1082/11-2 od 20. lipnja 2011. a ovrha je provedena temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-424/10 od 28. veljače 2012.

10.3. Slijedom navedenog iz stanja spisa Ovr-748/2019 slijedi da je ovrha na nekretnini tužitelja kao založnog dužnika provedena temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-424/10 od 28. veljače 2012. što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

11.1. Iz stanja istog spisa razvidno je da je tužitelj u svojstvu ovršenika 7. siječnja 2014. podnio i žalbu nakon proteka roka (čl. 49. OZ). Međutim ta je žalba odbačena rješenjem suda prvog stupnja posl. br. Ovr-72/2014-72 od 24. studenog 2017., koje je pravomoćno 18. prosinca 2014. (list 185-188 spisa predmeta suda prvog stupnja posl. br. 748/19).

11.2. Budući da pretpostavke za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti iz čl. 67. st. 1. i 2. OZ nisu ostvarene niti je ovršenik obustavu predlagao iz zakonom predviđenih razloga iz čl. 67. st. 3. OZ, u žalbi se neosnovano upire na navodno nezakonito i nepravilno postupanje povodom prijedloga za obustavu ovrhe, koji je prvostupanjski sud odbio rješenjem posl. br. Ovr-2775/15 od 4. svibnja 2017. Navedeno rješenje, koje punomoćnik tužitelja odnosno ovršenika zaprimio dana 11. svibnja 2017. (list 408 spisa predmeta suda prvog stupnja posl. br. Ovr-748/19) nije u žalbenom roku pobijano žalbom iz čega slijedi da je pravomoćno 22. svibnja 2011.

11.3. Odredbom čl. 68. st. 2. OZ jasno je propisano da dovršetak ovrhe nastupa provedbom posljednje ovršne radnje u postupku tako da je proturječna i bespredmetna žalbena tvrdnja kako tužitelj kao ovršenik nije mogao biti iseljen iz nekretnine prije donošenja rješenja o dovršetku ovrhe.

11.4. Rješenje o dosudi suda prvog stupnja posl. br. Ovr-2775/15 od 9. svibnja 2017. pravomoćno je 30. siječnja 2018. (list 428-430 spisa predmeta suda prvog stupnja posl. br. Ovr-748/19).

12.1. Sa opugnacijskim zahtjevom treća osoba V. H. nije uspjela jer je njezin zahtjev odbijen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1423/2015- 33 od 21. listopada 2016, kao što je utvrdio prvostupanjski sud u toč. 9 obrazloženja svoje odluke.

12.2. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u navedenom ovršnom postupku zadaća suda nije bila da po službenoj dužnosti utvrđuje visinu tražbine jer sud prema odredbi čl. 46. st. 5. OZ po službenoj dužnosti pazi samo na žalbene razloge iz st. 1., toč. 1, 3 i 5 OZ. Stoga se ne radi o propustu suda da uzme u obzir ishod postupka pred Trgovačkim sudom u Rijeci, Stalne službe u Pazinu posl. br. P-1225/11 između ovrhovoditelja protiv glavnog dužnika "B." d.o.o P.³ u kojem je presudom od 28. veljače 2014. platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz Z. pod posl. br. Ovrv-2059/10 od 1. travnja 2010. djelomično održan na snazi, u dijelu za iznos od 282.255,22 eura a ukinut u dijelu za iznose od 271.920,69 eura i 29.317,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2012., kao što se tu o žalbi neosnovano tvrdi.

12.3. Založno se pravo stječe upisom u zemljišne knjige (čl. 309. st. 1. ZV) slijedom čega je ovrhovoditelj stekao založno pravo na nekretnini tužitelja radi osiguranja točno određene tražbine – 596.969,27 eura uvećano za kamate od ukupno 190.645,81 eura uz interkalarne i eventualne zatezne kamate i ostale troškove, kao što je upisano u zemljišnim knjigama zk.ul.br. 1289 k.o. P.³. Prema tome, ovrhovoditelj je kao založni vjerovnik imao pravo tražiti namirenje iz vrijednosti zaloga one tražbine radi čijeg je osiguranja tužitelj ugovorio dobrovoljno založno pravo.

12.4. Nije bilo zapreke da ovrhovoditelj pokrene ovršni postupak protiv tužitelja kao založnog dužnika. Tvrdnja iz žalbe koja glasi. "Da bi se mogao pokrenuti ovršni postupak protiv založnog dužnika, vjerovnik mora pokušati naplatiti svoje potraživanje od glavnog dužnika pa ako u tme ne uspije tek onda pokreće ovršni postupak protiv založnog dužnika." predstavlja netočnu tvrdnju jer je ovdje tužitelj odredbom čl. 5. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 10. srpnja 2008. ovlastio ovrhovoditelja na neposrednu prisilnu ovrhu radi naplate tražbine, što je u skladu i s čl. 297. st. 1. ZV.

13. Mjerodavnom odredbom čl. 105. st. 1. ZS propisano je da I-tužena odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

14.1. Polazeći od općih pretpostavki odgovornosti za štetu koje slijede iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO a koje čine subjekti odgovornosti odnosno oštećenik i štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štete i štetne radnje te postojanje protupravnosti, pri utvrđivanju odgovornosti I-tužene za nezakonit ili nepravilan rad sudaca potrebno je ostvarenje posebnih pretpostavki u vidu štetne radnje počinjene u obnašanju dužnosti suca u odnosu na oštećenika kao stranke u postupku od strane štetnika kao suca te se mora raditi o nepravilnom i nezakonitom radu. Nepravilan rad je ono činjenje ili nečinjenje koje je suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s bitnim otklonom od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima. Nezakoniti rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom.

14.2. Prema odredbama čl. 115. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) i čl. 2. ZS sudbena je vlast samostalna i neovisna slijedom čega je sudac autonoman u tumačenju i primjeni pravne norme u postupku, dok se kontrola pravilnosti i zakonitosti sudskih odluka osigurava kroz odgovarajuće pravo na pravni Pravilnost i zakonitost sudskih odluka lijek, zajamčeno odredbom čl. 18. st. 1. Ustava.

ne može se preispitivati izvan sustava pravnih lijekova, odnosno pravnih sredstava određenih posebnim propisima.

14.3. Odredbom čl. 6. st. 3. ZS propisano je da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Stoga zakonitost i pravilnost pravomoćnih odluka nije moguće preispitivati izvan sustava izvanrednih pravnih lijekova odnosno, pravnih instrumenata određenih posebnim propisima (Ustavna tužba), na način da bi rezultati takvog preispitivanja mogli posredno ili neposredno osporiti pravne učinke pravomoćne odluke. Neoboriva pretpostavka zakonitosti pravomoćne odluke (bez obzira na njenu stvarnu kvalitetu) koja proizlazi iz odredaba čl. 6. st. 2. i 3. ZS temelji se na razlozima opće pravne sigurnosti i u tom se smislu utvrđenje sadržaja prava ili pravnog odnosa u pravomoćnoj sudskoj odluci smatra istinitim.

14.4. Odgovornost za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada suca može eventualno postojati u onim situacijama kada je šteta posljedica ukinutih ili preinačenih odluka odnosno onih odluka i radnji suca koje nisu opravdane pravomoćnom sudskom odlukom. Međutim, ovdje se, kao što je navedeno, o takvim odlukama ne radi tako da je neosnovano žalbeno osporavanje pravilnosti prvostupanjske odluke.

14.5. Shvaćanje da se u parnici u kojoj se traži naknada štete može preispitivati zakonitost pravomoćnih odluka za koje tužitelj tvrdi da su rezultat nezakonitog rada sudaca, dovodi do posrednog relativiziranja pravnih učinaka pravomoćnosti, što je u suprotnosti s odredbom čl. 6. st. 3. ZS i imperativom pravne sigurnosti sadržanim u načelu o neopozivosti i pravnoj obvezatnosti pravomoćne sudske odluke.

15. Da bi se radilo o nezakonitom radu u smislu čl. 105. st. 1. ZS mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. Budući da u predmetnom slučaju postupanje uređujućih sudaca u ovršnom predmetu posl. br. Ovr-748/19 nije bilo ni nezakonito niti nepravilno jer nije bilo protivno mjerodavnim zakonskim odredbama što proizlazi iz pravomoćnosti navedenih odluka nakon provedene kontrole u postupku povodom pravnih lijekova a nije bilo takvo da bi se moglo podvesti pod nepravilan rad u smislu neurednog obavljanja sudačke dužnosti, izostala je protupravnost kao pretpostavka naknade štete. U tom je smislu prvostupanjski sud pravilno zaključio kako pretpostavke zbog kojih bi I-tužena bila u obvezi tužitelju naknaditi štetu nisu ostvarene, što tužitelj nije doveo u dvojbu svojim žalbenim navodima.

16. Kada u žalbi osporava odluku suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete protiv II-tuženika, tužitelj ne iznosi osnovane razloge tog osporavanja koji bi ukazivali na protupravnost u postupanju II-tuženika a koja je kumulativna pretpostavka za ostvarenje prava na naknadu štete, sukladno odredbi čl. 1046. ZOO. Budući da tužitelj ocjeni prvostupanjskog suda o izostanku ostvarenja pretpostavki za naknadu štete suprotstavlja samo vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

17. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

18. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

19. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.