Poslovni broj: Usž-18/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica D. K1 . iz Z., A. K . iz Z., B. O. iz SR Njemačke, H. am M., koje zastupa opunomoćenica D. K1 ., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. K2 . iz S., kojeg zastupa opunomoćenik F. B., odvjetnik u Z., radi prigovora na obavijest, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-531/22-21 od 21. studenog 2022. te o žalbi tuženika protiv točaka IV. i V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-531/22-21 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I.  Odbija se žalba protiv točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-531/22-21 od 21. studenog 2022.

II.  Poništavaju se točke III., IV. i V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-531/22-21 od 21. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

I.  Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-531/22-21 od 21. studenog 2022.

II.  Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda:

1.1. poništeno je rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-26/341, URBROJ: 531-07-01- 03/09-22-3 od 12. siječnja 2021. godine (točka I. izreke), kojim je odbijena žalba tužiteljica protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-350-05/2012- 007/623, URBROJ: 251-13-22-4/009-2021-22 od 17. lipnja 2021.,

1.2. poništeno je rješenje prvostupanjskog tijela od 17. lipnja 2021. iz prethodne točke, o odbijanju prigovora tužiteljica od 30. prosinca 2020., podnesenog protiv obavijesti Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Trećeg područnog odsjeka za graditeljstvo S., KLASA: UP/I-350-05/12-007/623, URBROJ: 251-13-22-4/009-20-15 od 23. studenog 2020., kojom su tužiteljice obaviještene da je neosnovan njihov prijedlog za poništavanje/ukidanje rješenja o izvedenom stanju Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Trećeg područnog odsjeka za graditeljstvo S., KLASA: UP/I-350-05/12-07/623, URBROJ: 251-13-22/403-14-07 od 18. veljače 2014. (točka II. izreke),

1.3. odbijene su tužiteljice s tužbenim zahtjevom za poništenje rješenja o izvedenom stanju od 18. veljače 2014., te sa zahtjevom da sud naloži tuženiku tužiteljicama isplatiti iznos od 147.000,00 eura na ime izmakle dobiti zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 19. veljače 2014. (točka III. izreke), te je tuženiku naloženo:

1.4. naknaditi tužiteljicama trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura, a u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude (točka IV. izreke),

1.5. naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kn/1.244,28 eura, a u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude (točka V. izreke).

2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačen je prigovor tužiteljica od 30. prosinca 2020. protiv obavijesti prvostupanjskog tijela od 23. studenog 2020., kao nedopušten.

3. Tužiteljice pobijaju presudu i rješenje prvostupanjskog upravnog suda u cijelosti, zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da se prvostupanjski sud u svom obrazloženju nije očitovao ni na jedno pravno i činjenično pitanje, koje su tužiteljice istakle u svojoj tužbi i tijekom sudskog postupka, te je, ne ulazeći u sadržaj odluka vezano za pravna i činjenična pitanja, potvrdio odluku prvostupanjskog tijela kojom je utvrđeno da tužiteljice nemaju svojstvo stranke u predmetnom postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Nasuprot tome, mišljenja su da imaju svojstvo stranke prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., dalje ZPNIZ) i Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., dalje: ZUP), kao i na temelju Ustava RH, te Opće deklaracije o pravima čovjeka, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ističu da su suvlasnice građevinskog zemljišta - kč.br. 420 i 421, k.o. S. K. (ranije kč.br. 296/6 i 289/8), koje neposredno graniči po cijeloj dužini, 'licem' ili pročeljem ('buduće stambene kuće') s česticom vlasnika nezakonito legaliziranog servisa, ovdje zainteresirane osobe - kč.br. 426/1, k.o. S. K., između kojih čestica se nalazi pristupni put, koji je širok oko 2 metra (asfaltirani dio), a koji da u vrijeme donošenja pobijanog rješenja o izvedenom stanju nije postojao kao formalnopravna čestica između zemljišta u vlasništvu tužiteljica i vlasnika nezakonito legaliziranog autoservisa. Stoga, smatraju da nema neposrednije čestice od čestice u vlasništvu tužiteljica, koja bliže i direktnije graniči s česticom na kojem je sagrađen autoservis, u smislu odredbe članka 17. stavka 2. ZPNIZ-a, a da pritom raspolažu pravom ili pravnim interesom koji je direktno povrijeđen samom izgradnjom autoservisa na zelenoj zaštitnoj površini u isključivo stambenoj zoni, odnosno legalizacijom autoservisa donošenjem nezakonitog rješenja o izvedenom stanju. Smatraju da su odredbe članka 17. stavka 2. i 3. ZPNIZ-a protuustavne, jer je osobama čija su prava ili pravni interesi povrijeđeni, oduzeo pravo na djelotvoran pravni lijek, što je protivno odredbama članka 18. stavka 1. Ustava RH, koji jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Smatraju da se ovdje radi o povredi prava vlasništva i imovinskopravnih interesa tužiteljica, s obzirom da su tužiteljice kupile građevinsko zemljište još 1978., i to od bliskog pretka zainteresirane osobe, M. K2 ., za izgradnju stambene kuće sa širokim pojasom zelene zaštitne površine ispred kupljenog zemljišta. Prema tome, tužiteljice nisu kupile zemljište ispred kojeg je sagrađen autoservis, već zemljište ispred kojeg se nalazi zelena zaštitna površina javne namjene na kojoj se, prema mišljenju tužiteljica, nikad nije moglo niti može graditi autoservis ili neki drugi sličan objekt koji svojom djelatnošću onemogućuje i ugrožava normalno stanovanje u stambenom naselju. Stoga, zbog nezakonite izgradnje i legalizacije autoservisa na zelenoj zaštitnoj površini, koji se nalazi doslovno ispred građevinskog zemljišta u vlasništvu tužiteljica, i to na udaljenosti od 2 metra pristupnog puta koji prolazi između, ne mogu prodati svoje legalno stečeno građevinsko zemljište, budući da nitko od potencijalnih kupaca ne želi kupiti građevinsko zemljište koje ispred sebe ima autoservis, u vlasništvu zainteresirane osobe. Pozivaju se na praksu Ustavnog suda RH te Europskog suda za ljudska prava. Osporavaju odluku suda o trošku te smatraju da je trošak sudskog postupka u cijelosti trebao snositi tuženik, temeljem odredbe članka 74. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS). U odnosu na konkretno dosuđeni skrivljeni trošak u iznosu od 2.500,00 kn, tužiteljice ističu da su troškovnik sastavile i predale na ročištu dana 11. studenog 2022. godine. Međutim, s obzirom da su ga sastavljale na samom ročištu, omaškom nisu naznačile da traže 2.500,00 kn po podnesku, odnosno ročištu, već je naznačen iznos od „2.500,00 kn tijekom vođenja prvostupanjskog postupka“ a izostavljene su riječi „po podnesku“ tijekom vođenja prvostupanjskog postupka. S obzirom da su u zapisniku s održanog ročišta izostavljeni i krivo uneseni navodi tužiteljica, iste su bili prisiljene ispraviti greške u zapisniku, slanjem dodatnog podneska istog dana, pa su uz podnesak opreza radi, dostavili još jednom i troškovnik na kojem su 'raščlanili' trošak. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir opravdanu dopunu troškovnika predanu isti dan. Predlažu ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom sam riješiti stvar. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna.

4. Tuženik žalbom pobija točku IV. i V. izreke prvostupanjske presude, zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na točku V., ukazuje da je zainteresirana osoba u sporu sudjelovala na strani tuženika, dok su na protivnoj strani bile tužiteljice koje su tužbom inicirale spor, te koje bi, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, trebale snositi trošak postupka, budući da u sporu nisu uspjele. Ističe da, iako je tužbeni zahtjev u odnosu na poništenje rješenja tuženika, usvojen, isto treba promatrati u kontekstu svih zahtjeva postavljenih tužbom, iz čega slijedi da tužiteljice nisu ostvarile traženu pravnu zaštitu. Budući da je nesporno da se zainteresirana osoba u sporu javila na strani tuženika i da su te strane u sporu imale isti interes, to troškove koje je imala zainteresirana osoba ne može snositi tuženik, nego isti trebaju pasti na teret tužiteljica. Nadalje, tuženik pobija i točku IV. izreke prvostupanjske presude, zbog pogrešnog stava da su tuženik i čelnik prvostupanjskog upravnog tijela svojoj krivnjom (ili slučajem) prouzročili trošak upravnog spora koji je priznat tužiteljicama. Stoga, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i poništiti, odnosno preinačiti točke IV. i V. izreke prvostupanjske presude.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, ističe da ustraje u svom prigovoru promašene aktivne legitimacije tužiteljica, vezano uz članak 17. stavak 2. ZPNIZ-a. Ističe da uvidom u izvod iz katastarskog plana, k.o. S. K., nekretnine koje su u suvlasništvu tužiteljica ne graniče s nekretninom koja je u vlasništvu zainteresirane osobe. Navodi da su tužiteljice odustajanje od pokretanja predmetnog upravnog postupka uvjetovale kupnjom njihovog zemljišta od strane zainteresirane osobe. Ukazuje da sukladno generalnom urbanističkom planu unutar određenih zona u kojoj se nalaze stambene zone i zelene zone, postoje uslužne djelatnosti, registrirane sukladno zakonskim uvjetima za bavljenje registrirane djelatnosti. Navodi da se istom djelatnošću na istoj adresi bavio i njegov otac s dugom tradicijom, te zapošljava djelatnike i plaća sva davanja u državni proračun. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kuna.

6. Tužiteljice, u odgovoru na žalbu, ustraju na tome da je troškove postupka dužan snositi tuženik, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a i protive se žalbi tuženika. Navode da je tuženik prisilio tužiteljice na vođenje upravnog spora zbog načina na koji je vodio upravni postupak, budući da se ni u jednoj svojoj pobijanoj odluci nije osvrnuo na navode i prigovore tužiteljica, kao i na zakonske odredbe na kojima temelji svoje nesporno pravo biti stranka u postupku, odnosno zakonske odredbe na kojima temelje svoj tužbeni zahtjev. Nadalje, osporavaju navode iz podnesenog odgovora na žalbu zainteresirane osobe, te predlažu ovom Sudu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti upravnu stvar, na način kako je opisano u žalbi, odnosno u tužbi. Potražuju trošak sastava odgovora na žalbu tuženika u iznosu od 3.125,00 kuna.

7. Žalba tužiteljica je djelomično osnovana.

8. Žalba tuženika je osnovana.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, a ocijenivši žalbene navode stranaka sukladno članku 75. stavku 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio da je prigovor tužiteljica protiv obavijesti prvostupanjskog tijela od 23. studenog 2020. valjalo odbaciti, uslijed čega je osnovano i ispravno poništio osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela kao pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

10. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su tužiteljice 21. listopada 2020. podnijele prvostupanjskom tijelu zahtjev za zamjenu zemljišta, podredno žalbu protiv rješenja o izvedenom stanju od 18. veljače 2014., podredno prijedlog za poništavanje i ukidanje predmetnog rješenja, kojim se ozakonjuje nezakonito izgrađena poslovna zgrada (automehaničarska radionica), na parceli oznake k.č.br. 426/1 i k.č.br. 426/2 k.o. S. K., pravomoćnog od dana 14. ožujka 2014. godine. Rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-350-05/12-007/623, URBROJ: 251-13-22-4/009-20-14 od 23. studenog 2020., odbačena je žalba tužiteljica protiv rješenja o izvedenom stanju, na temelju članka 113. stavka 1. ZUP-a i članka 17. stavka 2. ZPNIZ-a, utvrdivši da tužiteljice nisu stranke u postupku izdavanja predmetnog rješenja o izvedenom stanju. Nadalje, u odnosu na prijedlog tužiteljica za poništavanje i ukidanje rješenja o izvedenom stanju, izdana je obavijest prvostupanjskog tijela od 23. studenog 2020., kojom su tužiteljice obavještene da se ne prihvaća njihov prijedlog za poništavanje/ukidanje rješenja o izvedenom stanju, na temelju članka 113. stavka 2. ZUP-a, budući da je prijedlog podnesen nakon proteka roka od dvije godine od dana dostave rješenja stranci, a to je u konkretnom slučaju 26. veljače 2014., u skladu s odredbama o dostavi koje sadrži ZPNIZ-a, sukladno kojima je rješenje dostavljeno javnom objavom putem oglasne ploče suda. Tužiteljice su istom žalbom osporavale, kako rješenje prvostupanjskog tijela od 23. studenog 2020., kojim je odbačena njihova žalba protiv rješenja o izvedenom stanju, tako i obavijest prvostupanjskog tijela od istog dana o neosnovanosti njihova prijedloga za poništavanje ili ukidanje rješenja o izvedenom stanju.

11. Nadalje, pravomoćnim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-05/21-26/23, URBROJ: 531-07-01-03/05-21-3 od 25. svibnja 2021. (protiv kojeg tužiteljice nisu pokrenule upravni spor), odbijena je njihova žalba na rješenje prvostupanjskog tijela od 23. studenog 2020., kojim je bila odbačena žalba protiv rješenja o izvedenom stanju. Povodom dijela te žalbe u kojem su osporavale obavijest, rješenjem tuženika od 25. svibnja 2021. prvostupanjskom tijelu je dana uputa da te navode žalbe tretira kao prigovor, o kojem će, sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a, odlučiti čelnik tijela. O predmetnom prigovoru odlučeno je rješenjem čelnika prvostupanjskog tijela od 17. lipnja 2021., potvrđenim ovdje osporenim rješenjem tuženika od 12. siječnja 2021., na način da je predmetni prigovor odbijen kao neosnovan.

12. Tužiteljice u ovom upravnom sporu, u bitnom, osporavaju stajalište upravnih tijela i prvostupanjskog suda o tome da nisu stranke u postupku izdavanja predmetnog rješenja o izvedenom stanju te osporavaju i predmetno rješenje o izvedenom stanju i potražuju isplatu izmakle dobiti.

13. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela da tužiteljice nisu stranke u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, u smislu članka 17. stavka 2. ZPNIZ-a, a koji stav je i pravomoćno potvrđen rješenjem tuženika od 25. svibnja 2021., jer je, sukladno članku 17. ZPNIZ-a, stranka u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju podnositelj zahtjeva za donošenje tog rješenja, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta koja neposredno graniči sa česticom zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada (stavak 2.), što ovdje nije slučaj.

14. Osim toga, sve i da tužiteljice jesu stranke u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, u smislu članka 17. stavka 2. ZPNIZ-a, u trenutku podnošenja prijedloga za poništavanje rješenja o izvedenom stanju dana 21. listopada 2020., svakako je protekao rok iz članka 131. stavka 2. ZUP-a, budući da je rješenje o izvedenom stanju dostavljeno 26. veljače 2014. putem oglasne ploče suda, pri čemu ovaj Sud ne nalazi osnovanim navode tužiteljica o tome da su odredbe o dostavi propisane ZPNIZ-a, protivne Ustavu RH, kao ni preostale navode usmjerene na povredu ustavnih i međunarodnim ugovorima zajamčenih prava te takvi navodi nisu od utjecaja na drugačiju odluku u konkretnoj upravnoj stvari.

15. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude poništio osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, uslijed čega je pravilno rješenjem prvostupanjskog suda odbacio prigovor tužiteljica protiv obavijesti od 23. studenog 2020. godine. Ovo zato što predmetna obavijest nema sadržaj obavijesti protiv koje je u smislu članka 131. stavka 3. ZUP-a dopušten prigovor pa se tužiteljice, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuju na obrazloženje prvostupanjskog suda s tim u vezi.

16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužiteljica protiv točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude, pozivom na odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a (točka I. izreke presude ovog Suda), te rješenjem odbiti žalbu tužiteljica protiv rješenja prvostupanjskog suda o odbačaju prigovora, pozivom na odredbe članka 74. stavka 1. i 67. stavka 3. ZUS-a (točka I. izreke rješenja ovog Suda).

17. Sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke (upravnog akta), što, prema ustaljenoj ustavnosudskoj praksi, podrazumijeva da se jedan upravni spor može voditi samo o ocjeni zakonitosti jedne pojedinačne odluke (jednog upravnog akta). Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke tuženika kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog tijela o odbijanju prigovora tužiteljice na obavijest od 23. studenog 2020. pa prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o dijelu tužbenog zahtjeva kojim su tužiteljice tražile i poništavanje rješenja o izvedenom stanju od 18. veljače 2014. godine. Osim navedenog, valja istaknuti da je rješenjem tuženika od 25. svibnja 2021., protiv kojeg tužiteljice nisu pokrenule upravni spor, pravomoćno već odlučeno da tužiteljice nisu ovlaštene podnijeti žalbu protiv predmetnog rješenja o izvedenom stanju. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, trebalo je poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude (točka II. izreke ovosudne presude).

18. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da su prvostupanjskom presudom poništena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te je prigovor tužiteljice protiv obavijesti odbačen rješenjem prvostupanjskog suda, to tužiteljica, koja je u predmetnom upravnom sporu tražila priznavanje statusa stranke u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, u predmetnom upravnom sporu nije uspjela. Nadalje, tuženik, na čijoj strani u sporu je sudjelovala zainteresirana osoba, prema ocjeni ovog Suda, također u predmetnom sporu nije uspio, imajući u vidu da su prvostupanjskom presudom poništeni rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

19. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovog Suda, nijedna stranka nije uspjela u sporu, stoga je valjalo, pozivom na odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), temeljem žalbe tuženika poništiti točke IV. i V. izreke presude (točka II. izreke presude ovog Suda) te odbiti zahtjeve tužiteljica i zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (točke II. i III. izreke rješenja ovog Suda).

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.