REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-776/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-590/2022-3 od 10. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-877/2019 od 10. lipnja 2020., ispravljena rješenjem istoga prvostupanjskoga suda poslovni broj Pr-877/2019-27 od 29. ožujka 2023. te potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-877/2019 od 14. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženice se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1.1. Ispravljenom prvostupanjskom je presudom, u toč. I izreke, naloženo tuženici isplatiti tužitelju s osnove razlike plaće iznos od 5.689,80 Eur/42.869,82 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanih u izreci presude, izuzev zahtjeva tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u kojem dijelu je, u toč. II. izreke, zahtjev tužitelja odbijen. Toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.151,00 Eur/23.741,20 kn, s pripadajućim zateznim kamatama opisanima u toj toč. izreke.

1.2. Dopunskom prvostupanjskom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja, za iznos od 2.639,91 Eur/19.867,82 kn.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Pr-877/2019 od 10. lipnja 2020. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-877/2019 od 14. ožujka 2022.

II. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-877/2019 od 10. lipnja 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo da tuženica isplati tužitelju bruto iznos od 42.869,82 kune sa pripadajućom zateznom kamatom.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 877/2019 od 10. lipnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženici da dosuđeni iznos od 42.869,82 kune bruto sa pripadajućom zateznom kamatom, tužitelju isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja Anta Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice na odluku o parničnom trošku, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-877/2019 od 10. lipnja 2020. u dijelu pod točkom III. izreke.“.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1821/2023-2 od 16. svibnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi pravnog pitanja:

„Mogu li se djelatnim vojnim osobama ostvareni sati prekovremenog rada a time i naknada za ostvareni prekovremeni rad umanjiti za slobodne dane koje su nesporno ostvarili i iskoristili, iako u tom smislu nije doneseno posebno rješenje o korištenju slobodnih dana?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju, prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da se pobijana odluka preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži troškove na ime sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osoba za isplatu neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima i u smjenama za razdoblje od srpnja 2006 do studenoga 2008., pri čemu je u revizijskom stupnju postupka, a prema sadržaju pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, sporan način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana, u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- tužitelj je u utuženom razdoblju bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, čina razvodnik, raspoređen u ustrojbenu jedinicu: Zapovjedništvo Hrvatske ratne mornarice pri stožernim postrojbama, Flota hrvatske ratne mornarice, Divizijun za potporu, Brod školski "Andija Mohorovičić" BŠ-72, na dužnosti: Navigacijski poslužitelj, a kasnije O.D. Topnik,

- tužiteljev rad bio je organiziran na način da je u predmetnom razdoblju upućivan na višednevne službe na brodu - višednevne plovidbe u kojim je prilikama boravio 24 (dvadeset i četiri) sata dnevno na brodu,

- tužitelj je za vrijeme višednevnih plovidaba brodom, boravio na brodu dnevno po 24 (dvadeset i četiri sata), na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom, blagdanima i u smjenama,

- na temelju dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi po kojoj osnovi je tužitelj koristio slobodne dane, jer tuženica nije dostavila rješenja o preraspodjeli radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju, a koja rješenja predstavljaju jedinu ispravu koja bi dala točne odgovore o razmjeni prekovremenih sati za slobodne dane za utuženo razdoblje,

- u nalazu i mišljenju knjigovodstveni vještak izračunao je visinu naknade u dvije varijante s obzirom na trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na brodu i to: prvu varijantu – bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnove prekovremenog rada te drugu varijantu - uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnove prekovremenog rada, sve prema dokumentaciji u spisu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je obveza tuženice voditi preciznu i točnu evidenciju o radnom vremenu, kao i evidenciju o korištenju slobodnih dana, koja bi sadržavala precizne podatke o tome po kojoj točno osnovi su isti korišteni i odobreni, kao i da o korištenju slobodnih dana donese posebno rješenje, pri čemu je teret dokaza o tome na tuženici. Nadalje, ocjenjujući da je zbog propusta tuženice da vodi takvu evidenciju i na temelju nje dostavi točan podatak po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani i inzistiranju tuženice da se samo koristi evidencija koja je dostavljena po tuženici te u nedostatku rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremeni sati rada tužitelja u utuženom razdoblju, sud prvog stupnja je prihvatio izračun nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke prema drugoj varijanti obračuna iz kojeg proizlazi kako je tuženica u obvezi tužitelju isplatiti naknadu za prekovremeni rad, rad noću, subotom nedjeljom i blagdanom, te rada u drugoj smjeni u bruto iznosu od 5.689,80 Eur/42.869,82 kn.

10. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, pozivajući se na odredbe čl. 3., 14., 97. i 168. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 153/03, 136/04 i 76/07, dalje ZSOS/02), odredbe čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 92/04, 141/04, 150/04, 77/07 i 98/07, dalje KU/04), odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08, 89/12 i 104/13, dalje KU/08) te odredbe čl. 92. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05 – odluka USRH, dalje ZR). Pritom ističe da je prilikom izrade predmetnog nalaza i mišljenja, odnosno njegove dopune (druga varijanta), vještak uzeo u obzir evidenciju o satima rada i slobodnim danima tužitelja te prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada tužitelja uzeo u obzir broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinom mjesecu, za koje je dane izvršio umanjenje broja prekovremenih sati.

11. Tuženica u reviziji navodi da sama činjenica nedonošenja rješenja o korištenju slobodnih dana, odnosno rješenja o preraspodijeli radnog vremena kao isprava kojima bi trebalo dokazati da je tužitelj iskoristio slobodne dane nije razlog da se ti iskorišteni slobodni dani ne uzmu u obzir, odnosno da se ostvareni prekovremeni sati ne umanje za iste.

12. Prema odredbi čl. 169. st. 1. ZSOS/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredbi čl. 97. st. 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a st. 6. citiranog članka da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

13. Pravnim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija u bitnom se problematizira način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje.

14. Ovaj sud je u činjenično i pravno podudarnom predmetu zauzeo shvaćanje u odluci Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023., prema kojem:

„15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (...) pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni.“ Pobijana presuda donesena je u skladu s citiranim shvaćanjem.

15. Navedeno pravno shvaćanje iz prethodno citirane odluke prihvaća i ovaj sud, a u istoj je odluci dat i odgovor na postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija te ga stoga nema potrebne ponovno ponavljati.

16. Slijedom navedenog, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s navedenim, ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga suda, a u reviziji tuženice ovaj sud ne nalazi razloga da od njega odstupi te kako se pobijana odluka temelji na nalazu i mišljenju vještaka u kojemu je, prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada tužitelja uzet u obzir broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinom mjesecu i za te dane izvršeno umanjenje broja prekovremenih sati, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena te je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

17. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).

18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sesse