REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-331/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica Odvjetničkog društva Porobija & Porobija sa sjedištem u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3921/2021-2 od 21. prosinca 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu, poslovni broj P-281/2021-42 od 13. listopada 2021., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi preplate uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 5.467,26 kuna (725,63 €) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u ovoj točki izreke. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 23.831,27 kuna (3.162,95 €) također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je specificirano u ovoj točki izreke. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 10.758,00 kuna (1.427,83 €), s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 200,00 kuna (26,54 €), a u točki V. izreke odbijen je kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadom troška u cijelosti.
2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu točaka I. i II. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za isplatu iznosa od 5.467,18 kuna (725,62 €) i iznosa od 23.831,27 kuna (3.162,95 €), sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a prvostupanjska je presuda potvrđena i u točkama III. i V izreke. Presuda je suda prvog stupnja, međutim, preinačena u dijelu točke I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 5.467,18 kuna (725,62 €) do iznosa od 5.467,26 kuna (725,63 €) odnosno za iznos od 0,08 kuna (0,01 €) s pripadajućim zateznim kamatama tako da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1683/2023-2 od 4. svibnja 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalnopravnih prigovora tuženice koji se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita?". Dopušteno je pitanje ocijenjeno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, a u okolnostima nepostojanja prakse revizijskog suda, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pobijajući je u dijelu u kojem je dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, i to pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška tuženici.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U ovom je stadiju postupka pravomoćno utvrđeno da je Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana broj 3208405477 kojeg su stranke zaključile 8. veljače 2007., a kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit od 32.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, s rokom otplate od pet godina i četiri mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% godišnje u jednakim mjesečnim anuitetima, ništetan u odredbama promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli. Vještačenjem je po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke, pak, utvrđeno da je kod predmetnog kredita (koji je inače otplaćen dana 1. srpnja 2012.) nastala razlika u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope upravo u dosuđenim iznosima, pa su stoga ti iznosi tužitelju i dosuđeni, uz pripadajuću zateznu kamatu.
9. U revizijskom je stadiju sporno pitanje opsega vraćanja primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužbeni zahtjev umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. S tim je u vezi u postupku utvrđeno da tuženica tijekom postupka nije ni u kojoj formi istakla zahtjev za isplatu iznosa razlike između tečaja CHF u vrijeme isplate kredita i kasnijeg nižeg tečaja (tzv. negativne razlike), nije istakla prigovor radi prebijanja, protutužbu niti bilo kakav zahtjev u tom smislu slijedom čega je zaključeno da ne postoji osnova za prebijanje niti umanjivanje iznosa koje je tuženica stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe od tužitelja.
10. Neosnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede spornog pitanja, u bitnom, podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, a koje pravno shvaćanje glasi: U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.
11. U opisanim je okolnostima pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP upravo radi ujednačavanja neujednačene prakse uvezi sa spornim pitanjem. Tuženica kroz dopušteno pitanje u osnovi sugerira da su sudovi bili dužni uzeti u obzir negativne tečajne razlike na način da za iznos negativnih tečajnih razlika umanje tužbeni zahtjev tužitelja tj. uzeti ih u obzir neovisno o tome je li izjavljen procesnopravni ili materijalnopravni prigovor prijeboja, a što je suprotno pravnom shvaćanju iz odluke proširenog vijeća VS RH poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
12. U takvim je okolnostima valjalo zaključiti da je revizija tuženice neosnovana te ju je, na temelju odredbe članka 393. stavka 6. ZPP, valjalo odbiti i presuditi kao u izreci presude.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
