REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-741/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-1270/2020-2 od 11. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P- 2425/2014-41 od 28. studenoga 2016., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-1270/2020-2 od 11. studenoga 2021. u djelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-2425/2014-41 od 28. studenoga 2016., a predmet se u tom dijelu vraća sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-1270/2020-2 od 11. studenoga 2021. u dijelu kojem je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-2425/2014-41 od 28. studenoga 2016. u dijelu pod točkom III. izreke, kao neosnovana.

III. Odbacuje se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-1270/2020-2 od 11. studenoga 2021. u dijelu kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-2425/2014-41 od 28. studenoga 2016. u dijelu pod točkom II. izreke, kao nedopuštena.

IV. Odluka o trošku povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnom odluka tuženika o prijenosu ugovora o radu tužitelja s danom 01.09.2014.g. na novog poslodavca ERICSSON NIKOLA TESLA SERVISI d.o.o. te o prestanku radnog odnosa tužitelja i tuženog po osnovi ugovora o prijenosu dijela poduzeća na Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o. od 18.08.2014.g.

II. Utvrđuje se da se tužitelj ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalazi u radno-pravnom odnosu sa tuženikom HRVATSKI TELEKOM d.d., iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560, temeljem ugovora sklopljenim s istim dana 01.10.2013.g. za radno mjesto viši suradnik za upravljanje mrežom – Platni razred III – Radna jedinica centra za nadzor i upravljanje mreža i servisa – Odjel za upravljanje mrežom i NT/IT aktivnom infrastrukturom – Sektor za nadzor i upravljanje mrežom i produkcijskim sustavima, i to neprekinuto počev od sklapanja istog ugovora pa nadalje, kao i na dan donošenja ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto sukladno ugovoru o radu sklopljenim između parničnih stranaka dne 01.10.2013.g., u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.".

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

"1. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnom odluke tuženika o prijenosu dijela poduzeća na Ericsson Nikola Teslu Servisi d.o.o. u dijelu u kojem bi se ista odnosila na radno mjesto tužitelja, kao i u dijelu da se utvrđuje ništetnim, u tom dijelu, i ugovor o prijenosu dijela poduzeća od 18. kolovoza 2014. godine, sklopljen između tuženika i Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o.

2. Utvrđuje se da nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku predanom na ročištu dana 12. veljače 2016. godine.

3. Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj traži da ga tuženik prijavi kod nadležnih službi HZMO i HZZO na način da status tužitelja kao osiguranika na bazi istog ugovora o radu ne smije imati prekida između 01.10.2013.g. i dana donošenja ove presude.".

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje pod točkom II. i III. izreke Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2425/2014-41 od 28. studenog 2016.".

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je riješeno:

"Uvažava se žalba tužitelja te se ukida pobijano rješenje pod točkom I. izreke Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2425/2014-41 od 28. studenog 2016., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.".

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivajući se na čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) podnio tužitelj, ukazujući na učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana, djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnosti odluke tuženika o prijenosu ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca te o prestanku radnog odnosa po osnovi ugovora o prijenosu dijela poduzeća, pa posljedično o utvrđenju da su stranke u radnopravnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora, kao i, posljedično, o zahtjevu na nalaganje vraćanje na radno mjesto iz ugovora o radu (sve kao pod toč. 1. ovoga obrazloženja) temelji se na utvrđenjima i ocjeni:

– da je tužitelj, temeljem ugovora o radu od 1. listopada 2013. (dalje: Ugovor o radu), bio u radnom odnosu kod poslodavca-tuženika na radnom mjestu Višeg suradnika za upravljanje mrežom, Radna jedinica centra za nadzor i upravljanje mreža i servisa, Odjel za upravljanje mrežom i NT/IT aktivnom infrastrukturom, Sektor za nadzor i upravljanje mrežom i produkcijskim sustavima,

– da je tuženik, 18. kolovoza 2014., s tvrtkom Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o. sklopio ugovor o prijenosu dijela poduzeća (dalje: Ugovor o prijenosu) temeljem kojeg je prenio na Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., svoju Tehnološku jedinicu za izgradnju i održavanje telekomunikacijske infrastrukture HT-a, ustrojenu Pravilnikom o reorganizaciji tuženika od 15. srpnja 2014. (dalje: Pravilnik o reorganizaciji);

– da je time na novog poslodavca prenesen i (tužiteljev) Ugovor o radu;

– da je tim prijenosom tuženik dio svoje djelatnosti koja se odnosi na nadzor mreža prenio na trgovačko društvo Ericsson Nikola Tesla servisi d.o.o., pa da okolnost da na tuženika nisu preneseni svi poslovi koji se tiču poslova nadzora, ne znači da prijenos (tužiteljevog) Ugovora o radu nije dopušten, a to jer je čl. 137. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 89/19 - dalje: ZR) propisano da se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca može prenositi i dio gospodarske djelatnosti koja zadržava svoju cjelovitost;

– da su stoga neosnovani navodi tužitelja da nije ispunjen uvjet gospodarske cjelovitosti iz članka 137. stavak 1. ZR, jer je prijenosom dijela djelatnosti koju je obavljala Tehnološka jedinica izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture HT zadržana gospodarska cjelovitost;

– da su u Prilogu 7. Ugovora o prijenosu navedene djelatnosti koje se prenose, a koje su mjerodavne za prijenos dijela poduzeća s tuženika na trgovačko društvo

Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o.;

– da je iz članka 12. Priloga 7. Ugovora o prijenosu dijela poduzeća razvidno je da se prenosi tehnološka jedinica za izgradnju i održavanje mrežne infrastrukture koja nema identičan naziv i područja kao što proizlazi iz Pravilnika o organizaciji;

– da su u odredbi članka 12. Priloga 7. konkretno i pojedinačno navedene odgovornosti i djelatnosti koje se prenose u okviru tehnološke jedinice koja je predmetom prijenosa, stoga da nije relevantno prenosi li se tehnološka jedinica koja je kasnijim organizacijskim promjenama kod tuženika promijenila naziv i sastav, već da je relevantno koje aktivnosti se prenose na primatelja, odnosno na trgovačko društvo Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o.;

– da iz shematskog prikaza organizacijskih promjena tuženika iz kojih proizlazi da je od više postojećih odsjeka formirana nova tehnološka jedinica za održavanje telekomunikacijske infrastrukture;

– da, u skladu s novim ustrojstvom, ta tehnološka jedinica obuhvaća čitav Sektor za infrastrukturne telekom-usluge, obuhvaća Odsjek za nadzor i upravljanje mreža i servisa, Odsjek za upravljanje mrežnim servisima i tehničku podršku i Odsjek za nadzor i upravljanje mrežnom EKI i tehnički podršku iz Sektora za nadzor i upravljanje mrežom i produkcijskim sustavima.

– da su u novu tehnološku jedinicu ušli su Odsjeci za tehničke usluge (1-7 i 1-9) iz ranijeg Sektora za tehničke usluge korisnicima.

7. Osnovano tužitelj reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, učinjenu pred drugostupanjskim sudom.

8. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke bi proizlazilo da je drugostupanjski sud shvaćanja da je Pravilnikom o reorganizaciji zapravo radno mjesto tužitelja prešlo u Tehnološku jedinicu izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture HT, koja da je u cijelosti Ugovorom o prijenosu prenesena na treću osobu, pa tako i Ugovor o radu.

9. Međutim, revizijski sud primjećuje da je Ugovor o radu sklopljen za radno mjesto Višeg suradnika za upravljanje mrežom, u sljedećim organizacijskim jedinicama tuženika:

– Radna jedinica centra za nadzor i upravljanje mreža i servisa,

– Odjel za upravljanje mrežom i NT/IT aktivnom infrastrukturom,

– Sektor za nadzor i upravljanje mrežom i produkcijskim sustavima.

10. Pravilnikom o reorganizaciji je zadržan u sistematizaciji Odjel za upravljanje mrežom i NT/IT aktivnom infrastrukturom (oznaka T5.3, str. 69. Pravilnika o reorganizaciji), dakle, odjel u kojem je tužitelj zaposlen prema Ugovoru o radu. Pravilnikom o reorganizaciji je oformljena Tehnološka jedinica izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture HT (oznaka TU, str. 79. Pravilnika o reorganizaciji).

11. No, ostaje nejasno obrazloženje suda u pobijanoj odluci da bi ijedna organizacijska jedinica koja je navedena u Ugovoru o radu (tužitelja) organizacijskim promjenama prešla u Tehnološku jedinicu izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture HT.

12. Naime, Tehnološka jedinica izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture HT je pod oznakom „TU“ navedena na str. 79. Pravilnika o reorganizaciji i tamo je navedeno iz područja kojih organizacijskih jedinca ta tehnološka jedinica nadzire, koordinira poslove i upravlja poslovima. Među tim jedinicama nisu navedene organizacijske jedinice koje su navedene u Ugovoru o radu (tužitelja), niti bi iz obrazloženja pobijane odluke proizlazilo da je ijedna od organizacijskih jedinica koje su navedene u Ugovoru o radu bila reorganizirana u druge organizacijske jedinice, a koje bi onda ušle u Tehnološku jedinicu izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture HT. U svakom slučaju, obrazloženje suda u pobijanoj odluci ne sadrži jasne i održive razloge o takvom slijedu.

12.1. Čak je usputno i za primijetiti da tom dijelu Pravilnik o reorganizaciji čak ni ne navodi da se ta Tehnološka jedinica izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture HT sastoji od nekih drugih organizacijskih jedinica, nego da „nadzire, koordinira i upravlja poslovima iz područja“ nekih organizacijskih jedinica (pa dalje navodi te, prethodno spominjane, nadzirane, koordinirane i upravljane jedinice).

13. S druge strane, ako bi se pristupilo ocjeni pravilnosti shvaćanja drugostupanjskog suda – da nije relevantno prenosi li se tehnološka jedinica koja je kasnijim organizacijskim promjenama kod tuženika promijenila naziv i sastav, već da je relevantno koje aktivnosti se prenose na primatelja – trebalo bi ukazati na sljedeće.

14. Da bi se uopće pristupilo razmatranju takvog pravnog shvaćanja, opet bi trebalo na jasan i nedvojben način prethodno utvrditi da je aktivnost (dakle – prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda – ne formalni raspored u određenu organizacijsku jedinicu, nego stvarni opis poslova tj. radna aktivnost) koja je obuhvaćena odredbama Ugovora o prijenosu, doista ona aktivnost iz Ugovora o radu tužitelja i/ili njegove poslovne jedince. To se ne može dokazati samo uspoređivanjem sličnosti naziva organizacijskih jedinica sa konkretnom prenesenom djelatnošću (mada, čak ni u tom smislu se ne nazire slijed utvrđivanja u pobijanoj odluci) nego navođenjem opisa radnog mjesta, onog iz Ugovora o radu (ili opisa organizacijske jedinice u kojoj je tužitelj) i opisa one aktivnosti iz Ugovora o prijenosu i onda daljnjom ocjenom podudarnosti tih dviju (ili više) aktivnosti.

14.1. Iako drugostupanjski sud u tom smislu (u točki 21. obrazloženja) spominje organizacijske jedinice i činjenicu važnosti prijenosa dijela aktivnosti, takve se konkretne aktivnosti ne navode, a ni ne nazire se jasan slijed prijenosa (aktivnosti ili organizacijskih jedinica); dakle, nije jasno kako je taj sud došao do zaključaka da ili organizacijske jedinice u kojima je tužitelj ili djelatnost tužitelja iz Ugovora o radu ili djelatnost tih jedinica – ulazi u organizacijske jedinice ili opis djelatnosti koje su prešle na treću osobu. Sadržajno i jasno obrazloženje drugostupanjskog suda, u tom smislu, izostaje.

15. Već samo iz tih je razloga – a, dakle, uz utvrđenje da je obrazloženje pobijane odluke opterećeno apsolutno bitnim povredama parničnog postupka, u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer postoje navedene nejasnoće u njezinom obrazloženju – na temelju čl. 394. st. 1. i 2. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I. 16. U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud otkloniti povrede ukazane mu ovom odlukom, dati razloge o svim žalbenim navodima i donijeti novu, zakonitu odluku.

17. Pritom se samo skreće pažnja i na pravna shvaćanja koja je ovaj, revizijski sud izrazio u odlukama poslovnih brojeva Rev-2851/2019-2 od 4. svibnja 2023. i Rev- 4355/2019-2 od 7. ožujka 2023.

18. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je njome potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke (samo je za primijetiti da je prvostupanjsko rješenje numerirano arapskim brojevima, pa bi dosljedno bilo i takvu numeraciju primijeniti u pobijanoj odluci, a ne, kako je učinio drugostupanjski sud, numeraciju rimskih bojeva, ali to ne utječe odluku, jer je izreka sadržajno u tom smislu jasna), a tim je dijelom prvostupanjskog rješenja odbačena tužba u dijelu u kojem tužitelj traži da ga tuženik prijavi kod nadležnih službi HZMO i HZZO na način da status tužitelja kao osiguranika na bazi istog ugovora o radu ne smije imati prekida između 01.10.2013.g. i dana donošenja presude. No, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o apsolutnoj nenadležnosti u tom smislu, jer je to radnja koja proističe iz obveza poslodavca odnosno obveznika doprinosa i koja se tiče njegovih obveza i postupanja u upravnoj stvari i postupanja u svjetlu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i drugih propisa. Stoga je, na temelju čl. 393. st. 2. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci, pod toč. II.

19. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je njome potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke (napominje se kao u prethodnoj točki ovoga obrazloženja u zagradama), a tim je dijelom prvostupanjskog rješenja odlučeno (utvrđeno) da nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva. Međutim, drugostupanjska odluka kojom se potvrđuje prvostupanjska odluka kojom se ne dopušta preinačenje tužbe, nije odluka kojom se postupak pravomoćno završava (čl. 400. st. 1. ZPP), pa protiv nje nije dopuštena revizija, zbog čega je, na temelju čl. 392. st. 1. i 5. ZPP, odlučeno kao u izreci pod toč. III.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije je ostavljena za konačnu odluku, sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. IV. izreke).

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug