REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-556/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Ružička, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Pećanić Marinčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1490/2022-3 od 27. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-222/2019-48 od 15. travnja 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1490/2022-3 od 27. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-222/2019-48 od 15. travnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 5140430457- 69800010691/2006 od 1. lipnja 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, koja glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“ i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.306,64 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pobliže navedeno u toč. I. izreke. U toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.355,00 kn sa zateznim kamatama od 16. travnja 2022. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-4901/2022-3 od 17. siječnja 2023., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li odredba tipskog ugovora o kreditu kojim je određeno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa, neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, a kao takva i ništetna na temelju čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, i to neovisno o tome da li korisnik kredita ima status potrošača ili ne?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140430457- 69800010691/2006 od 1. lipnja 2006. sklopljenim između stranaka u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope (čl. 4. st. 1. Ugovora) i zahtjev za isplatu novčanih iznosa s osnove ništetnosti tih odredbi.

9. Polazeći od toga da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe i na temelju njega odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a da tužitelj taj činjenični supstrat primarno zasniva na tome da je u vrijeme sklapanja ugovora imao status potrošača te da se njega primjenjuje direktiva i odredbe ZZP/03, nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da se ne radi o potrošačkom kreditu i da tužitelj nema status potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03) jer je prema čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, kredit odobren namjenski za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a tužitelj je u vrijeme podizanja kredita bio upisan u Upisnik OPG-a i u sustavu PDV-a, te je kupljene strojeve koristio za potrebe OPG-a i poslovne aktivnosti;

- da se na konkretni slučaj ne mogu primijeniti učinci presude iz kolektivnog spora u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.;

- da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije bilo zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatu, pa to što je u čl. 4. Ugovora navedeno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa tog Ugovora, Ugovor o kreditu u tom dijelu ne čini ništetnim jer takva odredba nije protivna prisilnim propisima, a niti Ustavnim načelima i moralu društva kao etičkoj kategoriji;

- da je na tužitelju bio teret dokaza da li su opći uvjeti koje je odredila banka i koji su sadržani u formalnom ugovoru i da li su te odredbe ugovora ništetne jer su protivne dobrim poslovnim običajima;

- da nigdje iz navoda tužbe i stanja spisa ne proizlazi da je ugovorna kamata ugovorena po stopi koja bi bila viša od dopuštene;

- da u pravilu povrede načela savjesnosti i poštenja ne uzrokuju ništetnost ugovora.

10. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Iako sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti (čl. 327. st. 1. ZOO), postupanje suda je određeno činjeničnim navodima stranaka, odnosno sud o ništetnosti ugovornih odredbi odlučuje u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost. Odredbom čl. 3. ZPP-a propisano je da stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka, a da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Odredba čl. 7. propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok sud nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

12. Iz stanja spisa proizlazi, a što i prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude da je tužitelj činjeničnim supstrat tužbe temelji na tome da je u vrijeme sklapanja ugovora imao status potrošača, da se na njega primjenjuju odredbe ZZP/03, posebno ukazujući da ako se na konkretni slučaj ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivne presude, da su u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika i da se o odredbama o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj te da kamata nije određena i odrediva pa da je na temelju odredbe čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a ta ugovorna odredba ništetna.

13. Imajući u vidu navedeno proizlazi da tužitelj činjenične navode tužbe ne ograničava samo i isključivo na tomu da je u vrijeme sklapanja ugovora imao status potrošača, kako to zaključuju nižestupanjski sudovi, već se izričito pozivao na navedene odredbe ZOO-a ukazujući da kamata nije određena ni odrediva.

14. Tužitelj je dakle u tužbi i tijekom postupka u okviru činjeničnih navoda iznio činjenice temeljem kojih tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne prema odredbama ZOO-a, a ne samo iz razloga koji propisuje Zakon o zaštiti potrošača, te je prvostupanjski sud bio dužan u okviru činjenica iznijetih u tužbi ili do kraja prethodnog postupka odlučiti primjenom odredaba čl. 295. ZOO-a i čl. 296. ZOO-a, i utvrditi je li odredba tipskog ugovora o kreditu kojim je određeno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa, neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, a kao takva i ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a, i to neovisno o tome da li korisnik kredita ima status potrošača ili ne. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

15. Time je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 3. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a koja je bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude pa je valjalo ukinuti nižestupanjske presude na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a i riješiti kao u toč. I. izreke.

16. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa