REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-528/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa majka i zakonska zastupnica ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika UA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, Leharova 1/II, radi utvrđivanja očinstva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-1280/2021-2 od 29. studenoga 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-442/2008- 152 od 16. studenoga 2020., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-1280/2021-2 od 29. studenoga 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-442/2008-152 od 16. studenoga 2020. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

1) Je li sudac dužan zastati s radom na predmetu čim sazna da postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (članak 71. točka 7. Zakona o parničnom postupku), a nakon što sudac sam obavijesti stranke da će podnijeti svoj zahtjev radi odlučivanja o izuzeću koji bude usvojen ili je ovlašten donijeti rješenje kojim istodobno odbija prijedlog stranke za ponavljanje postupka te podnijeti zahtjev za izuzeće predsjedniku suda koji bude usvojen;

2) Može li zato što protivnu stranku (maloljetno dijete) nije zastupao posebni skrbnik i dijete nije saslušano u sudskom postupku žalbu izjaviti i na navedene nezakonitosti ukazivati bilo koja stranka u postupku jer u sudskom postupku treba uvijek utvrditi najbolji interes djeteta i omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje;

3) Treba li sud u postupku imenovati novog posebnog skrbnika djetetu ako se u postupku nitko ne očituje u njegovo ime, a u skladu s člankom 12. Konvencije o pravima djeteta imenovati posebnog skrbnika djetetu koji-a će zastupati djetetova prava i interese u sudskom postupku;

4) Treba li dijete sudjelovati u postupcima osporavanja/utvrđivanja očinstva; 5) Treba li drugostupanjski sud ocijeniti sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja;

6) Je li u postupku ponavljanja postupka dopušteno privremenom mjerom izvođenje dokaza DNA vještačenjem radi utvrđivanja očinstva koje je već provedeno u parnici radi utvrđivanja očinstva koja je pravomoćno završena, radi ostvarivanja prava na osobni i obiteljski život iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

7) Tko su vjerovnici u postupku utvrđivanja očinstva odnosno može li tuženik u postupku podnijeti prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se naleže uzimanje DNA uzoraka krvi i sline maloljetnog djeteta?

3. Tuženik smatra da naznačena pitanja valja ocijeniti važnim u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11/148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog nepodudarnosti s praksom Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.

4. Tužiteljice nisu odgovorile na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

5. Tuženik je zatražio određivanje privremene mjere kojom bi se naložilo tužiteljicama obaviti DNA vještačenje utvrđivanja očinstva na način opisan u prijedlogu za ponavljanje postupka od 5. lipnja 2020. ili pohrane putem ovlaštene službene osobe dva dupla neprijeporna DNA krvi ili sline, kako bi se na teret tuženika provelo DNA vještačenje utvrđivanja očinstva u neovisnoj ovlaštenoj ustanovi u EU, s trajanjem do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka radi utvrđivanja očinstva.

6. Sudovi su odbili prijedlog za određivanje privremene mjere zato što su ocijenili da za to nisu ostvarene pretpostavke iz članka 298. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/1 i 73/17 - dalje: OZ) imajući na umu da je određivanje privremene mjere ovlašten zatražiti vjerovnik, odnosno stranka koja ima tražbinu i koja je pokrenula odgovarajući sudski ili drugi postupak radi ostvarenja tražbine ili ga namjerava pokrenuti. Po prirodi stvari dok traje parnica, položaj vjerovnika kao aktivne strane, tj. strane koja je imala pravozaštitnu potrebu i koja traži ostvarenje neke svoje tražbine, ima tužitelj, a ne tuženik.

7. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da bi reviziju valjalo dopustiti zbog potrebe razvoja prava zato što pobijano rješenje ne odstupa od dostignutih standarda zaštite ljudskih prava uspostavljenih u nacionalnom i nadnacionalnom pravu, kao ni od standarda pravne prakse europskih ili domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava predlagatelja na koja tuženik ukazuje uz naznačena pitanja.

8. Prvim naznačenim pitanjem predlagatelj ukazuje da je u postupku nakon donošenja pobijanog rješenja u prvom stupnju zatražio izuzeće uredujuće sutkinje prvostupanjskog suda Anđelke Rađe koji je zahtjev odbačen kao nedopušten raspravnim rješenjem od 4. prosinca 2020. na temelju odredbe članka 73. stavka 2. točke 2. ZPP. Naime, radilo se o četvrtom zahtjevu tuženika za izuzeće spomenute sutkinje, dok je prvi zahtjev od 21. prosinca 2017. odbijen rješenjem predsjednice prvostupanjskog suda broj 29 Su-3699/2017 od 15. siječnja 2018., drugi zahtjev od 25. svibnja 2018. je također odbijen rješenjem predsjednice suda broj 29 Su- 1645/2018 od 29. kolovoza 2018., dok je treći zahtjev podnesen 22. listopada 2019. odbijen rješenjem broj 29 Su-45/20 od 29. srpnja 2020. Razlozi za odbijanje svih zahtjeva u bitnom se svode na zaključak da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju o opravdanosti razloga koji bi doveli u sumnju rad sutkinje i bili od utjecaja na donošenje odluke u predmetu. Tuženik je, pored toga, do tada dva puta bezuspješno tražio i svrhovitu delegaciju prvostupanjskog suda, a uredujuću je sutkinju Anđelku Rađu prijavio i Sudačkom vijeću Županijskog suda u Splitu radi povrede Kodeksa sudačke etike. To je tijelo odlukom broj Sv-3/2019-3 od 24. veljače 2020. utvrdilo da njegova pritužba nije osnovana jer nije utvrđena povreda Kodeksa sudačke etike, a protiv te odluke tuženik je izjavio prigovor o kojem je trebalo odlučiti Etičko vijeće. Osim toga, tuženik je u podnesku od 3. prosinca 2020. dostavio i podnesak kojeg je uputio Županijskom sudu u Splitu, Kazneno - istražni odjel za provođenje dokaznih radnji kojim preuzima kazneni progon prijavljenih, među kojima je i sutkinja Anđelka Rađa.

10.1. U takvim je okolnostima sutkinja Anđelka Rađa zatražila svoje izuzeće dopisom od 9. prosinca 2020. koji je zahtjev rješenjem predsjednice prvostupanjskog suda broj 29 Su-2393/2020 od 30. lipnja 2021. prihvaćen jer je ocijenjeno da konstantno stranačko izražavanje sumnje na nepristranost suda te okolnost da je stranka prijavila sutkinju Sudačkom vijeću zbog povrede kodeksa sudačke etike mogu stvoriti između sutkinje i stranke određeni animozitet koji potencijalno može utjecati na objektivno odlučivanje.

10.2. Naprijed navedene okolnosti, međutim, ne čine prvo naznačeno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni najprije zbog toga što iz sadržaja prijedloga kao ni iz njegovih priloga ne proizlazi da je u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima o pravu koje je predmet pobijanog rješenja (određivanje privremene mjere) u nekom drugom sudskom postupku odlučeno na drugačiji način nego što je o tome odlučeno pobijanim rješenjem po prijedlogu tuženika. Osim toga, valja uočiti da je pobijanim rješenjem donesenim u prvom stupnju 16. studenoga 2020. (revizija se istina podnosi protiv drugostupanjske odluke, ali se uzima da prvostupanjska i drugostupanjska odluka čine cjelinu) odlučeno o prijedlogu tuženika za određivanje privremene mjere od 28. listopada 2019. Ročište, pak, od 4. prosinca 2020. na kojem je odbačen četvrti zahtjev tuženika za izuzeće sutkinje Rađa i odbijen prijedlog tuženika za delegaciju Općinskog suda u Splitu održano je "povodom prijedloga tuženika za ponavljanjem postupka podnesenog ovom sudu 5. lipnja 2020.", kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika s tog ročišta (list 1467 spisa).

10.3. Budući da je nakon donošenja prvostupanjskog rješenja sutkinja Rađa na temelju podneska tuženika od 3. prosinca 2020. stekla saznanje da je protiv nje tuženik preuzeo kazneni progon, njezin zahtjev za izuzeće od 9. prosinca 2020. ne može opravdano biti protumačen tuženikovom povredom prava na pristup neovisnom sudstvu, kao aspektu prava na pravično suđenje iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) odnosno članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) na koje ukazuje tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije uz prvo naznačeno pitanje.

10.4. Naime, zahtjev sutkinje za izuzeće je uslijedio tek nakon saznanja za kazneni progon, pa se ne može uzeti da je okolnost što je sutkinja donijela rješenje od 16. studenoga 2020., a tek gotovo mjesec dana nakon toga zatražila svoje izuzeće koji je zahtjev prihvaćen povrijedilo pravo tuženika na pristup neovisnom sudu. Sučevo podnošenje zahtjeva za vlastitim izuzećem nakon saznanja za okolnost da stranka poduzima radnje usmjerene na kazneni progon tog suca u vrijeme dok još traje postupak, ne upućuje na pristranost suca niti opravdano pobuđuje sumnju u njegovu sposobnost da svoje mišljenje izraženo u odluci koja je donesena prije tog saznanja zasniva na činjenicama koje su iznesene u postupku, a ne na temelju opterećenosti pritiskom ili neprijateljskim stavom.

11. Drugo, treće i četvrto pitanje također nemaju potrebno obilježje važnosti jer ukazuju na nepravilnosti u zastupanju maloljetne tužiteljice ŽA, kao i na okolnost da maloljetna tužiteljica nije u postupku saslušana. Sve kad bi tuženik i bio ovlašten u okviru tvrdnji o povredi prava na pravično suđenje isticati nepravilnost u zastupanju maloljetne tužiteljice i općenito isticati nepravilnosti u vezi sa sudjelovanjem maloljetnog djeteta u postupku, valja istaći da su sudovi detaljno, relevantno, ozbiljno i dostatno obrazložili razloge za zaključak da je maloljetna tužiteljica bila u postupku valjano zastupana i da su sva njezina procesna prava bila dostatno zaštićena. No revizijski sud ocjenjuje pravilnom ocjenu nižestupanjskih sudova da se tuženik ne može opravdano pozivati na povredu prava na pravično suđenje zbog nepravilnosti u zastupanju maloljetne tužiteljice i općenito načina njezina sudjelovanja u postupku jer se na povredu ovog konvencijskog prava može opravdano pozivati samo ona stranka kojoj je ovo pravo povrijeđeno, a pravo na pravično suđenje zbog nepravilnosti u zastupanju maloljetne tužiteljice i načina njezina sudjelovanja u postupku, sve da one i postoje, a nije utvrđeno da postoje, ne bi predstavljale povredu prava na pravično suđenje tuženika, već eventualno maloljetne tužiteljice.

12. Peto naznačeno pitanje također nema potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zato što sugerira da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja, što nije točno jer su sudovi dali relevantne, ozbiljne, razborite i dostatne razloge za sve odlučne žalbene navode. S druge strane, sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u bitnom otkriva da tuženik nije zadovoljan razlozima koje je drugostupanjski sud dao odgovarajući na njegove žalbene navode, ali ta okolnost ne čini ovo pitanje važnim. Šesto i sedmo pitanje također nisu važna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zato što u odnosu na ova pitanja nisu dani odgovarajući razlozi važnosti koji bi ukazali da su sudovi u nekom drugom pojedinačnom slučaju odredili privremenu mjeru kod neispunjenja zakonskih pretpostavki za određivanje te mjere osiguranja. Suprotno navodima prijedloga tuženika za dopuštenje revizije, odbijanjem prijedloga za određivanje privremene mjere zbog neispunjenja temeljnih pretpostavki za određivanje te mjere ne predstavlja proizvoljno miješanje javne vlasti u privatni i obiteljski život tuženika.

14. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 392. st. 1. i 6. i čl. 387. stavka 5. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil