REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1162/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Dom za starije osobe Alfredo Štiglić Pula, Krležina ulica 33, OIB: 92688800461, zastupanog po punomoćniku Šimi Vidulinu, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2623/2022-2 od 17. srpnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-736/2021-11 od 24. lipnja 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2623/2022-2 od 17. srpnja 2023. i sudi:
"Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-736/2021-11 od 24. lipnja 2022. u toč. I. i II. izreke."
II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužiteljici na ime troškova revizijskog postupka iznos od 300,00 eura.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke i odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.883,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 2.000,00 kn, te je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 331,81 eura/ 2.500,00 kn i troškova žalbenog postupka iznos od 130,23 eura/ 981,25 kn. 2. Rješenjem ovog suda broj Revd 800/2024-2 od 28. veljače 2024. dopuštena je revizija tužiteljice u odnosu na pravno pitanje: "Kada stranke Sporazumom utvrde da nemaju nikakvih novčanih ni nenovčanih međusobnih potraživanja, ima li tužiteljica pravo na ostvarivanje dospjele tražbine za koju u trenutku sklapanja Sporazuma nije znala niti je mogla znati?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu novčanog iznosa s naslova razlike plaće u razdoblju od ožujka 2016. do siječnja 2017. godine.
7. Nižestupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev navodeći da se tužiteljica mogla odreći predmetnog potraživanja, dospjelog u času zaključenja sporazuma koji ima učinak izjave o otpustu duga prema odredbi čl. 203. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
8. Povodom revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12 - dalje: TKU) kojim je u čl. 51. TKU određeno da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.),
- i da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (st. 4.),
- da se Izmjena i Dopuna iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do zaključno siječnja 2017. godine,
- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen čl. III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama,
- da je u čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. Izmjena i Dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.,
- da je čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%,
- da je Vlada Republike Hrvatske na temelju čl. 6. st 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj 25/13) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125),
- da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/2009 i 124/2009) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom čl. 51. st. 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama,
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016. godine,
- da prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a već je BDP neprekinuto rastao,
- da je tuženica tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivala plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn odnosno 5.211,02 kn, a ne 5.414,37 kn koliko je trebala,
- da su tužiteljica i tuženik dana 16. listopada 2020. sklopili Sporazum o zadržavanju na radu i prestanku ugovora o radu od 21. rujna 2015. kojim je utvrđeno da tužiteljica 30. listopada 2020. navršava 65 godina života ali da nastavlja raditi kod poslodavca do 31. prosinca 2020. (dalje: Sporazum),
- da je čl. 7. Sporazuma određeno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da nemaju nikakvih novčanih ni nenovčanih međusobnih potraživanja po osnovi Sporazuma ni po osnovi Ugovora o radu.
10. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je tuženik postupao protivno navedenim propisima na temelju kojih je vršio izračun i isplatu plaće i da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj Sporazuma pa tako ni sporne odredbe čl. 5. Sporazuma.
11. Odredbom čl. 203. st. 1. ZOO propisano je da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, dok je čl. 206. ZOO propisano da opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.
12. U presudi ovog suda broj Revr 74/2017-2 od 5. svibnja 2020. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je relevantno je li tužiteljica u vrijeme potpisivanja Sporazuma znala za svoju tražbinu prema tuženiku (s naslova razlike plaće) ili ne. Revizija je u konkretnom slučaju dopuštena iz razloga jer pobijana odluka odstupa od navedenog pravnog shvaćanja revizijskog suda.
13. Imajući u vidu da sporno potraživanje razlike plaće, koja razlika je nastala zbog (od strane tuženika kao poslodavca) pogrešne primjene odredaba o visini osnovice, nije bilo predmet Sporazuma, jer tužiteljica nije ni znala za taj pogrešni izračun, bez obzira na dospijeće tražbine, to proizlazi da se tužiteljica nije odrekla svog potraživanja s navedene osnove.
14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Kada stranke sporazumom utvrde da nemaju nikakvih novčanih ni nenovčanih međusobnih potraživanja, tužiteljica ima pravo na ostvarivanje dospjele tražbine za koju u trenutku sklapanja sporazuma nije znala niti je mogla znati."
15. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je preinačiti pobijanu nižestupanjsku odluku pozivom na odredbu čl. 391. st. 7. ZPP.
16. Kako je nižestupanjska presuda preinačena, to je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP potvrđena i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka dok tužiteljici pripadaju i troškovi revizijskog postupka i to: na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije po 75 bodova prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), što pomnoženo sa 2,00 eura iznosi 300,00 eura.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
