REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1029/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Knez, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice ČV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milovan Kostić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž Ob-18/2023-2 od 8. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-207/2019-32 od 2. prosinca 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž Ob-18/2023-2 od 8. veljače 2023. u točki II. izreke i sudi:

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-207/2019-32 od 2. prosinca 2022. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj na temelju bračne stečevine stekao pravo vlasništva u ½ dijela stanu, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe [adresa], površine 476m2, koji se sastoji od suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E 6), neodvojivo povezano sa vlasništvom stana na II katu, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 36, 74, 2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A pa da je tuženica dužna trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik u ½ dijela navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi te da se naloži tužiteljici da tuženiku izda tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana. U toč. II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju iznos od 7.737,84 Eur sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2018. do isplate te je u toč. III. utvrđeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja i prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. izreke, a pod toč. II. izreke prihvaćena je žalba tuženice te je prvostupanjska presuda preinačena u toč. II. izreke i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 2069/2023-2 od 13. lipnja 2023., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv toč. II. drugostupanjske presude zbog pitanja:

„1. Da li osoba koja je pošteni posjednik ima pravo naknade nužnih i korisnih troškova na ime ulaganja bez predaje posjeda vlasniku?

2. Da li osoba koja je pošteni posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi koje je imao?

3. Da li se kod prava zadržavanja u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim odnosima ili Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6.1. Vezano za revizijske navode kojima tužitelj sadržajno ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, valja reći da revizija nije dopuštena zbog pravnog pitanja koje se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva pa sud ovakve revizijske navode nije niti mogao razmatrati sukladno čl. 391. st. 3. ZPP-a prema kojem se revizija ispituje samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da stan predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice u ½ dijela, dok je djelomično prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i tužitelju je dosuđena ½ dijela naknade na ime ulaganja u stan i na ime njegovog redovitog održavanja.

8. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu suda prvog stupnja pod toč. I. izreke, a preinačava i odbija eventualni tužbeni zahtjev na ime naknade za izvršena ulaganja pozivom na odredbu čl. 326. st. 1. ZPP-a i iznosi pravno shvaćanje da činjenica da je tužitelj u posjedu stana za čija ulaganja traži naknadu te da tuženici nije vratio posjed tog stana, zbog čega je tužiteljica zatražila i pravnu zaštitu (vlasnička tužba za predaju u posjed), pa da tražbina tužitelja za isplatu naknade za izvršena ulaganja još nije dospjela te će dospjeti tek u trenutku kada tužitelj napusti posjed predmetnog stana i na taj način prestane ostvarivati korist s osnove tako izvršenih ulaganja.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je ima li bivši bračni drug koji je živio u nekretnini drugog bračnog druga pravo zadržanja nekretnine sve dok mu ne budu naknađeni troškovi na ime ulaganja u tu nekretninu (nužni i korisni troškovi), a koje je on učinio za vrijeme trajanja bračne zajednice, kada je bio pošteni suposjednik sporne nekretnine.

10. Donoseći odluku o eventualnom tužbenom zahtjevu drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. U ovoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), kojom je propisano da ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

12. Isto tako prema odredbi čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Radi se o pravu zadržanja ili retencije, a kada se radi o tome da vlasnik potražuje stvar (kao što to tužiteljica traži u postupku koji je prekinut do okončanja ovog postupka), a s druge strane posjednik potražuje naknadu troškova ulaganja (kao što ovdje traži tužitelj) onda se primjenjuju odredbe ZVDSP-a kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 72. ZOO-a. Kod toga treba napomenuti da u takvoj situaciji odredbe čl. 72. do 75. ZOO-a supsidijarno nadopunjuju odredbe ZVDSP-a o pravnom položaju poštenog posjednika koji potražuje naknadu za nužne i korisne troškove.

13. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj sporna ulaganja vršio za vrijeme dok je bio u braku s tuženicom i dok je zajedno s njom stanovalo upravo u spornoj nekretnini za koju sada tuženica u drugom postupku, traži predaja u posjed i iseljenje tužitelja. Stoga je po pravnom shvaćanju ovoga suda tužitelj bio pošteni posjednik jer je nekretninu koristio za vrijeme trajanja bračne zajednice, a u posjed je ušao sklapanjem braka i po dopuštenju tuženice. Ulaganja za koja je u postupku utvrđeno da su učinjena za vrijeme trajanja bračne zajednice vršena su u razdoblju kada je tužitelj bio pošteni posjednik (suposjednik) sporne nekretnine te mu pripadaju sva prava koja pripadaju poštenom posjedniku sukladno odredbi čl. 164. ZVDSP-a.

14. Pogrešno drugostupanjski sud smatra da tužitelj nema dospjelo potraživanje prema tuženici, jer zahtjev poštenog posjednika za naknadu nužnih i korisnih troškova na ime ulaganja u vlasnikovu stvar dospijeva prema vlasniku u trenutku kad posjednik takav zahtjev suprotstavi vlasniku koji od njega zahtijeva povrat svoje stvari ili kad posjednik preda stvar vlasniku. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je kao tuženik, u predmetu poslovni broj Ps-118/2018 u kojem je tuženica kao tužiteljica podnijela tužbu za iseljenje i predaju u posjed sporne nekretnine podnio protutužbu za naknadu troškova (nužnih i korisnih) ulaganja, koja je izdvojena u ovoj parnični predmet te se od trenutka podnošenja protutužbe uzima da je njegovo potraživanje dospjelo (u tom smislu i ovaj sud u odlukama broj Rev-1604/90 od 14. studenog 1990. i Rev-x 181/11-2 od 19. rujna 2012.).

15. Stoga tužitelju, na temelju odredbe čl. 164. st. 2. ZVDSP-a, pripada pravo zadržanja nekretnine u odnosu na koju tuženica traži iseljenje i predaju u posjed sve dok mu ne budu naknađeni troškovi na ime ulaganja u tu nekretninu koje je on činio za vrijeme trajanja bračne zajednice s tuženicom kada je bio pošteni posjednik (suposjednik) sporne nekretnine. U tomu je ujedno sadržan odgovor na postavljena pitanja.

16. Kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zanemario odredbu čl. 164. st. 2. ZVDSP-a u svezi s odredbom čl. 72. st. 1. ZOO-a koji nadopunjuju odredbe ZVDSP-a o pravnom položaju poštenog posjednika kod potraživanja troškova ulaganja (nužnih i korisnih troškova) u stvar vlasnika, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na koji se odnosi revizija i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa