REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-115/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Bol, Bol, Uz pjacu 2, OIB 88849172829, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika H. Z. r. d.d., B., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1351/16-2 od 19. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4651/15 od 1. travnja 2016., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude, kojom je njegova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 334.320,00 kn sa zateznim kamatama te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za održavanje na snazi sudskoga rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku kao ovršeniku naložena isplata 334.320,00 kn sa zateznim kamatama, podnio, u jednome podnesku, reviziju prema odredbi članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, i reviziju iz stavka 2. toga članka. Predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
3. Kako vrijednost predmeta spora presude koja se pobija prelazi 200.000,00 kn, protiv nje je dopuštena revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP, pa nije dopuštena ona iz stavka 2. toga članka, jer iz te odredbe proizlazi da ovu reviziju stranke mogu izjaviti u samo onda kada ne mogu izjaviti (redovnu) reviziju iz stavka 1. toga članka.
4. Zato je ovaj sud predmetnu reviziju cijenio kao onu iz članka 382. stavka 1. ZPP i pobijanu presudu ispitao s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može izjaviti (članak 385. stavak 1. ZPP), razmotrivši postavljena pitanja i ostali sadržaj revizije kao dopuštene procesnopravne i materijalnopravne prigovore i vodeći računa da je člankom 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir, kao i da je odredbom člankom 392.a stavkom 1. ZPP propisano da revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za isplatu 334.320,00 kn sa zateznim kamatama kao, prema navodima tužbe, naknade za korištenje zemljišta označenoga kao čest. zem. ... k. o. ...., koja da je „javna površina“, a tijekom postupka iznosi i tvrdnju da mu je tuženik dužan navedenu svotu platiti zato što se radi o nekretnini koja je pomorsko dobro. Zaključak o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva sudovi su donijeli na temelju utvrđenja da se ne radi o javnoj površini, već da nekretnina pripada upravo tuženiku u čiji je temeljni kapital ona i procijenjena prilikom pretvorbe iz društvenoga poduzeća u dioničko društvo, kao i na temelju utvrđenja da tuženik nikada nije zatražio izdavanje koncesijskoga odobrenja za predmetnu nekretninu.
7. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji iz revizije, nižestupanjske presude nisu opterećene bitnom povredom odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 11. ZPP. One, naime, sadrže jasne i na činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz logične ocjene dokaza, razloge kojima je opravdan zaključak o neosnovanosti tužbenih zahtjeva. Zato nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.
8.1. Pogrešnu primjenu materijalnoga prava tužitelj obrazlaže pozivanjem na činjenice koje u postupku nisu utvrđene, odnosno, ukazivanjem da je predmetna nekretnina javno dobro. Pritom se u vezi s tim tvrdnjama poziva na pravne zaključke iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-221/16-3 od 13. travnja 2015., koja s tužiteljevim revizijskim tvrdnjama nema nikakve veze, jer je u njoj izraženo tek pravno shvaćanje o postojanju sudske nadležnosti za suđenje u sporu u kojemu je donesena.
8.2. Što se pak tiče tužiteljevih tvrdnji o pravu na naplatu od tuženika na ime korištenja pomorskoga dobra, za ukazati je da, sve i da se radi o nekretnini koja je pomorsko dobro, a tuženik da ju koristi iako nije njen koncesionar, ovlaštenik zahtijevanja isplate bila bi, na temelju članka 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11), Republika Hrvatska.
8.3. Zato nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
9. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena odlučeno je na temelju članka 393. ZPP kao u izreci.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
