Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-85/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. G., iz Virovitice, OIB: …, koga zastupa punomoćnik K. S., odvjetnik u V., protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada V., V., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-62/2022-29 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada V. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-62/2022-29 od 22. ožujka 2023. u toč. I. i II. izreke.

II Djelomično se uvažava žalba tužitelja R. G. i preinačuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-62/2022-29 od 22. ožujka 2023. u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke na način da se tužitelju R. G. uz već dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.426,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (22. ožujka 2023.) pa do isplate naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 38,68 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. ožujka 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja R. G. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati ukupan bruto iznos od 6.335,41 EUR / 47.734,15 kn1 zajedno sa kamatama koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 21,01 EUR (158,30 kn) od 15. kolovoza 2017. do isplate;

- na iznos od 36,83 EUR (277,50 kn) od 15. rujna 2017. do isplate;

- na iznos od 41,53 EUR (312,91 kn) od 15. listopada 2017. do isplate;

- na iznos od 43,34 EUR (326,55 kn) od 15. studenog 2017. do isplate;

- na iznos od 63,13 EUR (475,65 kn) od 15. prosinca 2017. do isplate;

- na iznos od 65,39 EUR (492,68 kn) od 15. siječnja 2018. do isplate;

- na iznos od 56,56 EUR (426,15 kn) od 15. veljače 2018. do isplate;

- na iznos od 64,99 EUR (489,67 kn) od 15. ožujka 2018. do isplate;

- na iznos od 64,58 EUR (486,58 kn) od 15. travnja 2018. do isplate;

- na iznos od 66,42 EUR (500,44 kn) od 15. svibnja 2018. do isplate;

- na iznos od 63,68 EUR (479,80 kn) od 15. lipnja 2018. do isplate;

- na iznos od 66,45 EUR (500,67 kn) od 15. srpnja 2018. do isplate;

- na iznos od 57,46 EUR (432,93 kn) od 15. kolovoza 2018. do isplate;

- na iznos od 66,94 EUR (504,36 kn) od 15. rujna 2018. do isplate;

- na iznos od 65,02 EUR (489,89 kn) od 15. listopada 2018. do isplate;

- na iznos od 66,63 EUR (502,02 kn) od 15. studenog 2018. do isplate;

- na iznos od 65,62 EUR (494,41 kn) od 15. prosinca 2018. do isplate;

- na iznos od 65,29 EUR (491,93 kn) od 15. siječnja 2019. do isplate;

- na iznos od 84,65 EUR (637,80 kn) od 15. veljače 2019. do isplate;

- na iznos od 99,39 EUR (748,85 kn) od 15. ožujka 2019. do isplate;

- na iznos od 96,34 EUR (725,87 kn) od 15. travnja 2019. do isplate;

- na iznos od 99,79 EUR (751,87 kn) od 15. svibnja 2019. do isplate;

- na iznos od 101,41 EUR (764,07 kn) od 15. lipnja 2019. do isplate;

- na iznos od 100,01 EUR (753,53 kn) od 15. srpnja 2019. do isplate;

- na iznos od 80,93 EUR (609,77 kn) od 15. kolovoza 2019. do isplate;

- na iznos od 97,77 EUR (736,65 kn) od 15. rujna 2019. do isplate;

- na iznos od 122,77 EUR (925,01 kn) od 15. listopada 2019. do isplate;

- na iznos od 122,70 EUR (924,48 kn) od 15. studenog 2019. do isplate;

- na iznos od 120,80 EUR (910,17 kn) od 15. prosinca 2019. do isplate;

- na iznos od 120,39 EUR (907,08 kn) od 15. siječnja 2020. do isplate;

- na iznos od 107,60 EUR (810,71 kn) od 15. veljače 2020. do isplate;

- na iznos od 125,13 EUR (942,79 kn) od 15. ožujka 2020. do isplate;

- na iznos od 121,68 EUR (916,80 kn) od 15. travnja 2020. do isplate;

- na iznos od 110,99 EUR (836,25 kn) od 15. svibnja 2020. do isplate;

- na iznos od 134,09 EUR (1.010,30 kn) od 15. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 150,25 EUR (1.132,06 kn) od 15. srpnja 2020. do isplate;

- na iznos od 148,81 EUR (1.121,21 kn) od 15. kolovoza 2020. do isplate;

- na iznos od 144,80 EUR (1.091,00 kn) od 15. rujna 2020. do isplate;

- na iznos od 154,53 EUR (1.164,31 kn) od 15. listopada 2020. do isplate;

- na iznos od 147,89 EUR (1.114,28 kn) od 15. studenog 2020. do isplate;

- na iznos od 148,12 EUR (1.116,01 kn) od 15. prosinca 2020. do isplate;

- na iznos od 153,42 EUR (1.155,94 kn) od 15. siječnja 2021. do isplate;

- na iznos od 208,55 EUR (1.571,32 kn) od 15. veljače 2021. do isplate;

- na iznos od 201,09 EUR (1.515,11 kn) od 15. ožujka 2021. do isplate;

- na iznos od 200,61 EUR (1.511,50 kn) od 15. travnja 2021. do isplate;

- na iznos od 209,68 EUR (1.579,83 kn) od 15. svibnja 2021. do isplate;

- na iznos od 203,54 EUR (1.533,57 kn) od 15. lipnja 2021. do isplate;

- na iznos od 202,10 EUR (1.522,72 kn) od 15. srpnja 2021. do isplate;

- na iznos od 203,74 EUR (1.535,08 kn) od 15. kolovoza 2021. do isplate;

- na iznos od 163,26 EUR (1.230,08 kn) od 15. rujna 2021. do isplate;

- na iznos od 203,41 EUR (1.532,59 kn) od 15. listopada 2021. do isplate;

- na iznos od 201,44 EUR (1.517,75 kn) od 15. studenog 2021. do isplate;

- na iznos od 196,37 EUR (1.479,55 kn) od 15. prosinca 2021. do isplate;

- na iznos od 206,49 EUR (1.555,80 kn) od 15. siječnja 2022. do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 6.335,41 EUR (47.734,15 kn), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.426,77 EUR / 10.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 22. ožujka 2023. kao dana donošenja presude do isplate, sve ovo u roku od 15 dana. III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 1.426,77 EUR / 10.750,00 kuna i zatraženog iznosa od 1.708,20 EUR / 12.870,43 kuna.

2. Protiv citirane presude u toč. II. i III. izreke (odluke o troškovima postupka) žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o troškovima postupka pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to odredbu Tbr. 48. Tarife. Tbr. 48. toč. 3. Tarife jasno i nedvojbeno zauzima stav da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Na raspravnom zapisniku od 22. veljače 2023. punomoćnik tužitelja je izjavio da uz priloženi troškovnik potražuje i naknadu troška pristupa na ročište za objavu, pa kako je punomoćnik tužitelja i pristupio na ročište za objavu, trebalo mu je priznati i taj trošak. Nadalje, prvostupanjski mu je sud pobijanom presudom na troškove postupka dosudio porez na dodanu vrijednost, iako ga punomoćnik tužitelja nije zatražio, jer i nije obveznik plaćanja tog poreza, pa se u tom smislu predlaže preinačiti odluku suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, uz trošak sastava žalbe.

3. Protiv citirane presude u toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga, Tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Kao razlog neprihvaćanja argumenta tuženika da sindikati nisu mogli kolektivno pregovarati s predstavnikom Vlade Republike Hrvatske, sud prvog stupnja se u toč. 16. obrazloženja pozvao na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu kojom je propisano da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, dolazi do primjene najpovoljnijeg prava za radnika, pa je u toč. 17. obrazloženja zaključio kako je u konkretnom slučaju za tužitelja, po pitanju visine osnovice za isplatu plaće u utuženom razdoblju povoljnija primjena Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji je zaključak pogrešan. Prvostupanjski sud nije dao valjane razloge kojim bi otklonio tuženikove argumente u pogledu nemogućnosti primjene predmetnog Kolektivnog ugovora. Za konkretni je predmet najznačajnija odredba čl. 43. Zakona o vatrogastvu kojom je propisano da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada, dok je odredbom čl. 58.a utvrđena obveza da Vlada Republike Hrvatske za svaku godinu do 30. rujna tekuće godine donese odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj planiranja pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini. Upravo je grad kao osnivač Javne vatrogasne postrojbe dužan osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasne postrojbe u svom proračunu. Vlada Republike Hrvatske pomaže osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasne postrojbe, ukoliko se iz poreznih prihoda namijenjenih financiranju vatrogastva ne ostvare dodatna sredstva sukladno minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, ali i tada ta pomoć predstavlja prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. Predmetnim Kolektivnim ugovorom Vlada Republike Hrvatske koja ga je potpisala kao poslodavac obvezala se da će se odredbe Kolektivnog ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu. Kolektivni ugovor se ne primjenjuje na profesionalne vatrogasce zaposlene u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada V. jer je Zakonom o vatrogastvu izrijekom navedeno da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravaju u proračunu grada u koji se zbog obveze financiranja vatrogasne djelatnosti uplaćuje dodatni udio poreza na dohodak te pomoć izravnanja za decentralizirane funkcije planirane u državnom proračunu Republike Hrvatske. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da se na konkretan pravni odnos primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, jer Vlada Republike Hrvatske nije mogla pregovarati sa sindikatom koji predstavlja radnike tuženika niti stvarati obveze za tuženika budući su mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje grad V. kao osnivač tuženika, pa Kolektivni ugovor ne može biti izvor prava za tužitelja niti konkurirati u primjeni odredbe čl. 9. st. 3. Zakona o radu. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime razlike plaće i dodataka na plaću isplati ukupan iznos od 6.335,41 eur (47.734,15 kn) zajedno s kamatama na pojedine iznose specificirane tužbenim zahtjevom od 24. siječnja 2023., koje teku počev od 15. kolovoza 2017. do 15. siječnja 2022.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju (vatrogasac) te da mu je tuženik za to razdoblje obračunavao plaću sukladno Odluci gradonačelnika grada V. tuženika, kojom je osnovica za izračun plaće za 2014. utvrđena u iznosu umanjenom za pet posto od iznosa osnovice za predhodnu godinu, koja se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, budući da je odredbama čl. 128. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine", broj 104/2013 – dalje KU/13) i čl. 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. ("Narodne novine", broj 112/2017 dalje KU/17) utvrđeno da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe ovog ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, koji ugovori su povoljniji za tužitelja, jer bi tužitelju u slučaju obračunavanja plaće po osnovici za izračun plaće za državne službenike i namještenike bilo više isplaćeno upravo u utuženom iznosu, slijedom čega je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja kao pod toč. I. izreke.

10. Prema odredbi čl. 56. st. 1. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 106/99

– dalje ZV/99) danom početka primjene toga Zakona vatrogasne postrojbe - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općine, grada i Grada Zagreba u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Prema odredbi st. 2. istog članka, poslove i zaposlenike vatrogasnih postrojbi - postaja i ispostava Ministarstva unutarnjih poslova iz stavka 1. ovoga članka, koji su na dan primjene ovog Zakona zatečeni na poslovima u tim vatrogasnim postrojbama - postajama i ispostavama, preuzimaju općine, gradovi i Grad Zagreb u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Navedeni Zakon počeo se primjenjivati od 1. siječnja 2000.

11. Prema odredbi čl. 58. ZV/99, sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju se na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004. godine, s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to:- u 2002. godini za 25%, - u 2003. godini za 50%, - u 2004. godini za 75%.

12. Prema odredbi čl. 58.a ZV/99 Vlada Republike Hrvatske donijet će odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

13. Uvidom u Odluke Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi ("Narodne novine", broj 13/17, 7/18, 2/19, 128/19, 148/20) koje su donijete temeljem odredbe čl. 58.a ZV/99 i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine", broj 127/2017) proizlazi da su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama za utuženo razdoblje, a da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika bili dotadašnji rashodi sukladno propisima koji su se primjenjivali - dakle Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

14. Sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihov osnivač ostvaruje iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1%, a ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika se ostvaruje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

15. Odredbama čl. 128. KU/13 i čl. 108. KU/17 utvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe tog Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

16. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda kako se Vlada Republike Hrvatske kroz Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i kroz odluke o minimalnim financijskim standardima nije odrekla odgovornosti financirati decentralizirane funkcije i dodatnim sredstvima, ako se to ukaže potrebnim. Ovu namjeru Vlada Republike Hrvatske potvrdila je i potpisivanjem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. studenoga 2017. gdje je u čl. 108. izričito određeno da se isti primjenjuje u pogledu plaće i materijalnih prava i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, a sve to sa svrhom da se profesionalni vatrogasci ne stave u nepovoljniji položaj od onoga kojeg su imali dok su bili u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Dakle, kada se sredstva za financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama barem djelomično osiguravaju u državnom proračunu, tada se odredbe KU/17 u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuju i na profesionalne vatrogasce, pa tako i pravo na osnovicu koju u predmetnom postupku potražuje tužitelj (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 794/07 od 12. rujna 2012.).

18. Prema odredbi čl. 9. st. 3. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kolektivnim ugovorom je pravo tužitelja uređeno povoljnije, slijedom čega je taj kolektivni ugovor valjalo primijeniti u konkretnom slučaju

19. Osim toga, u dijelu utuženog razdoblja u primjeni je Zakon o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 125/19), koji u odredbi čl. 76. regulira plaću profesionalnog vatrogasca, s tim da je u st. 5. istog članka Zakona propisano da se osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave, a u st. 6. propisuje da ako se kolektivnim ugovorom ne utvrdi osnovica iz st. 5. toga članka Zakona, primjenjuje se osnovica za izračun plaće državnih službenika i namještenika. Iz stanja spisa ne proizlazi da je osnovica za izračun plaće tužitelja utvrđena sukladno st. 5. navedenog članka, slijedom čega se i za razdoblje od stupanja na snagu navedenog Zakona ima primijeniti osnovica za izračun plaće državnih službenika i namještenika.

20. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kad je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja kao u toč. I. izreke.

21. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZPP kada je tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

22. Tužitelju je pravilno priznat trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa), vodeći računa o vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 kn, u iznosu od 100 bodova.

23. Isto mu je tako pravilno priznat trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2022., 24. siječnja 2023. i 26. siječnja 2023. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife od po 100 bodova, kao i trošak zastupanja na ročištu od 20. rujna 2022. sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, u iznosu od 50 bodova te zastupanja na ročištu od 22. veljače 2023. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) u iznosu od 100 bodova. Tužitelju je također trebalo priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. Tarife) i plaćeni trošak vještačenja (2.000,00 kn / 265,45 eur) čini sveukupni parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.465,45 eur. 24. Odredbom čl. 164. st. 1. ZPP propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja, s tim da je st. 2. istog čl. ZPP propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

25. Naime, tužitelj je na ročištu od 22. veljače 2023. priložio troškovnik kojim je određeno naveo troškove za koje traži naknadu u skladu s odredbom čl. 164. st. 1. ZPP te je uz to također naveo da traži i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova (l.s. 381). Iz troškovnika tužitelja ne proizlazi da je postavio zahtjev da mu se na obavljene radnje obračuna pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), pa je dakle prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu kada je na obavljene radnje punomoćnika tužitelja obračunao porez na dodanu vrijednost od 25%.

26. Međutim, bio je dužan priznati mu trošak pristupa na ročište za objavu presude jer, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Pravno shvaćanje da stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1121/2022-2 od 12. rujna 2023. Riječ je o trošku učinjenom u povodu postupka na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici, što je u konkretnome i slučaj.

27. Pritom je za kazati i to da je Tbr. 48. toč. 2. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28. Sijedom iznesenog, trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke.

29. Isto je tako žalbu tužitelja djelomično trebalo uvažiti i pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. III. izreke djelomično preinačiti i odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude, po čl. 373. toč. 3. ZPP.

30. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe, s obzirom da je svojom žalbom uspio tek u neznatnom dijelu slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke ove drugostupanjske presude.

U Zadru, 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov