REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2788/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa i uprave, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-176/2023-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr- 36/2022-9 od 26. travnja 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-176/2023-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-36/2022-9 od 26. travnja 2023., zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Ima li tužitelj pravo na terenski dodatak, odnosno smatra li se rad koji je tužitelj obavljao u mjestu rada na koje je privremeno premješten odlukom poslodavca
– terenskim radom?“.
2. U odnosu na postavljeno pitanje tuženica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od drugih županijskih sudova (primjerice Županijski sud u Varaždinu broj Gž-30/2023 od 5. travnja 2023. i Županijski sud u Zagrebu broj Gž R-3460/2021 od 23. prosinca 2022.) pri čemu sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženice i predlaže prijedlog odbiti.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplatiti mu iznos od 4.650,00 kuna/617,16 eura sa pripadajućom zateznom kamatom na ime terenskog dodatka, temeljem odredbe članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 89/12 i 104/13 – dalje: KU), odnosno Dodataka I. i III. tom KU („Narodne novine“ broj 104/13 i 71/2016).
5. Cijeneći odredbe KU te Tumačenja Zajedničke komisije, sudovi utvrđuju da je u konkretnom slučaju tužitelj bio upućen u drugo mjesto rada (različito od stalnog mjesta rada i mjesta njegovog stalnog boravka u [adresa]) i to radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je bio raspoređen, pa da mu posljedično tome i pripada pravo na terenski dodatak.
6. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev-1199/2022-2 od 13. ožujka 2024.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
