REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2758/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 568/2022-2 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-731/2019-60 od 14. ožujka 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženici revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-568/2022-2 od 15. veljače 2024. u odnosu na pravno pitanje:
"Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?".
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-568/2022-2 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-731/2019-60 od 14. ožujka 2022. pod točkama I., II., III., IV. i VI. izreke zbog pravnih pitanja koja glase:
" 1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?
5. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?
6. Postoji li značajna i znatna neravnoteža iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na primjeni ugovorene valutne klauzule u valuti CHF, ako je prosječni tečaj po kojem su vršene uplate po predmetnom kreditu, od sklapanja kredita do konačne otplate kredita, manji ili neznatno veći od tečaja po kojem je pušten kredit (inicijalni tečaj)?".
2. Tuženica ujedno podnosi i prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pitanje pobliže navedeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tom pitanju postoji različita praksa županijskih sudova (npr. odluka Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-729/2021).
5. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci. U odnosu na preostala pitanja uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
6. Konačno, treba reći, da nije osnovan prijedlog tuženice za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima u kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku (u tom smislu i ovaj sud u Revd 134/2023-2 od 17. siječnja 2023.).
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
