REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2762/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., P. L., , OIB ..., koju zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Š., protiv tuženika Hrvatska poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, kojeg zastupa punomoćnica S. M. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-716/2023-2 od 12. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-70/2022-23 od 1. ožujka 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. Tuženik na prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4.1. Pitanja koja je tužiteljica u prijedlogu naznačila:
„Je li poslodavac dužan zakonski propisane kriterije pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu konkretno primijeniti ili iste može samo taksativno pobrojati i je li poslodavac dužan kriterije primijeniti na način da osigura jednakost svih u njihovoj primjeni?“ i
„Je li poslodavac dužan pri ocjeni radnika sukladno dodatnim kriterijima iste analizirati i obrazložiti ili može dati samo paušalne ocjene?“,
nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer od njih ne ovisi odluka u sporu.
4.2. Naime, ona polaze, s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova u vezi s obrazloženjem tuženikove odluke, od netočnih tvrdnji da tuženik kao poslodavac nije u konkretnome slučaju zakonski propisane kriterije pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu konkretno primijenio, odnosno, da ih je samo taksativno pobrojao ne osiguravajući jednakost svih usporednih radnika u njihovoj primjeni. Neosnovano tužiteljica smatra da su u odlukama ovoga suda na koje se pozvala obrazlažući razloge važnosti naznačenih pitanja izražena pravna shvaćanja s kojima shvaćanja iz predmetnih nižestupanjskih presuda nisu podudarna, jer se te odluke ne odnose na činjeničnu i pravnu situaciju kakva je predmetna.
4.3. Kako naznačena pitanja, dakle, nisu važna za odluku u sporu, ne radi se o pitanjima važnima u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
