REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2677/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, kojeg zastupa punomoćnica N. I. K., dipl. pravnica, protiv tuženika C. o. d.d., Z., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-724/2023-2 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 83/2021-15 od 31. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu četiri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4.1. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio, koja glase:

„Da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ispunio uvjet otklanjanja odgovornosti tuženika sukladno čl. 44. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br.151/05-dalje ZOP) priznavši i isplativši obiteljsku mirovinu udovici stradalog oštećenika V. O., što je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i bio dužan učiniti, a kako je i navedeno u rješenju o priznanju prava na mirovinu, Rješenje HZMO, PS Varaždin, br MP-41461 od 04.06.1998. g.?“ i

„Da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, ovdje tužitelj, priznanjem i isplatom iznosa obiteljske mirovine članovima obitelji stradalog oštećenika V. O., neposredno na bilo koji način naknadio štetu oštećenoj osobi, odnosno članovima obitelji preminulog oštećenika iz predmetne prometne nezgode od dana 12. 11. 1987. godine?“,

dakle, koja se svode na to da se odgovori je li tužitelj u konkretnome slučaju ispunio svoju obvezu prema svome konkretnom osiguraniku i ima li za isplaćeno pravo regresirati se od tuženika, nisu pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, jer se odgovorom na njih, s obzirom na to da odgovor ovisi o okolnostima samo ovoga konkretnog slučaja, ne može osigurati jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a ne mogu biti ni važna za razvoj prava u sudskoj praksi.

4.2. Pitanje: „Zašto je mjerodavnije pravo ZOOP od ZOMO-a iz 2013., kada su u vrijeme nastanka štete tužitelju na snazi oba zakona, s time da je ZOMO iz 2013. kasniji zakon i po volji zakonodavca tužiteljevo pravo na naknadu štete je po ZOMO- u izvorno pravo na naknadu štete (REGRES)?“ nije važno pravno pitanje jer su shvaćanja nižestupanjskih sudova s njim u vezi u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženom u odlukama na koje su se nižestupanjski sudovi u svojim predmetnim presudama pozvali.

4.3. Pitanje: „Kada tuženik u sporu naknade štete učini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, može li sud u odluci utvrditi da je tužitelj trebao zahtijevati naknadu štete od drugog tuženika, odnosno da je promašio pasivno legitimiranog?“ nije važno pravno pitanje jer ne polazi od razloga kojima su nižestupanjski sudovi obrazložili zaključak o neosnovanosti predmetnoga tužbenog zahtjeva.

4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa