REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2580/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. M., S., , OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u S. protiv tuženika M. d.o.o., S., , OIB ...., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., radi naknade štete i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-41/2024-3 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7904/2015-131 od 10. studenoga 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava, na jednakost pred zakonom i na pravično suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik na prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4.1. Pitanja koja je tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila, koja glase:
„U kojem roku nakon razvoda braka bračni drug treba podnijeti tužbu radi utvrđenja bračne stečevine kako bi uspio zaštititi svoja neupisana (tzv. izvanknjižna) stvarna prava?“ i
„Da li je otuđenje zajedničke imovine bračnih drugova zapreka da se utvrdi da je ta imovina zajednička imovina bračnih drugova?“,
nisu važna za odluku u sporu, pa zato nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.2. Naime, zaključak nižestupanjskih sudova da ni glavni ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi nisu osnovani nisu zasnovani na shvaćanju nižestupanjskih sudova da postoji neki rok, koji teče nakon razvoda braka, a u kojem bračni drug treba podnijeti tužbu radi utvrđenja bračne stečevine kako bi uspio zaštititi svoja neupisana (tzv. izvanknjižna) stvarna prava, kao ni da je otuđenje zajedničke imovine bračnih drugova zapreka da se utvrdi da je ta imovina zajednička imovina bračnih drugova.
4.3. Tužbeni su zahtjevi odbijeni s obrazloženjem da je tuženik pravo vlasništva nekretnine koju mu je prodao bivši bračni drug tužiteljice, a za koju tužiteljica tvrdi da je njeno suvlasništvo u polovini idealnoga dijela na temelju bračne stečevine, stekao uz načelo povjerenja u zemljišne knjige, kao i da je tužiteljica nagodbom sa svojim bivšim bračnim drugom ustvrdila da joj predmetna imovina ne pripada.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Pozivanje na povredu temeljnih ljudskih prava tužiteljica zasniva na tvrdnji da su nižestupanjske presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava, a to pak da proizlazi iz odluka ovoga suda i županijskih sudova na koje se pozvala obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, jer da su u tim odlukama izražena shvaćanja s kojima nisu podudarna shvaćanja iz predmetnih nižestupanjskih presuda. Međutim, odluke na koje se tužiteljica poziva donesene su u činjeničnim situacijama koje se ne mogu uspotrediti s predmetnom. Tako tužiteljica nije učinila vjerojatnima tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na koje se poziva pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
