REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3205/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Z. iz Z., , OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika G. p. Z.- O. d.o.o. z. o. p., Z., , OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & Š. d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-126/2023-3 od 28. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1162/2022-14 od 22. svibnja 2023., na sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-126/2023-3 od 28. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1162/2022-14 od 22. svibnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li sud, u postupku radi utvrđenja neprekinutog radnog staža, ovlašten temeljem odredbe čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima utvrditi da odluka uprave vladajućeg društva obvezuje ovisno društvo vezano za priznavanje radnoga staža?
2. Obvezuje li odluka vladajućeg društva (u pogledu priznavanja radnoga staža) ovisno društvo temeljem čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima, ako u trenutku donošenja takve odluke ovisno društvo nije postojalo niti je vladajuće društvo bilo njegov osnivač?
3. Obvezuje li odluka vladajućeg društva (u pogledu priznavanja radnoga staža) ovisno društvo temeljem čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima ako vladajuće društvo takvu odluku nije donijelo na skupštini ovisnog društva?
4. Je li sud ovlašten utvrditi spornu činjenicu koja je odlučna za ishod postupka temeljem isprave koja nije dostavljena kao dokaz u sudskom postupku?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje:
ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova.
2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbije.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. U odnosu na postavljeno pitanje tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je suprotno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci Revt-60/2004 od 6. listopada 2004.
3.2. U vezi postavljenih pitanja, a koja u bitnom preispituju shvaćanje drugostupanjskog suda o pravnim učincima Odluke uprave Zagrebačkog holdinga od 16. travnja 2007. o priznavanju kontinuiteta radnog odnosa, valja reći da se pobijana presuda koja se odnosi na utvrđenje postojanja pravnog odnosa ne temelji isključivo na sadržaju navedene Odluke, već i na sadržaju drugih provedenih dokaza (isprava i iskaza svjedoka), te posebice utvrđenju sudova o načinu i uvjetima premještaja tužiteljice (i drugih radnika) na radna mjesta unutar trgovačkih društva u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkog holdinga d.o.o. i društva u njegovom vlasništvu, uključujući i tuženika, i s tim u vezi stečenih prava iz radnog odnosa.
3.3. Nadalje, pozivanje na odluku revizijskog suda poslovni broj Revt-60/2004 od 6. listopada 2004. koje se odnosi na stvaranje obveze društva u situaciji kada zahtjev tužitelja proizlazi iz ugovora o isporuci robe, ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj.
4. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod I. izreke.
5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
