REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-301/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, zastupane po punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1727/2023-2 od 5. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj P-317/2021-14 od 2. ožujka 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14
- dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Tužena je podnijela odgovor na taj prijedlog, usprotivila se tužiteljevim navodima i predložila je prijedlog odbiti, odnosno odbaciti te je zahtijevala trošak sastava toga odgovora.
5. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
6. U odlukama na koje se tužitelj u prijedlogu pozvao kao na razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava, nije izraženo pravno shvaćanje u okviru činjeničnopravne situacije podudarne s ovopredmetnom, nije se radilo o određivanju relevantne vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku, a radi određivanja troška postupka (dakle, sa izraženim pravnim shvaćanjem o reperkusijama toga određenja na trošak postupka) u situaciji postojanja deklaratornog zahtjeva na utvrđenje i kondemnatornog zahtjeva na isplatu točno i već određenog navedenog novčanog iznosa. Za napomenuti je u tom smislu da se odluke revizijskog suda na koje se poziva odnose na određivanje relevantne vrijednosti predmeta spora radi određivanja dopuštenosti redovne revizije (200.000,00 kuna). Samo je za nadodati, a u pogledu odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-653/2005, na koju se poziva tužitelj, da ona ovdje nije usporediva s obzirom na posebnu prirodu tamo radnopravnog potraživanja, gdje i sam taj sud navodi da se radi o načinu određivanja vrijednosti "predmeta spora u radnom sporu". Tako, a ni na ikoji drugi način, nije dokazan razlog važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a – zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
8. Obrazlažući navode o Ustavnim i Konvencijskim povredama tužitelj se usmjerio na upućivanje na obvezu sudova na obrazlaganje odluka, na upućivanje o nesadržavanju odlučnih razloga u presudama i na to da nisu pravilno primijenjene materijalnopravne odredbe.
9. Ovaj sud, protivno navodima iz prijedloga, smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznese činjenice i predloži dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode. Njihove odluke su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima (također, u okvirima problematike kakva se problematizira u prijedlogu za dopuštenje). Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
12. Zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
