REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2897/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4160/2022-2 od 5. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3265/2021-17 od 11. listopada 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužena je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije i u njemu postavila sljedeća pravna pitanja:
"1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 - dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
5. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?".
2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1 i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. U pogledu prvoga pravnog pitanja za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovni broj Revt-249/2019 od 9. travnja 2015.
4. U pogledu drugog i trećeg pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odlukama poslovnih brojeva Revt-249/2019 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019.
5. U pogledu četvrtog pravnog pitanja je za obrazložiti da je iz sadržaja nižestupanjskih odluka, kao i iz sadržaja obrazloženja tog pitanja koje je dano kroz sam prijedlog, jasno da se tim pitanjem problematizira dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja (u prijedlogu niti u nižestupanjskim odlukama se ne spominje da bi drugi personalni dokazi bili predloženi radi utvrđivanje tih spornih činjenica). No, u odukama na koje se poziva tužena, kao na usporedne odluke, se razmatrala potreba izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke. Dakle, te odluke nisu donesene u istom činjeničnom kontekstu kao ovopredmetna, pa u tom smislu nije niti dokazana važnost tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.1. Samo je za nadodati da, uz negaciju tužitelja u pogledu tuženičinih navoda o informiranosti tužitelja u postupku pregovaranja, da bi upravo dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka (obično se predlaže dokaz saslušanjem djelatnika banke), a ne same stranke (tužitelja) bio prima facie očekivan, pa i uobičajen za dokazivanje te sporne činjenice.
6. U pogledu zadnjeg postavljenog pravnog pitanja kojim se smjera na pitanje tzv. negativne tečajne razlike, a (naglašava se sljedeće polazište) polazeći od izostanka utvrđenja (i izostanka navoda i dokaza tužene u tom smislu) o postojanju ikakvog u tom smislu postavljenog zahtjeva (dakle, tužena nije postavila materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja niti protutužbu), za zaključiti je da je pobijana odluka u skladu s odlukom revizijskog suda poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.
7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
