REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1016/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB 02958272670, zastupan po punomoćnici AŠ, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika ZIRO d.o.o. iz Zagreba, Prevoj 14/A, OIB 62101683531, zastupan po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5266/2022-2 od 4. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1117/2018 od 3. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 55.366,56 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 55.366,37 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 503/2024 od 6. veljače 2024. podnosi tužitelj zbog pitanja:
„Da li u postupku pokrenutom tužbom tužitelja (nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja) za naknadu štete (troškovi liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika), a na temelju utvrđenih nedostataka u provedbi mjera zaštite na radu, postoji odgovornost tuženika (poslodavca) za naknadu štete tužitelju primjenom instituta subjektivne odgovornosti po načelu pretpostavljene krivnje te ima li u tom kontekstu osnove za utvrđivanje doprinosa odnosno odgovornosti osiguranika tužitelja (radnika)?“.
4. Tuženik je podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je - da je stradali radnik CŠ kao zaposlenik tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja radio na montaži kanalizacijskih PVC cijevi te da je kao sredstvo rada koristio aluminijske ljestve, da je do njegova ozljeđivanja došlo na visini od cca 2,5 m tako da je izgubio ravnotežu na aluminijskim ljestvama te je pao okrenut leđima na beton, da radnik nije opisanu aktivnost obavljao s dužnom pažnjom, a da tuženik nije imao razrađenu pisanu uputu kojom bi osigurao provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu, a da je navedenu uputu tuženik bio obvezan dati radnicima u skladu s pravilima zaštite na radu, a da je tu pisanu uputu radnicima koji su izvodili montažu raznih cjevovoda bio dužan dati prije same montaže, a da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik dao takvu pisanu uputu, kao i da na dan štetnog događaja na gradilištu nije bilo voditelja radova JŠ koji je trebao prije početka rada upozoriti radnike na tehnologiju rada i na opasnosti koje bi se mogle javiti pri lošem odabiru sredstva rada, odnosno korištenju pokretne platforme umjesto aluminijskih ljestvi, a da je plan izvođenja radova izrađen od strane tuženika 24. veljače 2014. za privremeno gradilište Izgradnja bazenskog kompleksa ŠRC Svetice općenit te da malo opisuje rad na visini s aluminijskih ljestvi te da nije ovjeren od strane ovlaštene osobe koja ga je izradila. Isto tako, da aluminijske jednokrake ljestve jesu sredstvo rada, ali relativno nesigurno jer se rabeći takve ljestve radnik ne može osigurati od pada vezanjem pri penjanju, spuštanju, kao i pri aktivnostima montaže kanalizacijskih cijevi te da je u konkretnom slučaju trebalo rabiti drugo sredstvo rada koje bi bilo sigurnije pa da stoga u trenutku nastanka štetnog događaja tuženik nije postupao sukladno pozitivnim propisima o zašiti na radu, a bio je obvezan osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost, tako da je tuženik postupao protivno toj obvezi, kao i da pored toga tuženik kao poslodavac nije organizirao pružanje prve pomoći, ali i da je imao organizirano pružanje prve pomoći, to ne znači da do štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje, da se radnik nije pridržavao propisa o zaštiti na radu pa su ga opisane okolnosti i dovele do štetnog događaja i njegova stradavanja, a da je radnik CŠ trebao znati da montaža PVC kanalizacijskih cijevi s aluminijskih ljestvi neće biti sigurna pa da je stoga trebao uzeti neko drugo sredstvo rada za montažu koje će biti sigurno za rad na visini, pri čemu na gradilištu nije bio nazočan ovlaštenik poslodavca, voditelj radova JŠ te da stoga nitko nije upozorio radnika CŠ da koristi sigurnije sredstvo rada za posao koji je obavljao.
7.1. Odredbom čl. 139. st. 1. ZOZO propisano je da je zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere zaštite građana.
8. Sukladno odredbi čl. 146. ZOZO-a se supsidijarno primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima kao i posebni propisi o naknadi štete.
8.1. Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, što znači da poslodavac odgovora po načelu objektivne odgovornosti, a ekskulpacijski razlozi određeni su općim pravilima obveznog prava.
9. Dakle, ako se u primjeni ZOZO supsidijarno primjenjuju i odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima tada prema odredbi čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Stavkom 2. istog članka propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Konačno u st. 3. istog članka propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
10. Sudovi su također utvrdili da je stradali radnik doprinio - osiguranik tužitelja CŠ u jednakom omjeru (50%) odgovoran za nastanak štetnog događaja kao i njegov poslodavac (tuženik) jer se pri aktivnostima montaže kanalizacijskih cijevi, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, trebalo rabiti drugo sredstvo rada koje bi bilo sigurnije pa da stoga u trenutku nastanka štetnog događaja tuženik nije postupao sukladno pozitivnim propisima o zašiti na radu, a bio je obvezan osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik postupio protivno navedenim odredbama zaštite na radu.
10.1. No pri tome, a ocjenjujući i postojanje doprinosa radnika nastanku štetnog događaja sudovi su ocijenili da vodeći računa o odredbi čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, a sukladno kojoj je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Pritom, prilikom ocjene odgovornosti radnika za štetni događaj potrebno je uzeti u obzir sposobnost shvaćanja značenja svog ponašanja i posljedica koje iz njega proizlaze. Kako je utvrđeno da se radnik nije najavio da će navedeni posao izvesti penjanjem na ljestve, unatoč prethodnim upozorenjima da se posao na visini ne obavlja na ljestvama, već na skeli sudovi su utvrdili jednak omjer odgovornosti nastanku štete tuženika i radnika.
11. Dakle vodeći računa o sadržaju pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, te vodeći računa o činjenici da je u postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno i ocijenjeno da je sam radnik tuženika doprinio nastanku štete, po ocjeni ovog suda odredba čl. 116. st. 1. ZOZO iz koje proizlazi da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana ne znači da je tužitelj ima pravo tražiti naplatu cjelokupne štete koju trpi neovisno o postojanju odgovornosti poslodavca ili neovisno od postojanju poslodavčeve umanjene odgovornosti ako postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO-a.
11.1. Dakle, odgovarajući na postavljeno pitanje, iz svih gore navedenih razloga ovaj sud izražava pravno shvaćanje kako slijedi:
U postupku pokrenutom tužbom nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja za naknadu štete zbog troškova liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika, a na temelju utvrđenih nedostataka u provedbi mjera zaštite na radu, visina štete koju tužitelj može ostvariti ovisi i o postojanju ekskulpacijskih razloga na strani poslodavca, odnosno doprinosu osiguranika tužitelja nastanku štete.
12. Zbog toga što presuda suda drugog stupnja izražava isto pravno shvaćanje valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.
13. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP) jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
