REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-899/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Plava Laguna d.d. Poreč, Rade Končara 12, OIB 57444289760, protiv tuženice ON iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Liviju Marcanu, odvjetniku u Umagu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-537/2023-2 od 6. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-271/2021 od 25. siječnja 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-537/2023-2 od 6. srpnja 2023. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja Plava Laguna d.d., Poreč, Rade 12, OIB 57444289760, zaplijenjenih i prenesenih na račun tuženice UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Bujama- Buie, posl. broj P-199/09-64 od dana 24. lipnja 2010. godine.
Il Nalaže se Financijskoj agenciji obustaviti daljnje pljenidbe novčanih sredstava tužitelja po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu tuženice od dana 21. siječnja 2021.godine, a koji zahtjev je podnesen na temelju presude Općinskog suda u Bujama - Buie, posl. broj P- 199/09-64 od dana 24. lipnja 2010. godine.
III Nalaže se tuženici da tužitelju isplati novčana sredstva prenesena joj u postupku izravne naplate pri Financijskoj agenciji na temelju presude Općinskog suda u Bujama - Buie, posl. broj P-199/09-64 od dana 24. lipnja 2010. godine, u iznosu od 12.525,83 eura1 /94.376 09 kn uvećanom za zakonske zatezne kamate tekuće od dana svakog pojedinog prijenosa kako slijedi:
- na iznos od 5.407,00 eur/40.739,03 dana 22.01.2021. godine;
- na iznos od 323,57 eur/2.437,91 dana 16.02.2021. godine;
- na iznos od 323,57 eur/2.437,91 dana 16.03.2021. godine;
- na iznos od 323/57 eur/2.437,91 dana 16.04.2021. godine;
- na iznos od 323,67 eur/2.438,68 dana 18.05.2021. godine;
- na iznos od 323,57 eur/2.437,91 dana 16.06.2021. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.07.2021. godine;
- na iznos od 323,62eur/2.438,28 dana 17.08.2021. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.09.2021. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.10.2021. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.11.2021. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.12.2021. godine;
- na iznos od 323,66 eur/2.438,63 dana 18.01.2022. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.02.2022. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.03.2022. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.04.2022. godine;
- na iznos od 323,61 eur/2.438,26 dana 17.05.2022. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.06.2022. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,88 dana 16.07.2022. godine;
- na iznos od 323,61 eur/2.438,24 dana 17.08.2022. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,88 dana 16.09.2022. godine;
- na iznos od 323,66 eur/2.438,59 dana 18.10.2022. godine;
- na iznos od 323,56 eur/2.437,88 dana 16.11.2022. godine;
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
IV Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 100,60 eura/757,92 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude, u roku od 8 dana od dana donošenja ove Presude.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dozvoljenu rješenjem ovog suda Revd-3719/2023 od 19. prosinca 2019. podnosi tuženica zbog pitanja:
„Da li ugovor o radu, u odnosu na navršene godine života i staž osiguranika, po sili zakona prestaje isključivom primjenom odredbe čl. 112. st. 1. toč. 6. Zakona o radu, navršavanjem kumulativno 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža radnika, a s time povezano da li poslodavac može jednostrano odlučiti da ugovor o radu prestaje, prije nego radnik navrši 65 godina života, ako radnik prije navršetka 65 godina života ostvari pravo na mirovinu primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju?“.
3. Na reviziju je odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na računima tužitelja te zaplijenjenih i prenesenih sredstava na račun tuženice u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj P-199/2009-64 od 24. lipnja 2010.
6. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da je:
- tuženica je 21. ožujka 1999. doživjela ozljedu na radu kod pravnog prednika tužitelja, i da je postala nesposobna za obavljanje poslova i radnih zadataka, te joj je rješenjem HZMO-a u Puli utvrđena profesionalna nesposobnost i priznato joj je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 21. svibnja 2003.,
- tuženica je ishodila pravomoćnu presudu Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj P-199/2009-64 od 24. lipnja 2010., kojom je tuženici dosuđena naknada materijalne štete, te mjesečna novčana renta kao razlika između plaće koju bi tuženica ostvarivala da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine, u iznosu od 2.437,53 kn i to počevši od 15. veljače 2010. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti,
- tužitelj je uredno plaćao dosuđenu novčanu rentu sve do 28. rujna 2019.,
- tuženica je 21. siječnja 2021. podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj P-199/2009-64 i to u dijelu koji se odnosi na novčanu rentu, te je tužitelju ustegnut novčani iznos od 40.793,03 kn, i novčani iznosi kako je to specificirano u točki III. izreke pobijane presude suda prvog stupnja,
- Zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-79/2021-6 od 15. ožujka 2021. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
- tuženica je rođena **.**.1957. te je na temelju odredbe čl.180. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33715, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 - dalje: ZMO) propisano da iznimno od odredbe čl. 33. st. 1 ZMO-a, pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik-žena kada navrši 15 godina mirovinskog staža i u 2019. navrši 62 godine i 4 mjeseca života, tako da je tuženica stekla pravo na starosnu mirovinu 28. rujna 2019.,
- tuženica je u trenutku štetnog događaja imala mirovinskog staža od 26 godina 10 mjeseci i 5 dana.
7. Iz svega navedenog, a imajući u vidu činjeničnu potku ovog spora i sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije svodi se na dilemu ima li formulacija da se novčana renta na ime razlike između plaće koju bi tuženica primala i mirovine koju prima dok za to postoje zakonski uvjeti, ima tumačiti tako da ti uvjeti nastupaju kada tuženica primjenom popisa koji reguliraju pravo na mirovinu može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, ili se to treba tumačiti da ti uvjeti nastupaju onda kada po zakonu tuženica mora preći u sustav starosne mirovine neovisno o svojoj želji.
8. Vodeći računa o sadržaju odredbe čl. 33. ZMO prema kojoj odredbi svaki osiguranik bez obzira na spol ostvaruje pravo na starosnu mirovinu kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, a da su odredbom čl. 180. istog Zakona propisane iznimke kao privilegija i mogućnost ženama, da to pravo ostvaruju i ranije, ali samo ako to zatraže, prema ocjeni ovog suda tumačenje koje prihvaća sud drugog stupnja diskriminira žene u odnosu na muškarce glede prava kada po zakonu prisilno ostvaruju pravo na starosnu mirovinu.
9. Zato, odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, i kojim se izražava pravno shvaćanje glasi:
Ugovor o radu, u odnosu na navršene godine života i staž osiguranika, po sili zakona prestaje isključivom primjenom odredbe čl. 112. st. 1. toč. 6. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), navršavanjem kumulativno 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža radnika i poslodavac ne može jednostrano odlučiti da ugovor o radu prestaje, prije nego radnik navrši 65 godina života, ako radnik može i prije navršenih 65 godina života ostvariti pravo na mirovinu primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju.
10. Kako, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, sud drugog stupnja nije utvrdio sve odlučne činjenice, valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ukinuti odluku suda drugog stupnja i odlučiti kao u izreci.
11. Odluka o troškovima donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
