REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4692/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Emporion d.o.o., OIB 05596681599 Zagreb, Heinzlova 62/a, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agrofin d.o.o. u stečaju, OIB 74735820157 Zagreb, Slavonska avenija 26/9, kojeg zastupa stečajni upravitelj Dragan Čemerin, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2800/2022-2 od 2. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 282/2021-134 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2800/2022-2 od 2. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 282/2021-134 od 27. svibnja 2022.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1. Predstavlja li obećanje radnje treće osobe u smislu članka 153. ZOO/91 odnosno u smislu članka 341. ZOO/05 ugovor zaključen između zastupnika po zakonu trgovačkih društava s ograničenom odgovornošću unutar ograničenja njihovih ovlasti kojim se zasnivaju obveze za ta trgovačka društva, odnosno je li trgovačko društvo u tom slučaju treća osoba?

2. U smislu članka 85. ZOO/91 odnosno članka 309. ZOO/05, proizvodi li ugovor pravni učinak za trgovačka društva ako su ugovor zaključili njihovi zastupnici po zakonu u svrhu zasnivanja prava i obveza za ta trgovačka društva, a pri tome u ugovoru nije izričito naznačeno da nastupaju kao zastupnici po zakonu tih trgovačkih društava?

3. Može li način knjigovodstvenog evidentiranja u poslovnim knjigama trgovačkog društva utjecati odnosno izmijeniti sadržaj zaključenog ugovora?

4. Je li sud u parničnom postupku ovlašten preispitivati sadržaj ugovora te utvrđivati da pojedine odredbe ugovora ne zasnivaju obveze za ugovorne strane ,a da pri tome nisu ispunjeni uvjeti za djelomičnu ništetnost takvog ugovora?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Vrhovni sud je ocijenio da se postavljena pravna pitanja odnose na ocjenu predmetnog ugovora, tumačenje obveza koje iz tog ugovora proizlaze i na koga se odnose, pitanja pravne valjanosti tog ugovora (čime se polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova) te način knjigovodstvenog evidentiranja u poslovnim knjigama što se dovodi u svezu sa sadržajem zaključenog ugovora. Nižestupanjski sudovi navode zašto Sporazum ne obvezuje tužitelja, iako tuženik kroz postavljena pitanja koja u suštini predstavljaju pitanja činjenične naravi, iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, različitu od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te kojima sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalaze istinitim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz čl. 385. ZPP-a) ti se navodi ne mogu uzeti u razmatranje u ovom stupnju postupku.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389. b stavka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja.

7. Nadalje, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa