REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-922/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. O., P., , koju zastupa punomoćnica L. M., odvjetnica u P., protiv tuženice A. B. d.d., Z., , OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-330/2023-2 od 23. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-356/21-27 od 30. studenoga 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
IV. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženica podnijele su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-330/2023-2 od 23. svibnja 2023. zbog pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu te su uz navedena pitanja istaknule i to da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske(Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14, dalje Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija ).
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice, a tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužiteljica kroz postavljena pitanja problematizira početak tijeka zastarnog roka u odnosu na zahtjev za isplatu na temelju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji je po shvaćanju drugostupanjskog suda ponovno počeo teći 13. lipnja 2014., tj. od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13. Naznačena pitanja iz prijedloga tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci ovoga suda Rev 3025/2018-3 od 20. ožujka 2024.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije tužiteljice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.
6. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi joj bilo povrijeđena temeljna ljudska prava iz čl. 3, 5. st. 2., 14. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i čl. 115. st. 3. Ustava RH s obzirom na to da je drugostupanjski sud donio odluku koja je u skladu s ustaljenom praksom ovoga suda.
7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu
9. Prvo pitanje iz prijedloga tuženice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda iz odluke poslovni broj Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koji bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom, pa se samim time dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim ne može supstituirati primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi sud određivao u okolnostima svakog pojedinog slučaja te na tako utvrđenu stopu obračunavao potencijalnu razliku. Tuženica kroz drugo postavljeno pitanje problematizira dospijeće plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu. Međutim, navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
10. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije tuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. III. izreke rješenja.
11. Tuženica nije učinila vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazložio odluku u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos.
12. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije tuženice valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke rješenja.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
