REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3586/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K., iz Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik G. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. … d.d. iz Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-214/2024-2 od 21. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9155/2021-48 od 25. rujna 2023., na sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-214/2024-2 od 21. ožujka 2024., radi pitanja:
„- je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom kada u drugostupanjskoj presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih ti isprava (iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da iznos preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije obuhvaćen konverzijom kredita iz valute CHF u valutu EUR kako je ugovoreno Dodatkom ugovora o kreditu, niti je banka taj iznos na neki drugi način uračunala u utvrđeni iznos preplate iz konverzije i stoga jer su kamatne stope primjenjivane u postupku konverzije veće od kamatnih stopa iz ugovora u valuti CHF ) ?
- je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku i povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, kada postupajući temeljem ovlaštenja iz čl. 373. a Zakona o parničnom postupku odlučnu činjenicu je li tužitelj u potpunosti obeštećen konverzijom kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) u odnosu na zahtjev za povratom preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrdi različito od prvostupanjskog suda i preinači prvostupanjsku presudu, a da pritom nije ocijenio izvedene dokaze i to Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke od dana 08.09.2022. godine, te je li na taj način povrijeđeno tužiteljevo pravo na obrazloženu sudsku odluku, koja čini sastavni dio prava na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. st 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ?“.
II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja (navedenih u izreci) koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Zahtijeva troškove u povodu prijedloga.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi i predlaže istog odbiti. Zahtijeva troškove u povodu prijedloga.
3.1. U ovoj pravnoj stvari radi se o restitucijskoj individualnoj parnici pozivom na učinak pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa prava potrošača. Prvostupanjski sud polazeći od sporne činjenice je li tužitelj provedenom konverzijom Ugovora o kreditu u cijelosti obeštećen na način da su mu priznate sve preplate koje su učinjene do tada, zaključuje da nije, i to da tužitelj nije obeštećen za preplatu na temelju jednostrano promjenjive kamatne stope i na temelju valutne klauzule i da stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužio tužbom.
3.1.1. Taj zaključak temelji na utvrđenju da - se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, tužbe i/ili sudske zaštite, niti da je bilo kakvo odricanje bilo propisano zakonom (pregledom Dodatka ugovora o kreditu), - da konverzija nije provedena da bi se priznala preplata zbog jednostrano promjenjive kamatne stope već radi promjene valutne klauzule iz CHF u EUR, - da obveze utvrđene konverzijom kredita u eurima za razdoblje od isplate kredita do 30. rujna 2015. su utvrđene u iznosu od 179.145,69 €, a ukupne uplate na ime otplate kredita u CHF iskazane u eurima iznose 192.608,70 €, (vještačenje) pa da je navedenim načinom tuženik u konverziji sa 30. rujna 2015. više plaćeni iznos 13.463,01 € odnosno 102.750,74 kn, - da je taj više plaćeni iznos iskorišten za podmirenje 50% daljnjih anuiteta, - da (dopunsko vještačenje) su u izračunu konverzije korištene više kamatne stope od kamatnih stopa na kredit u CHF, te više kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu na kredit u CHF u spornom razdoblju i te da preplata po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi je iznos od 12.533,00 € / 94.580,56 kn, zatim da je banka sa 1. siječnja 2014. smanjila stopu redovne kamate na 3,23 % godišnje, pa ako bi se po predmetnom kreditu primijenila početno ugovorena kamatna stopa od 4,50%, nastala je preplata od 94.580,56 kn, a ako bi se nakon 1. siječnja 2014. primijenila snižena kamatna stopa tada preplata po predmetnom kreditu iznosi 97.265,78 kn. Tužitelj je zahtijevao iznos od 94.580,56 kn.
3.2. Dakle, prvostupanjski sud zaključuje da je banka prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, da je obračunala promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada, pa je tako utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan, a nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Prilikom konverzije banka da ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima. Stoga da tužitelj nije obeštećen za preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i da ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa.
3.3. Drugostupanjski sud je pravnog pristupa da tužitelj kao potrošač, neovisno o konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i ona o vezanju otplate uz valutu CHF, pod pretpostavkom da onim što mu je priznato na ime pretplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
3.3.1. Taj sud zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da je tužitelj po osnovi ništetnosti dijela ugovora o kreditu u odnosu na promjenjive kamate platio iznos od 12.533,00 EUR više nego što je trebao, no s obzirom na to da je prilikom konverzije ugovora o kreditu utvrđeno da je tužitelj u preplati iznosa od 13.463,01 EUR koji je iskorišten za podmirenje daljnjih anuiteta, onda da je time došlo do potpunog saniranja posljedica ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
4. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da su u pogledu pitanja naznačenih u izreci ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP. To zbog toga jer u odnosu na ta pitanja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova na koju se predlagatelj poziva (predmet Županijskog suda u Rijeci Gž- 4450/2020, Gž-1737/2021 i Gž-42/2024).
5. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci pod točkom I.
6. Odluka o zahtjevu za naknadu troškova u povodu prijedloga temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II izreke.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
