REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3569/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž. iz S., , OIB ... kojeg zastupa P. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. b. d.d., Z., , OIB ... kojeg zastupa opunomoćenik M. V. odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1232/2024-3 od 23. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10280/2023-38 od 6. ožujka 2024., na sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pitanje u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, citirane u uvodu ove odluke.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj se istom protivi i predlaže istog odbiti. Zahtijeva troškove postupka.

3.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio slijedeća pravna pitanja:

„(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

iv.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) kad sud nije usmeno saslušao vještaka na okolnost istaknutih financijskih prigovora na pisani nalaz i mišljenje?

odnosno

Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) ukoliko sud ne obrazloži iz kojeg razloga nisu prihvaćeni financijski prigovori na Nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke?

(v.) Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja usvoji tužbeni zahtjev preinačen nakon zaključenja prethodnog postupka?

odnosno

Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji tužbeni zahtjev preinačen nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga svrsishodnosti, bez prethodnog utvrđivanja mogućnosti tužitelja da bez svoje krivnje tužbeni zahtjev preinači do zaključenja prethodnog postupka?“.

3.2. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja predlagatelj je u odnosu na prvo pitanje naznačio odluku Županijskog suda u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-6858/2016-2 od 21.veljače 2017., a u odnosu na drugo pitanje odluke ovog suda poslovni broj Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. i Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. te Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. i Županijskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. (te se pozvao na mišljenje dr. sc. P. M., dipl. iur., redovitog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu („Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala“ iz: zbornika Tradicionalno XXIX. savjetovanje - aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 2014.)). U odnosu na treće pitanje navodi da nema prakse ovog suda, a u odnosu na četvrto pitanje predlagatelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5157/2004 od 14. ožujka 2007, Pž- 6944/2011 od 22. veljače 2012., te ovog suda Rev-3073/1990 od 31. siječnja 1991. i Rev-54/2007 od 5. rujna 2007., te na Revd-2698/2022 u odnosu na peto pitanje.

4. Prijedlog u tom dijelu nije osnovan.

5. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda.

5.1. Prvo pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr., te je riječ o pitanjima u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i u Revd-1155/2022 od 8. lipnja 2022.).

5.2. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., te Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.).

5.3. U odnosu na treće pitanje kojeg tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022.:

„Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“,

pa ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.4. U odnosu na četvrto pitanje uočava se da u priloženoj žalbi tuženika iz ovog postupka ne proizlazi dokazanim da je predlagatelj sporno pitanje isticao u žalbi upravo na naznačen način, pa u tom smislu nije ispunjena pretpostavka vezana za prethodno razmatranje pitanja u sporu, iz odredbe čl. 385.a. st.1. ZPP.

5.5. U odnosu na peto pitanje nije ispunjena pretpostavka razloga važnosti te se upućuje na ovosudnu odluku Rev-587/2024-2 od 29. svibnja 2024. u kojoj je u odlomku 12. rečeno:

„Naime, u situaciji kada tužitelj tijekom cijelog postupka potražuje povrat utuženog iznosa iz iste činjenične osnove te da tijekom postupka nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, odnosno da nije mijenjana ni činjenična ni pravna osnova tužbenog zahtjeva to nije došlo do preinake tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a i do zastarijevanja tužiteljeve tražbine, jer izmjena valute u takvoj pravnoj situaciji, ne predstavlja preinaku tužbe.“.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

7.1. Predlagatelj ističe u prijedlogu i da su ostvarene pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - da su mu zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to zbog povrede pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na pravično suđenje, sve pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, sadržajno vezano uz pitanja primjene procesnog i materijalnog prava koja se ogledaju u prethodno naznačenim pravnim pitanjima.

7.2. U svezi svih tih predlagateljevih tvrdnji, prijedlog, koncipiran prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, jer iznesenim razlozima u prijedlogu nije učinjena vjerojatnost postojanja teških povreda postupovnog prava i povreda u primjeni materijalnog prava. Na navedeni način je odlučeno sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.

8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice ( točka II. izreke ove odluke).

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug