REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3633/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja S. B. iz K., , OIB: ..., i 2. tužiteljice T. B. iz K., , OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S., K., B. i P. d.o.o. Z., protiv 1. tuženice O. š. M. G., Z., , OIB: ..., zastupane po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici u Z., i 2. tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-428/2023-3 od 13. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 3656/2021-22 od 29. studenoga 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog 1. tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija, dok se u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava odbacuje.
II. Prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje se odbija, dok se u odnosu na treće i četvrto pravno pitanje prijedlog odbacuje.
III. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedloge za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica O. M. G., podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-428/2023-3 od 13. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3656/2021-22 od 29. studenoga 2022.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnio je i 2. tuženik.
1.2. Tužitelji su u odgovoru na prijedloge osporili navode istih u cijelosti i predložili odbiti ih uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedloge.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da pitanja postavljena u prijedlogu 1. tuženice, te prvo i drugo pravno pitanje iz prijedloga 2. tuženika, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Prvim postavljenim pitanjem 1. tuženica problematizira primjenu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u odnosu na odredbu čl. 346. ZOO, pritom zanemarujući odredbu čl. 349. ZOO prema kojoj se na naknadu ugovorne štete na odgovarajući način primjenjuju odredbe o naknadi izvanugovorne štete. Osim toga, dostavljene odluke nisu usporedive stanju predmeta spisa.
4. Drugim pravnim pitanjem 1. tuženica ističe povredu prava na pošteno suđenje držeći pobijanu odluku arbitrarnom. U odnosu na takove navode, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima niži sudovi primijenili odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava 1. tuženice na pristup sudu.
5. Stoga, u odnosu na prijedlog 1. tuženice, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u tom dijelu prijedlog valjalo odbiti. Predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je njen prijedlog valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP.
6. U pogledu prvo postavljenog pitanja 2. tuženika, priložene odluke revizijskog suda nisu usporedive okolnostima konkretnog slučaja, a 2. tuženik u žalbi nije ni isticao osporavanje da tužitelji nisu preporučenom pošiljkom poslali potpisane ugovore o programu školovanja njihove djece već je to smatrao irelevantnim.
7. Drugim pravnim pitanjem 2. tuženik osporava da bi ponuda 1. tuženika sadržavala sve bitne sastojke ugovora pritom iznoseći navode koji su u koliziji s iskazom zakonske zastupnice 1. tuženika, koja je izjavila da je plaćanje upisnine potrebno prije sklapanja samog ugovora o školovanju, pa proizlazi da je ponuda sadržavala cijenu (koja je plaćena) i predmet (školovanje djece tužitelja) a i ugovorne strane već su bile u istom ugovornom odnosu za prethodnu školsku godinu.
8. Stoga u odnosu na ta postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u tom dijelu prijedlog 2. tuženika valjalo odbiti.
9. U odnosu na treće i četvrto pitanje prijedlog, osim iznošenja stavova 2. tuženika, ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je isti u tom dijelu valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 3. ZPP.
10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na prijedloge jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
