REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3748/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz P. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. Đ., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. A. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž R-41/2024-2 od 18. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-7348/2020-36 od 11. siječnja 2024., na sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž R-41/2024-2 od 18. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-7348/2020-36 od 11. siječnja 2024. postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li postupanje nekolicine radnika koje se protivi pisanim uputama (internim aktima) poslodavca (s kojim pisanim pravilima su radnici upoznati), predstavljati ustaljenu "usmenu praksu" kod poslodavca, zbog koje bi otkaz radniku koji je postupao protivno pisanim uputama (internim aktima) bio nezakonit?
2. Može li se smatrati da je otkaz ugovora o radu radnika nezakonit u situaciji u kojoj je radnik postupao protivno pisanim uputama (internim aktima) poslodavca (s kojim pisanim uputama je bio upoznat), zbog činjenice da je nekolicina drugih radnika poslodavca jednako postupala u sličnim situacijama?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž R-153/2023 od 19. listopada 2023., dok u odnosu na drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-358/2016 od 8. ožujka 2017. i Revr-508/2018 od 15. svibnja 2019.
3. Predlagateljica je navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, i to - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Naime, odgovor na postavljena pravna pitanja kojima se problematizira mogućnost otkaza ugovora o radu u situaciji u kojoj je radnik postupao protivno pisanim uputama (internim aktima) poslodavca ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa u tom smislu nije moguće na postavljeno pitanje dati jedinstveno tumačenje koje će u svim budućim slučajevima predstavljati pravni standard. Naime, u konkretnom slučaju su nižestupanjski sudovi utvrdili da ponašanje tužiteljice, koja je bila tek zaposlena, a nije ponovno provela identifikaciju VIP klijenta nakon što ga je već identificirao menadžer poslovnih odnosa i dao joj uputu za rad, iako nepravilno, ipak ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa, do ugovorenog datuma 16. srpnja 2020., ne bi bio moguć, tako da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, u skladu s odredbom članka 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje: ZR). Pri tome je neodlučno pozivanje tuženice na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž R-153/2023 od 19. listopada 2023. (izvanredni otkaz ugovora o radu uslijedio je ne samo zbog (ne)identifikacije klijenta već i zbog krivotvorenja potpisa klijenta te provođenja neautoriziranih transakcija, uslijed čega je banci nastala znatna imovinska šteta), odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-358/2016 od 8. ožujka 2017. (kao razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanje navedeno je da tužiteljica radeći kao radnik tuženika, zloupotrijebila svoja ovlaštenja na način da je odobravanjem većeg limita na svojoj kartici zaobišla blokadu koja bi nastupila, uzimajući na bankomatu gotovinske iznose i njima pokrivala minuse na svojem tekućem računu), te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-508/2018 od 15. svibnja 2019. (razlog otkaza je bio manjak evidentiran u blagajni za koju je taj radnik zadužen), a što su sve bitno različite odlučne činjenične okolnosti.
6. Nadalje, tuženica je u prijedlogu navela da joj je povrijeđeno pravo pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženice, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Dakle, tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
