Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-633/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, suca izvjestitelja i člana vijeća te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. H. d.d., Z., (ulica), OIB: …, koga zastupaju članovi uprave, a ove punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu I. i C. j.t.d., P., (ulica), protiv tuženika L. d. R. R., (ulica), OIB: …, koga zastupa predsjednik F. U., a ovoga punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., (ulica), uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., (ulica), OIB: …, koga zastupa predsjednik uprave D. T., a ovoga punomoćnica Ž. P., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-601/2021-28 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika L. d. R. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P- 601/2021-28 od 28. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

''I. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 3.127,40 EUR / 23.563,40 KN sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 KN od 12. veljače 2020. godine i na iznos od 1.800,17 EUR / 13.563,40 KN od 20. ožujka 2020. godine sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknadi troškove ovoga spora u iznosu od 1.550,57 EUR / 11.682,77 KN sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.''.

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da pobijana presuda ne sadrži jasne i nedvojbene razloge o bitnim i odlučnim činjenicama. Na konkretan pravni odnos trebalo je primijeniti čl. 80. Zakona o lovstvu koji je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima kao opći propis. Ističe da je potrebno ispitati i ponašanje osoba koje upravljaju javnim cestama na kojima se ovakvi štetni događaji zbivaju, budući su iste isključivo nadležne i dužne poduzimati mjere i radnje kako bi osigurale da ceste budu sigurne za prometovanje. I vještak je u nalazu i mišljenju potvrdio da podaci o evidentiranim štetnim događajima na toj dionici ceste ukazuju da je riječ o opasnoj dionici ceste, a da se štetni događaji mogu izbjeći postavljanjem zaštitne ograde i plavih reflektirajućih svjetala koji ovdje ne postoje. Radi se o jasnom ekskulpacijskom razlogu na strani tuženika i o isključivoj odgovornosti za štetu osobe koja upravlja javnom cestom. Divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod njezinom je osobitom zaštitom. Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, radilo bi se o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. Tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između nastale štete i eventualne štetne radnje (propusta) tuženika. Mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja bilo je označeno prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti", a tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, krećući se brzinom od 50-80 km/h koja je bila ograničena na 60 km/h. Predlaže preinaku pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te obvezivanje tužitelja na podmirenje parničnog troška, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koju upire žalba tuženika, jer presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika te se presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.127,40 eura koji je tužitelj isplatio svojoj osiguranici na temelju police osiguranja automobilskog kaska koja je vrijedila na dan štetnog događaja 2. veljače 2020. po osnovi naknade imovinske štete na vozilu marke O. A., reg. oznake …, koju je tužiteljeva osiguranica pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila zbog naleta na divljač (divlja svinja) prilikom vožnje prometnicom na državnoj cesti (broj).

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj po prethodno navedenom događaju na temelju police osiguranja automobilskog kaska isplatio osiguranici T. B. iznos od ukupno 23.563,40 kn/ 3.127,40 eura,

- da iz dostavljenih podataka PP R. od 23. siječnja 2023. proizlazi da je vremenskom razdoblju od 2017. do 2020. na dionici ceste (broj) O. R. evidentirano ukupno 33 prometnih nesreća (naleta vozila na divljač) i to: 2017. - šest prometnih nesreća, 2018. - osam prometnih nesreća, 2019. - devet prometnih nesreća i 2020.– deset prometnih nesreća,

- da je u zapisniku o očevidu PP R. od 2. veljače 2020. utvrđeno mjesto štetnog događaja, osobine ceste, ograničenje brzine, uvjeti na cesti, oštećenja na vozilu, zatečeni tragovi i položaj vozila te zatečene uginule divljači, a sve snimljeno i prikazano na situacijskom planu,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke dipl. ing. prom. M. L. od 27. studenoga 2022. proizlazi da mjesto naleta pokazano po tužiteljici odgovara onome navedenom u zapisniku o očevidu PP Rovinj, odnosno na cesti (broj) O. R. na 2 km + 975 m. Nadalje se navodi da je kontakt ostvaren naletom prednjeg lijevog dijela vozila na divlju svinju koja je prelazila kolnik pretrčavajući s lijeve na desnu u odnosu na smjer kretanja vozila, odnosno divlja svinja se kretala okomito na smjer kretanja vozila. U odnosu na brzinu kretanja vozila vještak navodi da se kretala brzinom od oko 60 km/h u času naleta vozilu bi trebao za zaustavljanje pri toj brzini kretanja put dužine od 35,28 m i vrijeme od 3,31 sekunde. Nadalje, navodi da bi se od mjesta stupanja na prometnicu pa do mjesta naleta divlja svinja kretala na putu dužine 4,145 m, pretrčavanjem i u vremenu od 0,75 s, pa je vozilo u času stupanja divlje svinje na prometnicu bilo udaljeno od mjesta naleta 12,5 m. Zaključak je vještaka da je preglednost kolnika omogućavala uočavanje divlje svinje u času stupanja iste na prometnicu, jer je divljač bila osvijetljena svjetlima vozila, no gledano po mjestu stupanja divlje svinje na prometnicu, vremenski prije naleta za 0,75 s u noćnim uvjetima nije postojala mogućnost poduzimanja nikakve radnje vozačice kojom bi bio izbjegnut nalet, a da su postojali uvjeti za kočenje nalet da bi bio izbježiv za sve brzine kretanja niže od 28,69 km/h. Vještak je potvrdio da je ograničenje brzine u vrijeme štetnog događaja iznosilo 60 km/h i da je pored toga znaka u vrijeme nastanka prometne nezgode bio istaknut i znak A44 "divljač na cesti" s dopunskom pločom 4,6 km, a mjesto odakle je divljač izašla na cestu da nije ograđeno zaštitnom ogradom. Nadalje, vještak potvrđuje u odnosu na visinu štete na vozilu točan obračun popravka vozila u servisu A. d.o.o. u iznosu od 23.563,40 kn s PDV-m,

- da je usmeno saslušan na ročištu 17. ožujka 2023. vještak potvrdio da se vozačica mogla kretati i većom brzinom od 60 km/h kako je iskazivala, iz razloga što se na osnovu oštećenja na vozilu ne može sa sigurnošću utvrditi brzina kretanja. Naime, vještak je pojasnio da je divlju svinju vozilo udarilo u prednji lijevi kut te zarotiralo divljač, tako da se tu izgubilo puno sile pa se ne može s preciznošću utvrditi brzina kretanja, a po njegovoj procjeni na osnovu oštećenja vozila to moglo biti u rasponu od 50-80 km/h. Isto tako, u odnosu na mjesto na kojem je divljač potekla na cestu navodi da saznanja crpi iz iskaza vozačice i slika u spisu koje su izrađene u postupku očevida PP R., dok položaj odbačene divljači nije moguće utvrditi s obzirom je ista od udarca bila živa i do dolaska policije ona se pomakla s prvobitnog položaja, pa isti zaključuje da je divljač s lijeve strane udarena a završila na suprotnu stranu, desnu, a zaustavni položaj da nije moguće utvrditi sa sigurnošću dok vozačica tvrdi da je to bilo 2-3 m, dok je put zaustavljanja bio 35,28 m, ako je vozila 60 km/h. U tom dijelu potvrđuje zaključak tuženika da je iskaz saslušane vozačice neistinit jer je takvo što nemoguće jer se brzinom od 60 km/h nije mogla zaustaviti za ukazanih 2-3 m. Međutim, vještak i pored toga potvrđuje da se mjesto izlijetanja divlje svinje ne dovodi u pitanje njezinim iskazom, a mjesto udara da je vidljivo zbog tragova krvi koji su snimljeni, dok brzinu kretanja ne može utvrditi jer nema dovoljno podataka. Isto tako, navodi da ne može tvrditi je li vozačica mogla reagirati kočenjem, ali uz pretpostavku da je vozila brzinom od 60 km/h, da ona nije mogla reagirati jer je vrijeme za zaustavljanje vozila bilo 3,31 s, a divljoj svinji je trebalo za pretrčavanje od mjesta naleta 0,75 s. Navedenu pretpostavku bazira na osnovi iskaza vozačice i na osnovi samog ograničenja brzine na toj dionici od 60 km/h. Vještak potvrđuje da evidentirani štetni događaj na toj dionici ukazuju da je riječ o opasnoj dionici ceste kao i da se ovi štetni događaji mogu izbjeći postavljanjem zaštitne ograde, plavim reflektirajućim svjetlima što ovdje ne postoji ni sada, ni u vrijeme štetnog događaja, prvostupanjski sud zaključuje da se prometna nezgoda dogodila u području lovišta kojim gospodari tuženik koji objektivno odgovara za štetu nastalu tužiteljevoj Zakona o obveznim odnosima ("Narodne osiguranici po odredbama čl. 1063.-1067.

novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO), pri čemu se primjenom pravila o teretu dokazivanja tuženik nije uspio ekskulpirati od objektivne odgovornosti u smislu čl. 1067. ZOO, jer nije dokazao da bi osiguranica tužitelja pridonijela, pa i djelomično, nastanku štete, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.

8. Osnovni tuženikov prigovor odnosi se na primjenu materijalnog prava jer tuženik smatra da se na konkretni pravni odnos trebaju primijeniti odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18. i 32/19.; dalje ZL) koji je lex specialis u odnosu na ZOO kao lex generalis.

8.1. Prema odredbi čl. 80. st. 6. ZL za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

9. Međutim, ZL ne propisuje tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na cestu, pa se imaju primijeniti odredbe ZOO kojima se uređuje odgovornost za štetu, na što upućuje i odredba čl. 76. st. 2. ZL kojom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.

10. Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1063.-1067. ZOO kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (čl. 1063. ZOO) i da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO), odnosno umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobito zaštitu (čl. 3. st. 1. ZL), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO je na lovoovlašteniku, ovdje tuženiku.

11. Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbama čl. 1067. ZOO, prema kojima se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastankom štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

12. Što se tiče tvrdnji tuženika da je mjesto nastanka štetnog događaja bilo označeno prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti", a da osiguranica tužitelja nije prilagodila brzinu kretanja uvjetima na cesti, jer se kretala brzinom od 50-80 km/h uz ograničenje od 60 km/h, valja istaći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da osiguranica tužitelja, uz pretpostavku da je vozila brzinom od 60 km/h, nije mogla reagirati kočenjem jer je vrijeme za zaustavljanje vozila bilo 3,31 s, a divljoj svinji je za pretrčavanje do mjesta naleta bilo potrebno 0,75 s te da bi nalet na divlju svinju bio izbjegnut ako bi brzina kretanja vozila bila manja od 28,69 km/h, iz čega se zaključuje da osiguranica tužitelja nije ni djelomično pridonijela nastanku štete jer na njezinoj strani nije postojala mogućnost poduzimanja ikakve radnje kojom bi bio izbjegnut nalet, dakle tuženik nije dokazao ekskulpacijski razlog iz odredbe čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO.

13. Tuženik prigovara da se štetni događaj mogao izbjeći postavljanjem zaštitne ograde i plavih reflektirajućih svjetala te da je potrebno utvrditi ponašanje osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj se štetni događaj zbio, koja je dužna poduzimati radnje za osiguranje da ceste budu sigurne za promet.

14. I u slučaju da za štetu tužitelju postoji odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom, odgovornost te pravne osobe bi kao i odgovornost tuženika u odnosu na oštećenika bila solidarna, a odredbom čl. 43. st. 1. ZOO je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, pa eventualna odgovornost pravne osobe koja je upravljala cestom nema utjecaja na odgovornost tuženika.

15. Dakle, tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao postojanje okolnosti koje bi njegovu (objektivnu) odgovornost djelomično ili u potpunosti isključile (čl. 1067. ZOO) pa je prvostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), kada je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.550,57 eura.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.