REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-757/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa], zastupanoga po zakonskom zastupniku direktoru ABC dipl. ing. koga zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene [adresa], [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćniku Vinku Samardžiću odvjetniku u Splitu, radi isplate, te po tužbi [adresa], protiv ... [adresa] radi isplate ugovorne kazne i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-185/2018-2 od 21. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2299/2017 od 20. prosinca 2017., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija u odnosu na dio toč. I. izreke presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-185/2018-2 od 21. veljače 2018. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2299/2017 od 20. prosinca 2017. za isplatom 237.401,60 kn/31.508,61 € , te u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom naknade štete od 215.962,00 kn/28.663,08 €.

r i j e š i o  j e:

U odnosu na preostali dio toč. I. izreke drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za isplatom ugovorne kazne od 150.907,99 kn/20.028,93 €, te u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. I. i II. izreke drugostupanjske presude) revizija tuženika se odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovrv-3408/2001 od 3. rujna 2002. u dijelu kojim je tuženik obvezan u roku od osam dana isplatiti tužitelju ukupni iznos zateznih kamata od 324.505,29 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose u razdobljima dospjelosti od 15. ožujka 2001. do zaključno 1. siječnja 2002. a u cijelosti je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika iz protutužbe radi plaćanja ugovorne kazne u iznosu od 150.907,99 kn te naknade štete u iznosu od 250.000,00 kuna sve zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. O troškovima postupka odlučeno je na način da je tuženici naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 306.821,00 kune.

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je odbijena a žalba tuženika je djelomično prihvaćena tako da je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu točke I. izreke i odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata obračunatih u apsolutnom iznosu od 87.103,69 kuna zajedno s procesnim kamatama te zahtjev za plaćanje procesnih kamata na iznos od 3.650,67 kuna od 15. ožujka 2001. do 1. svibnja 2001. i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovrv-3408/2001 od 3. rujna 2002. U preostalom dijelu toč. I. izreke je prvostupanjska presuda potvrđena. Nadalje, prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu točke II. izreke i tužitelju je naloženo da tuženiku isplati po osnovi naknade štete iznos od 34.038,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2005. do isplate, a u preostalom dijelu toč. II. izreke je prvostupanjska presuda potvrđena. Preinačena je i odluka o troškovima te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 190.155,00 kuna, a u preostalom je dijelu – za iznos od 116.666,00 kuna je zahtjev odbijen. Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka od 3.586,00 kuna u roku od 15 dana.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivom na revizijske razloge propisane čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, - dalje: ZPP) – bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., te pogrešne primjene materijalnog prava. Također ističe razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

5. Revizija je neosnovana u odnosu na dio pobijane drugostupanjske presude kojom je odlučeno u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom procesne kamate od 237.401,60 kn, te u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za isplatom naknade štete od 215.962,00 kn (razlika između dosuđenog iznosa od 34.038,00 kn do zatraženih 250.000,00 kn). U odnosu na dio pobijane presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tuženika za isplatom ugovorne kazne od 150.907,99 kn i u odnosu na odluku o troškovima postupka revizija nije dopuštena.

6. Temeljem čl. 392.a. st. 1. ZPP povodom revizije pobijana presuda je ispitana samo u dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom procesne kamate na iznos glavnice koja je tijekom postupka plaćena (tužbeni zahtjev tužitelja), te u odnosu na protutužbu, zahtjev tuženika za isplatom naknade štete i ugovorne kazne.

8. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja:

9. Tuženik revizijom pobija ovaj dio drugostupanjske presude smatrajući da je prilikom donošenja odluka sudova nižeg stupnja pogrešno primijenjen čl. 451. st. 3. ZPP jer prilikom djelomičnog ukidanja platnog naloga tužbeni zahtjev nije odbijen u dijelu kojim je platni nalog djelomično stavljen izvan snage.

10. U ovom postupku je prethodnom presudom suda prvog stupnja platni nalog djelomično ukinut za iznos glavnice od 2.024.030,31 kn (i u tom dijelu je ta presuda postala pravomoćna te nije obuhvaćena ovom revizijom). U ponovljenom postupku sud prvog stupnja je odlučivao o preostalom zahtjevu za isplatom procesne kamate od 324.505,29 kn.

11. Stoga tuženik ne može revizijom pobijati nižestupanjske presude u odnosu na prethodnu odluku u pogledu ukidanja platnog naloga u odnosu na glavnicu. Također okolnost što je pobijanim nižestupanjskim presudama održan platni nalog na snazi u odnosu na zahtjev za isplatom zateznih kamata (prema drugostupanjskoj presudi od 237.401,60 kn) ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke. Ovo tim više što je sud drugog stupnja prilikom djelomičnog prihvaćanja žalbe tuženika tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate za iznos od 87.103,69 kn odbio.

12. Na opisan način nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 451. st. 3. ZPP jer ovakav način odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite odluke koja je svojim sadržajem jasna i razumljiva.

13. U odnosu na protutužbeni zahtjev:

14. Pobijanom drugostupanjskom presudom djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska presuda na način da je protutužbeni zahtjev tuženika za naknadom štete prihvaćen za iznos od 34.038,00 kn, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 215.962,00 kn) žalba tuženika odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

15. Neosnovani su revizijski navodi tuženika da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, tuženik u reviziji ponavlja sve činjenice na kojima je temeljio svoj zahtjev a koje je sud raspravio i iznosi vlastitu interpretaciju provedenih dokaza u smislu osnovanosti postavljenog zahtjeva. Prema čl. 8. ZPP sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

16. Tuženik bi odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz ovih razloga mogao dovoditi u pitanje tek u okolnostima kada bi prilikom donošenja odluke o osnovnosti tužbenog zahtjeva sud propustio izvršiti ocjenu provedenih dokaza na način kako je propisano čl. 8. ZPP, koja se procesna situacija u konkretnom predmetu nije ostvarila. Naprotiv sudovi su iznijeli jasne razloge i detaljno obrazložili sve činjenice koje su utvrdili iz provedenih dokaza kao i razloge zbog kojih na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja smatraju da tužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

17. Stoga revizija tuženika u odnosu na protutužbeni zahtjev za isplatom naknade štete od 215.962,00 kn nije osnovana.

18. Pobijanom presudom odbijena je žalba tuženika kojom je pobijao prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom ugovorne kazne od 150.907,99.

19. Ovaj zahtjev je zaseban u odnosu na zahtjev za naknadom štete, pa se stoga vrijednost predmeta spora utvrđuje prema visini svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP).

20. Člankom 382. st. 1. ZPP je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona.

21. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za isplatom ugovorne kazne ne prelazi 200.000,00 kn, a nije riječ o zahtjevu radi postojanja ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je pobijana presuda donijeta primjenom odredbi članka 373.a i 373.b ZPP. Stoga u odnosu na ovaj dio zahtjeva nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

22. Člankom 382. st. 2. ZPP je propisano da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

23. Stavkom trećim istoga članka je propisano da u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

24. Međutim, tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju u odnosu na ovaj dio zahtjeva, niti ga je moguće iz sadržaja podnesene revizije iščitati.

25. Kako tuženik nije postupio u skladu sa čl. 382. st. 3. ZPP revizija je u odnosu na pobijanje drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na odbijanje zatjeva za isplatom ugovorne kazne nedopuštena. Stoga je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

26. U odnosu na dio revizije kojom se pobija odluka o parničnim troškovima:

27. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi:

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

28. Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, prije svega, potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

29. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

30. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

31. Slijedom navedenog, a temeljem prethodno citiranih propisa odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa