REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-148/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lučka uprava Split, OIB: 06992092556, Split, Gat sv. Duje 1, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, Ruđera Boškovića 21, protiv tuženika Trajektna luka Split d.d., OIB: 09153277779, Split, Gat sv. Duje 1, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska 73, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-740/2023-2 od 30. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-105/2022-19 od 13. prosinca 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-740/2023-2 od 30. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 105/2022-19 od 13. prosinca 2022. postavljajući pravna pitanja koja smatra važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1) Može li trgovački sud svojom presudom utvrditi da je ugovor o prvenstvenoj koncesiji od 06. rujna 2004. godine prestao, odnosno da je koncesija dodijeljena drugom koncesionaru i time prejudicirati ishod upravnih sporova koji se vode po tužbama tuženika radi poništenja odluke lus o prestanku ugovora o prvenstvenoj koncesiji (koji se pred upravnim sudom vodi pod br. Usljn-43/2016) i radi poništenja odluke o dodjeli koncesija braniteljskoj zadruzi legio quarta (koji se vode pred Upravnim sudom u Splitu po br. UsIjn-46/2016, UsLjn-49/2016, Usljn- 51/2016, Usljn-54/2016…), te posljedično tome može li trgovački sud odlučiti o prethodnom pitanju (je li ugovor o prvenstvenoj koncesiji od 06. 09. 2004. pravomoćno prestao, odnosno je li koncesija pravomoćno dodijeljena drugom koncesionaru) a da presudom ne utvrdi jesu li bile ispunjenje pravne pretpostavke za primjenu materijalnog prava, odnosno odlučne činjenice za prestanak prvenstvene koncesije i dodjelu koncesije drugom koncesionaru?
2) Može li sud svojom presudom, u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ponovo odlučivati o pravnim pitanjima (je li se obavlja lučka djelatnost ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, te parkirališna djelatnost u funkciji ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, odnosno jesu li navedene lučke djelatnosti propisane čl. 65. ZPDML-a) o kojima je parnični sud - Visoki trgovački sud - već pravomoćno odlučio presudom br. Pž-6898/2010 („nakon donošenja odluke o prvenstvenoj koncesiji i sklapanja ugovora, podrazumijeva se da ovlaštenik koncesije sve djelatnosti obuhvaćenje ugovorom i odlukom obavlja jer ne bi ni mogao dobiti koncesiju za obavljanje tih djelatnosti da ih njegov pravni prednik nije prethodno obavljao“, odnosno „jer je notorno da je prilikom čekanja na ukrcaj ili iskrcaj vozila vozilo potrebno zaustaviti (parkirati) pa se ograničavanjem takve djelatnosti parkiranja ne bi mogla obavljati ni djelatnost ukrcaja ili iskrcaja vozila u ili s broda“)? 3) Je li grubo narušena jednakost i pravična ravnoteža ugovornih stranaka ukoliko sud na temelju proturječnih presuda i pravnih shvaćanja zauzetih u tim presudama omogućava javnopravnim tijelima (ovdje Lučkoj upravi Split, Jadroliniji i Vladi RH) da tijekom cijelog ugovornog odnosa prvenstvene koncesije ne ispunjavaju svoje obveze iz ugovora o prvenstvenoj koncesiji (određivanje tarifa lučkih naknada), pa čak i kad ga sud na to obveže pravomoćnom sudskom presudom, odnosno ne plaćaju naknadu za nesporno pružene usluge ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila (uz obrazloženje da ih Jadrolinija ne mora platiti jer nisu određene tarifom Lučke uprave Split), a istodobno pravomoćnim presudama obvezuju koncesionara - privatnu osobu (ovdje tuženu TLS d.d.) na plaćanje visoke koncesijske naknade i zajedničkih/ režijskih troškova po istom ugovoru o prvenstvenoj koncesiji?
4) Je li pravična ravnoteža ugovornih stranaka grubo narušena ukoliko javnopravno tijelo tijekom cijelog ugovornog odnosa prvenstvene koncesije očigledno izbjegava ispuniti svoje ugovorne obveze, pa čak i kad ga sud na to obveže pravomoćnom presudom, a istodobno obveže koncesionara privatnu osobu na ispunjenje svih obveza iz zaključenog ugovora, tj. na obavljanje svih lučkih djelatnosti i pružanje svih usluga korisnicima luke pod prijetnjom oduzimanja koncesije, te obveže plaćanjem najviših koncesijskih naknada u Republici Hrvatskoj i najviših iznosa zajedničkih troškova, koje uredno utužuje i naplaćuje?".
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu predlagatelj ukazuje na veći broj odluka drugostupanjskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava.
3. Ujedno je tuženik naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to načelo jednakosti, razmjernosti i pravičnosti, zakonitosti, vladavine prava i pravne sigurnosti, kao i prava vlasništva i prava stečenih ulaganjem kapitala (čl. 3., čl. 5., čl. 14., čl. 16., čl. 29., čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 4. Ustava Republike Hrvatske).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru br. 52 Ovr-3534/16 od 19. veljače 2018. po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika u bitnom uz obrazloženje da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), jer su se nakon donošenja presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6898/2010-9 od 20. studenoga 2014. (na temelju koje je određena ovrha), izmijenila pravila o dodjeli koncesije za lučke djelatnosti.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je, imajući na umu obrazloženje pobijane presude, sadržaj pitanja naznačenih u prijedlogu, kao i cjelokupno obrazloženje prijedloga, ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima koja ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, ocjena je ovoga suda da postavljenim pitanjima tuženik još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i to dijelom kroz pitanja činjenične prirode, a dijelom pokušavajući sadržajno kroz bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
7. U takvoj situaciji, neodlučno je pozivanje predlagatelja na odluke drugostupanjskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.
9. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), te shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi, za zaključiti je, da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije. To što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
