REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-591/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. B. d.d. Z., , OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K., K. i p. d.o.o., R., protiv tuženika: 1. D. S. iz L., , OIB ..., zastupanog po punomoćnici A. V., odvjetnici iz R., 2. R. S. iz P., , OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u R., 3. Č. V. iz R., , OIB ..., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R. i 4. D. B. iz S., R., , OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji 3. tuženika Č. V. protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2431/2015-3 od 16. ožujka 2016. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1798/14 od 11. prosinca 2014., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2431/2015-3 od 16. ožujka 2016. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1798/14 od 11. prosinca 2014. i naloženo 3. tuženiku Č. V. da (solidarno s tuženicima R. S. i D. B.) plati tužitelju 11.740,70 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškovima u iznosu od 22.020,62 kn i odbijen zahtjev ovog tuženika za naknadu parničnih troškova, te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. U ponovnom postupku odlučiti će se i o troškovima nastalim povodom revizije.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1798/14 od 11. prosinca 2014. suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se 2.tuženiku R. S., iz P., , 3. tuženiku Č. V., iz R., .tuženiku D. B. iz S., R., , da solidarno isplate tužitelju O. b. d.d. iz Z., kao pravni slijednik Dubrovačke banke d.d. Dubrovnik, iznos od 11.740,70 EUR u kunskoj protuvrijednosti od 87.104,99 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2004. godine, koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju za valutu EUR po prodajnom tečaju tužitelja na dan isplate, do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, od 01 srpnja 2011. godine do isplate, po stopi od 12 % godišnje, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i da naknade tužitelju parnični trošak u istom roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju da isplati 2.tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.507,50 kn, 3.tuženiku 2.500,00 kn, 4.tuženiku 10.047,50 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u odnosu na 1.tuženika D. S. iz L., , jer je o istom tužbenom zahtjevu već pravomoćno odlučeno."

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2431/2015-3 od 16. ožujka 2016. odlučeno je:

"Prihvaća se žalba tužitelja te se djelomično preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1798/14 od 11. prosinca 2014. u točkama 1. i 2. izreke i sudi:

Nalaže se 2.-tuženiku R. S., 3. -tuženiku Č. V. i 4. - tuženiku D. B. da solidarno isplate tužitelju O. B. d.d. iz Z. iznos od 11.740,70 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2004. godine koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju za valutu EUR po prodajnom tečaju tužitelja na dan isplate, do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do isplate po stopi od 12% godišnje kao i da tužitelju nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 22.020,62 kn sve u roku od 15 dana.

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu odbića tužbenog zahtjeva u točki 1. izreke kojim je suđena kunska protuvrijednost od 87.104,99 kn.

Odbijaju se zahtjevi 2.-tuženika, 3.-tuženika i 4.-tuženika za naknadu parničnog troška."

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio trećetuženik Č. V. (dalje: tuženik) navodeći da je podnosi u skladu s odredbom čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava a podredno podnosi i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu preinačiti tako da se odbije žalba tužitelja i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Drugostupanjski sud je naveo da je presudu donio na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP pa je ovaj sud reviziju razmatrao kao tzv. redovnu reviziju, neovisno od toga što je tuženik naveo da je podredno podnosi i kao tzv. izvanrednu reviziju. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

7. U obrazloženju drugostupanjske presude navedena su činjenična utvrđenja na kojima je utemeljena pobijana presuda:

- između tužitelja i tuženika D. S. sklopljen je Ugovor o kreditu kojeg je kao sudužnik potpisao i tuženik R. S., dok su revident i D. B. bili u ulozi jamca platca,

- rok otplate kredita (koji je iznosio 20.000,00 DEM) je ugovoren na 60 mjeseci, s tim rate dospijevaju prvog dana u mjesecu, a prva rata je dospjela 1. svibnja 1998.,

- posljednja uplata po kreditu izvršena je u kolovozu 2000.,

- Ugovor o kreditu nije otkazan (raskinut) 1.ožujka 1999. (tužitelj to nije dokazao),

- vještačenjem je utvrđeno da je kredit djelomično plaćen, a ostao je dug od 11.740,54 EUR prema stanju na dan 26. svibnja 2004.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare drugostupanjski sud navodi da taj prigovor nije osnovan, a kao razlog za to navodi da je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u „jednakim mjesečnim ratama“ pa da se slijedom toga primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), a ne zastarni rok od tri godine iz čl. 372. st. 2. ZOO/91, kojim se propisuje zastarni rok od tri godine kada su u pitanju anuiteti kojima se u jednakim, unaprijed određenim iznosima otplaćuje glavnica i kamate. Tužba je podnesena 26. svibnja 2004., a uplatom od 1. rujna 2000. došlo je do prekida zastare.

9. Tuženik je u reviziji naveo da je u obrazloženje drugostupanjske presude nejasno i proturječno čime je opisno ukazao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare detaljno obrazložio, pri čemu treba reći da su nejasnoće i proturječnosti u obrazloženju pobijane presude (bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) usko povezane s primjenom materijalnog prava (zakonskih odredaba o zastari).

10.1. Nejasno je obrazloženje u odnosu na otklanjanje primjene zastarnog roka od tri godine iz čl. 372. st. 2. ZOO/91 jer je drugostupanjski sud zaključio da nije ugovorena otplata u anuitetima bez uvida u plan otplate kredita (čini se zbog toga što je u Ugovoru navedeno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim ratama), dakle, zbog toga što nije izrijekom rečeno u anuitetima nego ratama.

10.2. Anuitet je način otplate kredita u kojem korisnik kredita svaki mjesec plaća identičan iznos davatelju kredita. Anuitet je uvijek jednak, s tim da u njemu u početku viši iznos čine kamate, a s vremenom otplate veći iznos čini glavnica u odnosu na kamate. Nasuprot tome, kod otplate kredita u ratama, mjesečne otplatne rate nisu jednake, jer se svakom otplatom plaća isti iznos glavnice, ali se iznos kamata mijenja (varira) na niže ili na više, što ima za posljedicu da mjesečne rate nisu jednake (za razliku od anuiteta).

11. Sam izričaj ugovorne odredbe da će se kredit otplaćivati u „jednakim mjesečnim ratama“ upućuje na zaključak da su u pitanju anuiteti (jednaki mjesečni iznosi). To pitanje nije raspravljeno, a niti u pobijanoj presudi jasno obrazloženo.

12. Napominje se da je o pitanju zastare tražbina po osnovi anuiteta iz ugovora o kreditu ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje i uspostavio ujednačenu sudsku praksu (npr. Rev-539/05-2 od 31. siječnja 2006., Rev 1583/14-2 od 16. listopada 2018., Revt-193/09, i dr.) pa odluka o osnovanosti zahtjeva ovisi o pravilnom tumačenju ugovora i utvrđenoj pravoj volji stranaka.

13. Zbog sveg izloženog, u obrazloženju presude suda drugog stupanja o tom su žalbenom prigovoru izostali valjani razlozi čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pa pobijanu presudu u tom dijelu nije moguće ispitati.

14. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na revidenta te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku, a imajući na umu izloženo pravno shvaćanje, drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o žalbi tužitelja.

16. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa