REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-808/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz O., , OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u O., protiv tuženika E. o. d.d., Z., Podružnica O., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-844/2017-2 od 8. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-297/2016-7 od 10. ožujka 2017., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-844/2017-2 od 8. ožujka 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-297/2016-7 od 10. ožujka 2017. u točki I. i III. izreke, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja iznos od 30.918,32 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja i na ime neisplaćenog osobnog dohotka iznos od 431.889,70 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, a od veljače 2017. do zaključno 24. kolovoza 2017. mjesečno iznos od 3.386,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). U preostalom dijelu tužbeni zahtjev radi naknade materijalne štete u vidu izgubljene zarade – rente za razdoblje nakon 24. kolovoza 2017. je odbijen kao neosnovan (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 72.866,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).
2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u vidu uništene odjeće povučen.
3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
4. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, time da traži trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog izgubljene zarade uzrokovane prometnom nezgodom za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica stradala 1. lipnja 2004. kao vozač osobnog automobila uslijed naleta vozila koje je bilo osigurano kod tuženika te da je tužiteljica pritom zadobila tjelesne povrede i to istegnuće vratnog dijela kralježnice, natučenje leđa i oba koljena,
- da je rješenjem HZMO PS Osijek od 11. travnja 2007. utvrđeno da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to 60% zbog bolesti i 40% zbog ozljeda na radu,
- da se tužiteljici isplaćuje invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a ista s danom 25. kolovoza 2017. ispunjava uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu,
- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenik tvrtke B. d.o.o., koja se bavila špediterskim poslom i međunarodnom otpremom carinjenja robe, a tužiteljica je bila zaposlena na radnom mjestu direktora i carinskog međunarodnog otpremnika, sve do umirovljenja 2006.,
- da je tužiteljica sa svojim suprugom osnovala firmu B. d.o.o. te je do danas zadržala vlasništvo, iako su poslovanje tvrtke preuzela zajednička djeca,
- da iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proizlazi da je kod tužiteljice vještačena radna sposobnost za poslove špeditera te je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog degenerativnih promjena koje nemaju veze s ozljedom na radu, te manjim dijelom oštećenja nastalih u samoj ozljedi, pri čemu je ozljeda na radu uzrok 25%, a degenerativne promjene 75% odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu,
- da iz očitovanja vještaka proizlazi da istegnuće dijela kralješnice i posljedice ozljede, da nije bilo ranijih degenerativnih promjena, ne bi same po sebi dovele do umirovljenja tužiteljice, da se ne može sa sigurnošću utvrditi da li bi degenerativne promjene išle takvom progresijom da nije bilo štetnog događaja te da bi dovele do profesionalne nesposobnosti za rad, te da su degenerativne promjene i oštećenja prije prometne nezgode dominantan uzrok umirovljenja i radne nesposobnosti tužiteljice.
10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je povreda u prometnoj nezgodi neposredni uzrok koji je uvjetovao odlazak tužiteljice u invalidsku mirovinu, te da nisu postojale mogućnosti da poslodavac tužiteljici ponudi drugo radno mjesto, jer ista nije bila zaposlena u tijelima državne uprave gdje bi mogla obavljati administrativne poslove prema preostaloj radnoj sposobnosti. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da obzirom je tužiteljica u trenutku nezgode bila u dobi od 49 godina i po struci diplomirani pravnik, da nisu postojali realni izgledi za zapošljavanje na novim poslovima prema preostaloj radnoj sposobnosti.
Nižestupanjski sudovi zaključuju da je osnovan zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na izgubljenu zaradu – rentu kao razliku u primanjima između plaće koju je ostvarivala na radnom mjestu prije umirovljenja i invalidske mirovine na temelju čl. 188. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), pri čemu tužiteljici polazeći od odredbe čl. 195. ZOO i prema sudskoj praksi pripada puna razlika, unatoč činjenici što je odlazak u mirovinu uvjetovala i bolest.
11. Izneseno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim, jer odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje da oštećenik kod kojeg je nastala nesposobnost za rad dotadašnjeg posla, ali kojem je nakon štetnog događaja (i liječenja) preostala radna sposobnost, a koji se nije niti pokušao zaposliti (na poslovima na kojima se mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću) nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade (tako u odlukama broj Rev x- 115/17- 2 od 23. listopada 2019., Rev x-713/11 od 14. prosinca 2011., Rev x- 1106/11 od 11. travnja 2012. i dr.).
12. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tuženika, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Naime, prvostupanjski sud u odluci ističe da poslodavac tužiteljici nije mogao ponuditi drugo radno mjesto, pri čemu je sama tužiteljica ujedno i poslodavac, pri čemu prvostupanjski sud ne vodi računa o tome je li se tužiteljica mogla zaposliti na drugim poslovima, izvan svoje tvrtke, obzirom na preostalu radnu sposobnost. Kod toga tvrdnja da tužiteljica zbog dobi nije mogla se zaposliti u drugoj tvrtki ničim nije obrazložena. Drugostupanjski sud pak o mogućnosti zapošljavanja tužiteljice u okviru preostale radne sposobnosti ne daje nikakvo obrazloženje. Stoga je u nastavku postupka potrebno utvrditi mogućnost zapošljavanja tužiteljice u okviru preostale radne sposobnosti i koje je to poslove ista mogla obavljati.
13. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
