REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-348/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stanoje Marinović, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Franjo Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-514/2020-5 od 24. rujna 2020., kojom su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-46/2018-35 od 31. prosinca 2019., ispravljenih rješenjem broj Pn-46/2018-47 od 15. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom je, u toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 10.584,38 Eur/79.748,00 kn sa zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke i rentu s osnova tuđe pomoći i njege te pomoći u kućanstvu u iznosu od 47,85 Eur/360,50 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2014. pa nadalje, također sa zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. Izreke. Toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 7.963,39 Eur/60.000,00 kn počevši od 1. studenog 2014. do 11. srpnja 2019. Toč. III. izreke odbijen je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.369,10 Eur/17.850,00 kn za razdoblje od 30. svibnja 2012. do 31. prosinca 2019., na iznos od 8.215,28 Eur/61.898,00 kn od 30. svibnja 2012. do 1. studenog 2014. i na iznos od 7.963,39 Eur/60.000,00 kn od 30. svibnja 2012. do 1. studenog 2014. Toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 10.184,24 Eur/76.733,13 kn sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2019. do isplate. Ujedno je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da je povučena tužba za iznos od 7.963,39 Eur/60.000,00 kn.
2.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Djelomično se odbija a djelomično prihvaća žalba tuženika, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-46/2018-35 od 31. prosinca 2019., ispravljeni rješenjem broj Pn-46/2018-47 od 15. srpnja 2020.:
- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske i imovinske štete 79.748,00 kn sa zateznom kamatom i rentu s osnova tuđe pomoći i njege te pomoći u kućanstvu u iznosu od 360,50 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te potvrđuje pod toč. II. izreke presude,
- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na mjesečne iznose rente od 360,50 kn na način da izreka presude u dijelu dosuđene rente sa zateznom kamatom u cijelosti glasi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju rentu s osnova tuđe pomoći i njege te pomoći u kućanstvu (trajno povećane potrebe) u iznosu od 360,50 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zateznom kamatom koja teče od 5-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate na svaki mjesečni iznos po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na način da dospjele, a neplaćene mjesečne iznose sa zateznom kamatom isplati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće da isplaćuje do 5- og u mjesecu za svaki tekući mjesec.“
2.2. Drugostupanjskim je rješenjem preinačeno prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi, na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju troškove postupka od 8.494,26 Eur/64.000,00 kn sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2019. do isplate, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja je odbijen (za iznos od 1.689,98 Eur/12.733,13 kn), a ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1853/2021-2 od 28. travnja 2021.,dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Je li sud dužan, rješavajući kao prethodno pitanje, utvrditi pravo oštećenika (tužitelja) na osobnu invalidninu na temelju Zakona o socijalnoj skrbi i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje po propisima mirovinskog osiguranja, kao i njihovu visinu, ako tužitelj ne prima te naknade i odbija pokrenuti postupak kod nadležnog tijela radi njihova ostvarenja te potom za tako utvrđenu naknadu, kapitaliziranu u punom iznosu (visinu), umanjiti tužitelju pripadajuću pravičnu novčanu naknadu pretrpljene štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke u dosuđujućem dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, koju je kao putnik u vozilu pretrpio u prometnoj nezgodi 14. studenoga 2010., a koju je prouzročio osiguranik tuženika, pri čemu je u revizijskom stadiju postupka sporno uračunavanje primitaka na osnovi prava tužitelja kao oštećenika na osobnu invalidninu koju bi mogao ostvariti prema Zakonu o socijalnoj skrbi, u situaciji kada on odbija pokrenuti postupak radi ostvarenja toga prava pred Centrom za socijalnu skrb, pri čemu tuženik tvrdi da bi iznos, kojega bi tužitelj po toj osnovi ostvario, trebalo uzeti u obzir prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete.
9. Nižestupanjski su sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev, time da je drugostupanjski sud otklonio kao neosnovane žalbene navode tuženika da je dosuđene iznose rente trebalo umanjiti za visinu novčanih primanja s osnove naknade za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom osiguranju, kao i s osnova naknade za tuđu pomoć ili osobnu invalidninu, po propisima o socijalnoj skrbi jer se tužitelj nije obratio nadležnom centru za socijalnu skrb i pokrenuo postupak po propisima o socijalnoj skrbi, a radi ostvarivanja prava koja bi mu pripadala po čl. 71. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 33/12 - dalje: ZSS). Ovo uz obrazloženje da tuženik u prvostupanjskom postupku nije niti tvrdio da je tužitelj primao isplatu po toj osnovi niti da je mogao ostvariti pravo na isplatu naknade za tjelesno oštećenje, upravo na ime tuđe pomoći ili osobne invalidnine.
10. Odluka drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu (po pitanju osobne invalidnine) je pravilna, ali ne posve iz razloga navedenih u obrazloženju drugostupanjske odluke.
11.1. Naime, o spornom pravnom pitanju ovaj sud ima ustaljenu praksu. Primjerice, u odluci ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 745/2022-2 od 9. studenoga 2022. izraženo je slijedeće shvaćanje:
„U parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može se umanjivati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog ostvarenih prava oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/29, 133/20, 18/22, dalje: ZSS), slijedom čega nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po osnovi socijalne skrbi, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir.“
11.2. Kao razlog za zauzimanje navedenog pravnog shvaćanja prvenstveno je istaknuto da se pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi, koja je čl. 3. ZSS definirana kao organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku, čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. Imajući to u vidu, da se pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnom ili obiteljskim prilikama, nepravilno je i suprotno svrsi ZSS kojim su ta prava uređena, umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode. Upravo suprotno, kako to slijedi uz čl. 54. st. 2. i čl. 57. st. 2. ZSS ova prava mogu se ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi, pa tako i iz prava na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti ili prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu.
12. Slijedom navedenog, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s navedenim, ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga suda, a ovaj sud ne nalazi u razlozima revizije opravdanje za njeno ponovno preispitivanje, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena te je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
13. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
