REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3560/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz Č., OIB ..., protiv tužene A. B. d.d. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima u O. d. K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž-259/2021-3 od 28. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-468/2019-29 od 13. studenoga 2020., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženoj podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž-259/2021-3 od 28. travnja 2022., zbog sljedećih pravnih pitanja:
"Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?
Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama ZIDZPK, kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata iznosa koji predstavlja razliku između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu?".
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22).
3. Ovaj je sud ocijenio da su pravna pitanja navedena u prijedlogu pod „iii.“ i „iv.“, (kao u izreci ovoga rješenja), bitna za odluku u sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na postojanje različite sudske praske u pogledu tog pitanja na koju se poziva tužena u prijedlogu.
4. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja, odnosno dopustiti reviziju u odnosu na ta pitanja (na sličan način ovaj sud je odlučio i u odluci poslovnog broja Revd-2117/2022).
5. Prvo pravno pitanje („i.“) polazi od pretpostavke da je drugostupanjski sud shvaćanja da nije ovlašten ispitivati poštenost određene ugovorne odredbe, što ne odgovara izraženom pravnom shvaćanju tog suda, pa to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.
6. U pogledu drugog („ii.“) pravnog pitanja, pravno je shvaćanje suda podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci poslovnog broja Rev- 2868/2018 od 2. veljače 2019.
7. Drugi dio pravnog pitanja koje je numerirano sa „iv.“, a koje se nastavlja nakon riječi „odnosno“ se zapravo iscrpljuje u dijelu tog pitanja koje je dopušteno ovim rješenjem.
8. Pravno pitanje numerirano po „v.“ polazi od pretpostavke da sudovi nisu primijenili odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, no oni to jesu primijenili, ali je ovdje pitanje spornog tumačenja dosega tih odredbi na odnose među strankama.
9. U pogledu pravnog pitanja numeriranog sa „vi.“, koje se odnosi na tijek zatezne kamate, dovoljno je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.
10. Zadnjim postavljenim pravnim pitanjem „vii.“ se problematizira neizvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženog radi utvrđenja „pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi“.
10.1. Međutim, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je da tužena nije ponudila odgovarajuće dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi da su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice sporne ugovorne odredbe, odnosno da su mu tu odredbu učinili razumljivom, ali razumljivom ne samo formalno i gramatički kako tuženik poima razumljivost ugovorne odredbe, već razumljivom i suštinski kako ju poima i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije (…) kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Drugostupanjski sud je uvidio da je tužena predlagala saslušanje u svojstvu svjedoka svoga zaposlenika, ali na okolnosti da je svim korisnicima kredita pa i tužitelju objašnjavano što to znači promjenjiva stopa ugovorne kamate, što međutim da nema značaj pregovaranja kojim bi sporna ugovorna odredba bila učinjena suštinski razumljivom tužitelju kao potrošaču, odnosno da su mu pružene potpune informacije (etc., a sve navedeno u toč. 13.4. obrazloženja drugostupanjske odluke).
10.2. S obzirom da se u zadnjem pitanju problematizira nesaslušanje svjedoka samo s aspekta je li se pojedinačno pregovaralo u pogledu načina promjene kamatne stope, a drugostupanjski sud svoje shvaćanje temelji na tome da je taj dokaz predložen samo radi dokazivanja da je objašnjavan pojam promjenjive kamatne stope te da je da je pregovaranje (ako ga je i bilo) trebalo izvršiti u mnogo širem području razmatranja i utvrđenja od predloženog (da u tom smislu nije predloženo izvođenje tog dokaza na tu okolnost), to pravno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.
10.3. Ako bi se to pravno pitanje razmatralo u svjetlu odbijanja dokaznog prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika – u tom je smislu za uputiti na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa nižestupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).
11. Dakle, u pogledu tih pravnih pitanja (toč. 5. do 10. ovoga obrazloženja) nije bilo mjesta dopuštanju revizije.
U Zagrebu, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
