Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-397/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari tužitelja I. B.1 , iz G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. G. i A. L. u Z., protiv 1. tuženice mljt. M. B., OIB: … i II tuženika mljt. I. B. , OIB: …, oboje iz Š., S., koje zastupa majka i zakonska zastupnica T. P., OIB: … iz Š.,2 S., radi smanjena uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P Ob-226/2023-2 od 11. srpnja 2024., dana 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja I. B.1 kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P Ob-226/2023-2 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja jer se taj sud oglasio nenadležnim za postupanje po tužbi tužitelja radi smanjenja uzdržavanja.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnih prava s prijedlogom uvažiti njegovu žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje a podredno ga ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Preispitajući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da li bile počinjene bitne povrede odredabi parničnog postupka iz čl. 354. st. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br.
2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 381. ZPP.
5. Prvostupanjski sud se oglašuje nenadležnim za postupanje po tužbi tužitelja koju je podnio protiv mljt. I. i II. tuženika radi smanjenja uzdržavanja budući da su se promijenile okolnosti koje su pri donošenju ranije odluke, pravomoćne i ovršne presude o razvodu braka Kantonalnog suda u Švicarskoj od 12. prosinca 2016. koja je djelomično priznata rješenjem Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj R1- 24/2017. od 28. kolovoza 2017. te je naloženo tužitelju za uzdržavanje svakog mljt. tuženika doprinositi 223,46 eura mjesečno.
6. Ovo stoga što mljt. tuženici žive u Š. gdje imaju uobičajeno boravište a označenom djelomično priznatom presudom Kantonskog suda Gericht Shafhausen iz Švicarske od 12. prosinca 2016. je nesporno da je roditeljska skrb o djeci dodijeljena majci pa kako mljt. tuženici imaju uobičajeno boravište u Š. prema odredbi čl. 5. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", br. 101/17 i 67/23 – dalje: ZMPP) u svezi odredbi Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 sud Republike Hrvatske nije stvarno nadležan na temelju ove Uredbe već je stvarno nadležan sud druge države članice zbog čega se po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim.
7. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo propisano odredbama ZMPP pa budući da je jednom odredbom čl. 80. propisano kako njegovim stupanjem na snagu prestaje važiti Zakon o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 88/01) nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističe tužitelj upućujući na odredbe ZRSZ koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZMPP dana 29. siječnja 2019. te se sukladno o odredbi čl. 78. st. 1. ZMPP primjenjuje na ovaj pravni odnos koji je nastao od dana njegova stupanja na snagu odnosno postupak koji je pokrenut od tada.
8. Odredbom čl. 53. ZMPP je propisano kako se nadležno sud Republike Hrvatske u predmetima uzdržavanja određuje prema poglavlju II Uredbe vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti mjerodavnom pravu priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja dalje Uredba vijeća EZ 4/2009).
9. Prema toj Uredbi koja se sukladno odredbi čl. 1. st. 1. primjenjuje na obveze uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbine je prema odredbi čl. 3. propisano da u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja u državama članicama sudsku nadležnost ima sud mjesta u kojem tuženik ima uobičajeno boravište ili sud mjesta u kojem uzdržavana osoba ima uobičajeno boravište, što je u ovom slučaju nije sud u Republici Hrvatskoj budući da I. i II. tuženici, uzdržavane osobe imaju uobičajeno boravište u Š..
10. Slijedom iznijetog je pobijana odluka donijeta sukladno odredbi čl. 10. Uredbe vijeća EZ 4/2009 prema kojoj, kad se pred sudom države članice pokrene postupak o predmetu za koji taj sud u skladu s ovom Uredbom nije nadležan, sud se po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim.
11. Slijedom iznijetog budući da je postupak pokrenut pred sudom Republike Hrvatske kao članice EU a radi se o postupku o predmetu za koji taj sud nije nadležan neovisno o tome što Š. nije članica EU, prvostupanjski sud je bio dužan po službenoj dužnosti proglasiti se nenadležnim što je i učinio iako pogrešnom primjenom materijalnog prava iz odredbe Uredbe vijeća EU 2019/1111 ali je njegovom pravilnom primjenom trebalo jednako odlučiti o nadležnosti u ovom postupku.
12. Slijedom iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena njegova žalba kao neosnovana i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 10. rujna 2024.
Sudac:
Željka Rožić Kaleb, v.r.
