Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1352/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, te Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., OIB:…, B., zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. J., OIB:…, K., kao pravnog slijednika pok. J. T., K., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-98/2020-46 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-98/2020-46 od 11. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i preinačava se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-98/2020-46 od 11. siječnja 2024. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. I sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 840,75 eur, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 24.16 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. J., OIB:…, B., vlasnik u 1/1 dijela nekretnine oznake kčbr. 121/2 Oranica ravnica u G. površine 474 čhv, te kčbr. 122/2 kuća br 10 i dvorište u G. površine 92 čhv, obje upisane u zk.ul. 849 k.o. K. te je tuženik B. J., OIB:…, K., kao pravni slijednik pok. J. T., K. dužan trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama u korist i na ime tužitelja M. J., OIB:…, B., sve u roku 15 dana."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

I. Odbacuje se preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda provedba upisa uknjižbe prava vlasništva u dijelu 1/1 na nekretninama oznake kčbr. 121/2 oranica ravnica u G. površine 474 čhv, te kčbr. 122/2 kuća br 10 i dvorište u G. površine 92 čhv, obje upisane u zk.ul. 849 k.o. K. sve u korist tužitelja M. J., OIB:…, B., uz istodobno brisanje upisanog vlasnika, te otpis zemljišnoknjižnih čestica u novoosnovani zk.ul. uložak po pravomoćnosti ove presude."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže žalbe usvojiti uz naknadu troška žalbe.

2.2. Tužitelj žalbom pobija odluku o parničnom trošku pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik nekretnine oznake kčbr. 121/2 Oranica ravnica u G. površine 474 čhv, te kčbr. 122/2 kuća br. 10 i dvorište u G. površine 92 čhv, obje upisane u zk.ul. 849 k.o. K. u 1/1 dijela te da je tuženik, kao pravni slijednik pok. J. T., K., dužan trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama u korist i na ime tužitelja.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kčbr. 121/2 oranica ravnica u G. površine 474 čhv, te kčbr. 122/2 kuća br. 10 i dvorište u G. površine 92 čhv, obje upisane u zk.ul. 849 k.o. K. upisan sada pok. J. T., K., djed tužitelja po majci,

- da je u katastru nekretnina u Posjedovnom listu br. 385 kao posjednik istih upisan tuženik,

- da iz povijesti promjena u katastarskom operatu za posjedovni list broj 385 katastarske općine K. proizlazi da je 1961. kao posjednik spornih nekretnina evidentirana J. T., K. (rođena T., udovica J., sada uknjiženog vlasnika), a spajanjem posjedovnog lista broj 385 i 740 upisuje se T. S.. Nakon toga darovanjem iz 1978. predmetne čestice prelaze na Lj. J. (rođ. T.), majku tužitelja, suprugu tuženika, potom darovanjem iz 1978. Lj. J. daruje 1/2 predmetnih nekretnina B. J., K., dok nasljeđivanjem iz 1992. predmetne čestice dolaze evidentirane na tuženika B. J., K., kakvo stanje je i danas u posjedovnom listu broj 385 k.o. K..

7. Prvostupanjski je sud iz iskaza tužitelja i svjedokinje K. J., supruge tužitelja, utvrdio da je tuženik svom sinu ovdje tužitelju nakon punoljetnosti dopustio graditi kuću na predmetnim nekretninama tijekom gradnje koje mu je i pomagao kupujući daske za krov te je vodio brigu o majstorima i nadgledao radove jer je tužitelj radio i živio u B., a da ih tijekom dvadesetak godina koliko se kuća gradila nikad nitko pa ni tuženik nije smetao u gradnji ili posjedovanju okućnice i okolnog zemljišta koje redovito kose, održavaju, oru odnosno gospodarski iskorištavaju. Svjedokinja M. B., sestra tužitelja i kćerka tuženika potvrdila je da tuženik nije branio tužitelju gradnju kuće dok sam tuženik potvrđuje da je tužitelj gradio svoju kuću na dijelu čkbr. 122/2 na kojoj odranije postoji još jedan objekt i čkbr. 122/1 i da se tome nije protivio, ali se protivi da bi tužitelj stekao vlasništvo nad cijelim parcelama, obzirom da pošteni graditelj koji gradi na tuđem zemljištu može steći pravo vlasništva zemljišta ispod zgrade i zemljišta koje služi redovitoj uporabi zgrade, a vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti tog dijela zemljišta, s obzirom da obje parcele imaju preko 2000 m² površine, što je daleko više od površine potrebne za redovnu uporabu zgrade dok je sam tužitelj iskazao da je tek u postupku legalizacije kuće utvrdio da se zemlja vodi na majčinog oca, ali da je njegov otac, ovdje tuženik pravni slijednik zk vlasnika, njegovog djeda po majci.

8.1. Prvostupanjski je sud otklonio izneseni prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tuženik nije dokazao da je tužitelj predmetne nekretnine prodao trećoj osobi, dok je prigovor promašene pasivne legitimacije otklonio uz obrazloženje da nesumnjivo postoji pravni slijed iza upisanog zk vlasnika J. T., koji je pravni prednik tuženikove pok. supruge Lj. J. koja je svoje izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela predmetnih nekretnina darovanjem prenijela na tuženika, a druga polovina raspoređena je na njega kao supruga nakon njezine smrti, pa kako je on valjano upisan u katastarskom operatu kao posjednik istih, pasivno je legitimiran.

8.2. Polazeći od utvrđenih činjenica i odredbe čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZV-a) prema kojoj ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na zaključku da tužitelj nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina, što ga čini poštenim posjednikom jer je gradio kuću na predmetnim česticama uz dopuštenje svog oca, ovdje tuženika koji mu je i pomagao pri gradnji iste.

9. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nalazi da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZPP) jer prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog koji se ne može ispitati, sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika

10. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Tijekom postupka nedvojbenim je utvrđeno da je tužitelj započeo gradnju kuće uz suglasnost tuženika 1998. godine i da je bio pošteni graditelj, to pravne učinke građenja na tuđem zemljištu treba raspraviti i utvrđivati primjenom propisa (pravnog pravila) koji se primjenjivao u vrijeme nastanka spornog odnosa, a to su odredbe ZV, koji zakon je stupio na snagu 1. siječnja 1997. U konkretnom su slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu propisani citiranom odredbom ZV u cijelosti ispunjeni jer je tuženik kao vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju svom sinu kao poštenom graditelju, to cijela zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta,

12. Suprotno žalbenim navodima, građenjem na tuđem zemljištu stječe se vlasništvo cijele nekretnine jer je čl. 9. st. 1. ZV propisano da nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, tako da zaključak i odluka prvostupanjskog suda ima uporište u odredbama ZV. Posebno pritom valja istaknuti odredbu st. 2. čl. 395. ZV koja je određivala da se od 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu ZV odredbe propisa koji je na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrade od pripadnosti zemljišta, treba tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine (superficies cedit solo) i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela, a zgrada je uvijek pripadnost zemljištu ili prava građenja kao da je ona zemljište.

13. Slijedom izloženog, neosnovano tuženik u žalbi postavlja pitanje ostvarenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ocjenjujući da i pod pretpostavkom da je tužitelj bio pošteni graditelj u odnosu na zemljište na kojem je kuća sagrađena da se poštenje ne može proširiti na površinu obiju parcela koja ukupno iznosi 2037 m2, jer se u konkretnom slučaju ne radi o građenju na društvenom vlasništvu, pa se na predmetni pravni odnos ne može primijeniti odredba čl. 12. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO), na koju odredbu se sadržajno tuženik poziva u žalbi, a kojom je propisano da kada je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena u skladu sa zakonom na zemljištu u društvenom vlasništvu da vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta koje služi za redovitu uporabu te zgrade dok ona postoji, a i taj je zakon prestao važiti prije nastanka spornog odnosa među strankama danom stupanja na snagu ZV. Budući da prema posebnim važećim propisima nema nikakvih ograničenja za tužitelja kao poštenog graditelja za stjecanje prava vlasništva prema citiranoj odredbi ZV, to u predmetnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije bio dužan primijeniti odredbe posebnog propisa na koji se poziva žalitelj, konkretno odredbu čl. 121. st. 2. Zakona o prostornom uređenju jer ta odredba regulira pitanje mogućnosti donošenja Rješenje o utvrđivanju građevne čestice za postojeću građevinu, što nije predmet ovog spora niti je prvostupanjski sud nadležan za donošenje istog jer sukladno st. 3. istog članka takvo Rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, donosi nadležno upravno tijelo iz članka 105. tog Zakona, a ne sud.

14. Nadalje, u smislu odredbe čl. 152. st. 5. ZV sa stajališta toga zakona zgradom se smatra svaki građevinski objekt koji je razmjerno trajno povezan sa zemljišnoknjižnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kad je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe, a preslike fotografija sadržane u nalazu i mišljenu vještaka geodete na listu 68 spisa potvrđuje da je predmetna kuća iako bez fasade izgrađena i stavljena pod krov čime je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj kao takva zgrada i treba redovito služiti, to sud prvog stupnja u tom smislu nije bio dužan ništa posebno utvrđivati.

15. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Osnovano tužitelj žalbom osporava odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka jer je u cijelosti uspio u ovom postupku, to mu pripada opravdani trošak postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 166. st. 2. ZPP i odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:126/22 - dalje Tarifa).

17. Tako je tužitelju prema VPS 10.000,01kn/132,72 eur priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. od 25 bodova, trošak sastavka obrazloženog podnesaka prema Tbr. 8. t. 1., od 16. ožujka 2022 od 25 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu prema Tbr. 9. t. 1. dana 26. svibnja 2020. te na ročištima za glavnu raspravu dana 23. veljače 2021., 8. prosinca 2022. i 5. prosinca 2023. po 25 bodova, za pristup očevidu prema Tbr. 9. t. 7. dana 29. ožujka 2021. 25 bodova, ili ukupno 175 bodova što uz vrijednost boda od 1.99 eur i 25% PDV iznosi 435,53 eur, a uz trošak sudske dostave rješenja od 8.12. 2020. od 20,44 eur, troška sudske komisije za pristup očevidu i provedenog vještačenja od ukupno 385,00 eur, koji su tužitelju priznati u cijelosti čini ukupan parnični trošak tužiteljice od 840,75 eur.

18. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju nije obređen trošak za sastav zatraženih podnesaka od 2. siječnja 2023 i 11. studenog 2023. jer iz sadržaja istih proizlazi da se njima očituje na dotadašnji tijek postupka čiji sadržaj je mogao ukratko iznijeti na ročištu na. kojem je zaključena glavna rasprava dok naknadu po Tbr. 39. i Tbr. 49. u vezi primjene Tbr. 9.7. tužitelju nije priznata jer tužitelj nije dokazao visinu kao ni da je platio zatraženu sudsku pristojbu.

19. Tužitelju, koji je sa žalbom uspio sa 29,36 % dosuđen je srazmjerni trošak sastavka žalbe u iznosu od 24.16 eur prema Tbr. 10. t. 4 Tarife.

U Zagrebu 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić, v.r.