Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5658/2022
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika specijalista kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog R. I. kojeg brani S. K., odvjetnik iz Č., zbog prekršaja iz članka 26. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 14. ožujka 2022., broj: 31. Pp-1606/2021, na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni R. I. je temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), oslobođen optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 26. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da opisano djelo nije prekršaj, jer radnja nije bila dovoljno ozbiljna da bi stvorila ponižavajuće okruženje i dovela do povrede dostojanstva, da se radilo o izoliranom incidentu koji je trajao kratko, kao i da se radi o slučajnom susretu osoba koje se ne poznaju, te se ne radi o diskriminatornom seksualnom uznemiravanju pri čemu treba uzeti u obzir mogući odnos ovisnosti žrtve prema počinitelju, eventualnu hijerarhijsku podređenost u kojim slučajevima diskriminatorno ponašanje ima za cilj poniziti i degradirati žrtvu kao pripadnika određene skupine, a što sve u ovom slučaju nije utvrđeno.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, predlažući da se žalba prihvati i predmet vrati na ponovni postupak. Ističe u bitnom, da je tijekom postupka sama žrtva izjavila da je za nju to bio jako ružan događaj kod kojeg je osjetila nesigurnost i nepoštovanje i zbog čega je odmah nazvala oca, da je apsolutno neprihvatljivo na takav način pokazivati afinitet prema osobi koju se ne poznaje, da je okrivljenik postupao promišljeno i svjesno i time ponizio dijete koje je tada imalo samo 14 godina, a on 22, pa se radi o radnji koja ima seksualne konotacije i dosiže razinu ozbiljnosti koja zaslužuje kažnjavanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da razlozi prvostupanjskog suda za oslobađajuću odluku nisu prihvatljivi, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti radi povrede materijalnog prekršajnog prava i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
5. Naime, prvostupanjski je sud svoju odluku donio nakon provedenog dokaznog postupka, nalazeći u bitnom da djelo za koje se okrivljenik tereti nije po propisu prekršaj.
6. No, ovaj sud nalazi da činjenični opis u kojem je (između ostalog) navedeno: „...u nakani uspostavljanja fizičkog kontakta mimo volje N.V. (rođ. 2006.)..., ...istu uhvatio za stražnjicu..., ...kod nje izazvao osjećaj srama i nelagode..., sadrže sve konstitutivne elemente za postojanje bića prekršaja.
Dakle, iz činjeničnog opisa proizlazi da je okrivljenik postupao s namjerom (termini „s ciljem, u nakani...“), te da je nastupila posljedica, kao i da je njegovo ponašanje bilo spolne naravi.
7. Ostalo je dvojbeno je li doista u konkretnoj situaciji, a s obzirom na sve okolnosti, ispunjeno biće prekršaja.
Prvostupanjski sud izlaže razloge zbog kojih smatra da nema djela:
- da se radi o slučajnom susretu dviju osoba i izoliranom slučaju,
- da se radi o stupnju nepristojnosti bez namjere stvaranja ponižavajućeg i uvredljivog okruženja i povrede dostojanstva oštećenica,
- da nema hijerarhijske nadređenosti između počinitelja i žrtve,
- da je događaj trajao kratko,
- da događaj nema potreban stupanj ozbiljnosti da bi stvorio ponižavajuće okruženje.
8. Nasuprot, tome, tužitelj u žalbi iznosi razloge zbog kojih nalazi da djelo prekršaja egzistira jer:
- je okrivljenik s namjerom na cesti uhvatio nepoznatu osobu za stražnjicu iako je morao biti svjestan da takvo ponašanje vrijeđa i ponižava,
- je ponizio dijete, odnosno žrtva je imala samo 14 godina, a on 22,
- se žrtva iznimno uplašila i odmah je nazvala svojeg oca,
- je žrtva stavljena u nepovoljni položaj spram odraslog okrivljenika,
- je navedeni način ponašanja pogrešan i ne može biti društveno prihvatljiv, pa se ne može raditi o manjem stupnju nepristojnosti,
- je potrebno poslati poruku da se takvo ponašanje ne može smatrati normalnim jer je država dužna štititi ljudsko dostojanstvo kao jednu od najviših vrednota.
9. Iako ne postoji jedinstvena općeprihvaćena definicija seksualnog uznemiravanja, može se reći da je seksualno uznemiravanje neželjeno fizičko, verbalno ili neverbalno ponašanje ili ophođenje seksualne prirode koje vrijeđa dostojanstvo osobe stvorivši zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Seksualno uznemiravanje je najblaži oblik seksualnog nasilja, ali može izazvati iste posljedice – dakle, strah, poniženost, uplašenost, povlačenje u sebe. Je li određena vrsta ponašanja uznemiravanje ne određuje počiniteljeva namjera, već učinak koji ono ima na žrtvu. Naravno, pritom je nužno uzeti u obzir i objektivne kriterije – je li objektivno gledajući određeno ponašanje pogodno da izazove takve učinke.
9.1. I dok određeni oblici verbalnog postupanja doista mogu biti „granični“ (dobacivanje, zviždanje, komentari...), neželjeni fizički kontakt ovakvog tipa, prema stajalištu ovog suda, nedvojbeno predstavlja seksualno uznemiravanje. U ovom konkretnom slučaju radi se o tzv. „uličnom uznemiravanju“, dobro poznatom obliku seksualnog uznemiravanja koje je specifično po tome što do uznemiravanja dolazi na javnim mjestima od strane nepoznate osobe, a najčešće se radi o situacijama preprečivanja puta osobi, gestikuliranju, fizičkim dodirima (trljanje u javnom prijevozu, hvatanje za stražnjicu na ulici...) i sl.
9.2. Mišljenje je ovog suda da ulično uznemiravanje ni u kojem slučaju ne treba shvatiti kao oblik komplimentiranja i načina zavođenja, izražavanja sviđanja i interesa za osobu, već se radi o seksualnoj objektivizaciji - svođenju osobe na tjelesnu razinu radi zadovoljenja vlastitih potreba pri čemu dolazi i do dehumanizacije, a kod žrtve do osjećaja straha, ljutnje, posramljenosti i nelagode.
9.3. U svakom slučaju, uzimajući također u obzir da je žrtva dijete, ulično seksualno uznemiravanje opisano u ovom predmetu koje dolazi od strane odrasle nepoznate osobe prelazi granice koje svaka osoba postavlja kako bi zaštitila svoj osobni prostor i time po ocjeni ovog suda ispunjava zakonsko biće navedenog prekršaja.
10. Stoga razlozi navedeni u prvostupanjskoj odluci nisu prihvatljivi, kao niti stav suda da nema djela jer radnja nije bila dovoljno ozbiljna da bi stvorila ponižavajuće okruženje i dovela do povrede dostojanstva, jer se radilo o izoliranom incidentu koji je trajao kratko i o slučajnom susretu osoba koje se ne poznaju.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ispitati okrivljenika i žrtvu, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, dati pojedinačnu ocjenu svakog dokaza posebno i u svezi s ostalim dokazima a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. rujna 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.
