Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3873/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika i predlagatelja osiguranja ad/1. M. K.1 iz S., P., OIB: … i ad/2. I. K.1 iz S., P., OIB: …, oboje zastupani po Odvjetničkom društvu R. & O., protiv tuženika – protutužitelja i protivnika osiguranja ad/1. M. K.2 iz S., P., OIB: … i ad/2. I. K.2 iz S., P., OIB: … oboje zastupani po punomoćnici I. V., odvjetnici iz Z., radi iseljenja i utvrđenja osobne služnosti i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja i protivnika osiguranja ad/1. i ad/2. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ps- 10/2020-39 Ovr-555/2020 od20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika-protutužitelja ad/1. M. K.2 i ad/2. I. K. , kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ps-10/2020-39 Ovr-555/2020 od 20. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika-protutužitelja i protivnika osiguranja ad/1. M. K.2 i ad/2. I. K.1 , te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ps-10/2020-39 Ovr-555/2020 od 20. lipnja 2024. na način da određivanje privremene mjere odbija.

se prijedlog za

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima ad/1. i ad/2. iseliti iz kuće u S., P., i istu, slobodnu od stvari i osoba predati u posjed tužiteljima, u roku od 15 dana (toč. I. izreke). Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika ad/1. i ad/2. radi utvrđenja da u korist tuženika-protutužitelja ad/1. postoji doživotno pravo stanovanja na povlasnoj nekretnini koja u naravi predstavlja stan na 1. katu obiteljske kuće u S., P., koji predstavlja samostalnu stambenu cjelinu, a koja je upisana kod z.k. odjela S. u z.k. ul. …, k.o. V., označena kao k. č. br. …,… i …. (toč. II. izreke). Naloženo je tužiteljima-protutuženicima ad/1. i ad/2. da priznaju i trpe pravo služnosti opisano u točki I. te da tuženiku-protutužitelju ad/1. izdaju ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama prava doživotnog stanovanja na nekretnini iz točke I. koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, kao i da im nadoknade parnični trošak u roku 15 dana.

(toč. II/I., II. i III. izreke). Naloženo je tuženicima ad/1. i ad/2. naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 603,09 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. izreke).

2. Rješenjem je naloženo protivnicima osiguranja da predlagateljima osiguranja predaju primjerak ključa kojim se mogu otključati ulazna vrata stana koji se nalazi na prvom katu kuće, na adresi S., P., a koja je izgrađena na kč. br. … dio kuća površine 3 čhv koja je upisana u zk. ul. br. … k.o. V. kao suvlasništvo predlagatelja osiguranja, te omogućiti nesmetan prolaz kroz stan i pristup i ulaz na tavan pod mogućnošću izricanja novčane kazne u visini od 1.000,00 eura time da navedena mjera traje do pravomoćnosti presude u ovom parničnom postupku. Ujedno je određeno da žalba protiv rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.

3. Protiv navedene presude i rješenja žale se tuženici-protutužitelji ad/1. i ad/2. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno ponovni postupak, uz naknadu troškova postupka

4. U odgovoru na žalbu tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu tuženika-protutužitelji ad/1. i ad/2. odbiti kao neosnovanu.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika ad/1. i ad/2. iz nekretnine, pobliže opisane u pobliže izreci presude i predaja iste, slobodne od osoba i stvari u posjed tužiteljima ad/1. i ad/2.

6. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenja da u korist tuženika-protutužitelja ad/1. postoji doživotno pravo stanovanja na povlasnoj nekretnini koja u naravi predstavlja stan na 1. katu obiteljske kuće u S., P., koji predstavlja samostalnu stambenu cjelinu, a koja je upisana kod z.k. odjela S. u z.k. ul. …, k.o. V., označena kao k. č. br. …,… i ….

7. Među stranaka nije sporno da su tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. suvlasnici kuće u S., P., da se taj objekt sastoji od prizemlja, stana na 1. katu i od tavana, na koji se može pristupiti isključivo prolaskom kroz stambeni prostor na prvom katu. Nije sporno da tuženik-protutužitelj ad/1. nakon zasnivanja prvog braka, pa nadalje sve do danas, stanuje na prvom katu predmetnog stambenog objekta sa svojom djecom, najprije s djecom iz prvog braka, a nakon zasnivanja drugog braka s djecom iz toga braka i s drugom suprugom – tuženom-protutužiteljicom ad/2. te da su stranke međusobno u lošim uzajamnim odnosima. Nije sporno da tuženik-protutužitelj ad/1. nije s tužiteljima-protutužiteljima ad/1. i ad/2. (roditeljima) kao vlasnicima predmetne nekretnine sklopio pisani ugovor o osnivanju prava doživotnog stanovanja na istoj nekretnini kao prava osobne služnosti.

8. Nadalje, nije sporno da su tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. podneskom od 8. svibnja 2020. pozvali tuženike-protutužitelje ad/1. i ad/2. na iseljenje i predaju u posjed predmetne nekretnine, uz opoziv prava na korištenje.

9. Među stranaka sporno je, postoje li na dijelu predmetne nekretnine i to prvom katu gdje žive tuženici-protutužitelji ad/1. i ad/2. pravo osobne služnost doživotnog stanovanja zasnovanog u korist tuženika-protutužitelja ad/1. usmenim ugovorom, kao i osnovanost prigovora prava na dom, istaknut od strane tuženika-protutužitelja ad/1. i ad/2.

10. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza uzima nedokazanim od strane tuženika-protutužitelja ad/1. i ad/2. da su tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. kao roditelji sa svojim sinom tuženikom-protutužiteljem ad/1. sklopili usmeni ugovor o zasnivanju osobne služnosti doživotnog stanovanja istog na prvom katu predmetne nekretnine. Sud prvog stupnja smatra da usmeni ugovor o zasnivanju prava osobne služnosti ne može se izjednačiti s pristankom roditelja da njihova djeca borave i koriste roditeljski dom u svrhu stanovanja., a tuženici-protutužitelji ad/1. i ad/2. nisu naveli niti jednu ugovornu obvezu koju bi tuženik-protutužitelj ad/1. imao nasuprot roditelja.

11. Polazeći utvrđenja, da se nastavak života u roditeljskom domu tuženika- protutužitelja, kao sina, uz dozvolu roditelja ne može se izjednačiti s osnivanjem prava služnosti-doživotnog prava stanovanja, da su tuženici-protutužitelji ad/1. i ad/2. nakon što su im tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2., kao suvlasnici predmetne nekretnine opozvali pravo na korištenje prvog kata kuće uz poziv na iseljenje i predaju u posjed, postali nepošteni posjednici, sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 161 st. 1. i čl. 162 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine ", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV) zahtjev tužitelja- protutuženika ad/1. i ad/2. prihvaća i odlučuje kao pod toč. I izreke presude.

12. Provodeći test razmjernosti prilikom odlučivanja o osnovanosti prigovora prava na dom, zaštićenog čl. 8. Konvencije, sud prvog stupnja iz utvrđenih činjenica izvodi zaključak da je prigovor tuženika-protutužitelja ad/1. i ad/2. na pravo na dom neosnovan.

13. Navodi kojima tuženici-protutužitelji ad/1 i ad/2. osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja o razlozima donesene odluke, o njihovom odnosu ili sadržaju odnosa sa tužiteljima-protutuženicima ad/1 i ad/2. u svezi predmetne nekretnine, o tome – je li tuženik-protutužitelj sklopio" usmeni ugovor "na koji se pozivaju (je li takav postoji i obvezuje li tužitelje-protutuženike ad/1. i ad/2.), ocjenu provedenih dokaza, onu koju sugeriraju prihvatiti jedinom pravilnom-a koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana presuda zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu i nezadovoljstvom ocjenom izvedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem, pravilnost presude suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju.

14. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji im je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

15. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika-protutužitelja ad/1. i ad/2. koji upiru na ostvarenje žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva tužitelja - protutuženika ad/1. i ad/2.

16. Međutim, odlučujući o prijedlogu za donošenje privremene mjere, sadržaja pobliže navedenog u izreci rješenja, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, pa je u tom dijelu žalba osnovana.

17. U odnosu na žalbu protiv presude

18. Prema odredbi čl. 199 st. 1 ZV osobna služnost je stvarnopravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari, čiji a prema st. 2. istog članka osobne služnosti su: svagdašnji vlasnik to mora trpjeti,

pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

19. Odredba čl. 217 st. 1 ZV određuje pravo stanovanja kao osobnu služnost koja svojeg nositelja ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju, dok čl. 219 st. 4. ZV propisuje obveznu pisanu formu za osnutak služnosti na poslužnoj stvari koja je nekretnina.

20. Odredbama čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV propisano je pravo vlasnika u okvirima vlasničkopravnog ovlaštenja zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu nekretninu da mu ona preda svoj posjed te nekretnine-a propisani su i uvjeti pod kojima posjed može ostvariti: mora dokazati da je nekretnina njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

21. To valja sagledati u svijetlu odredbe čl. 163. ZV kojom su uređeni prigovori kojima se tuženici – protutužitelji ad/1. i ad/2. mogu suprotstaviti zahtjevu tužitelja – protutuženika ad/1. i ad/2., kao vlasnika na predaju nekretnine, a koji prigovori negiraju ili ukidaju, odnosno zaustavljaju takav zahtjev, pa tuženici-protutužitelji ad/1. i ad/2. moraju dokazati da imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje nekretnine (pravo na posjed).

22. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i prema shvaćanju ovog suda ne proizlazi utvrđenje da je tuženik-protutužitelj ad/1. ovlaštenik prava osobne služnosti- prava stanovanja na predmetnoj nekretnini, a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Teret dokaza svih odlučnih, a među stranka prijepornih činjenica koje se odnose prije svega na sklapanje pravog posla (usmenog) ugovora na koji se tuženik- protutužitelj ad/1. poziva leži na tuženiku-protutužitelju ad/1., a koji te činjenice nije dokazao.

23. Naime, iz iskaza tuženika-protutužitelja ad/1. proizlazi da su mu njegovi roditelji (tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2.) kada se oženio rekli da ode živjeti na prvi kat i da si uredi prostor za život, dakle da su mu roditelji dopustili da s obitelji stanuje na prvom katu, a što je podudarno i iskazima svjedoka M. G., N. K. i I. D..

24. Slijedom analize iskaza svjedoka i stranaka ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj ad/1. nije dokazao istinitost onog što tvrdi: da je sa tužiteljima-protutuženicima ad/1. i ad/2. sklopio usmeni ugovor o osnivanju prava osobne služnosti stanovanja u predmetnoj nekretnini, dok to on želi, odnosno postojanje prave i ozbiljne volje za sklapanjem ugovora o osnivanju prava osobne služnosti stanovanja u korist tuženika- protutužitelja ad1/.

25. Sama činjenica da su tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. pristali da tuženik- protutužitelj ad/1. s članovima svoje obitelji relativno dugi niz godina koristi predmetnu nekretninu za stanovanje i da uloži određena sredstva u njezino uređenje ne pretpostavlja postojanje prave i ozbiljne volje za sklapanje ugovora o osnivanju osobne služnosti stanovanja u korist tuženika-protutužitelja ad/1.

26. Polazeći od utvrđenja da između tužitelja-protutuženika ad/1. i ad/2. i tuženika- protutužitelja ad/1. nije sklopljen usmeni ugovor o osnivanju prava osobne služnosti stanovanja u predmetnoj nekretnini, žalbeni navod tuženika-protutužitelja ad/1. da da se radi o pravovaljanom ugovoru unatoč nedostatku pisane forme (čl. 73. Zakona

– „ Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 03/94, 07/96, o obveznim odnosima

91/96, 112/99 i 88/01.- dalje: ZOO) nije odlučan.

27. Dakle, u postupku nije dokazano da bi bio sklopljen valjani pravni posao kojem je cilj stjecanje prava osobne služnosti stanovanja u korist tuženika-protutužitelja ad/1. sukladno čl. 219. ZV, da bi postojala obveza tužitelja-protuženika ad/1. i ad/2. na priznanje postojanja toga prava u korist tuženika-protutužitelja ad/1. i trpljenja upisa tog prava u zemljišnu knjigu, odnosno obveze izdavanje tabularne isprave podobne za upis tog prava u zemljišnu knjigu.

28. Odredbom čl. 8. st. 1. Konvencije je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog obiteljskog života, doma i dopisivanja. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina radi zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih (st. 2).

29. Nije sporno da predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika-protutužitelja ad/1. i ad/2., pri čemu tuženik-protutužitelj ad/1. stanuje u toj nekretnini od svog rođenja, a tužena-protutužiteljica ad/2. od vremena kada je zasnovala brak s tuženikom-protutužiteljem ad/1. i s njima u tom domu žive i njihova maloljetna djeca.

30. Nema sumnje da iseljenje iz stana predstavlja miješanje u ostvarivanje prava na dom.

31. Test razmjernosti se provodi na način da se utvrdi je li miješanje utemeljeno na zakonu i je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li miješanje nužno u demokratskom društvu.

32. Provodeći test razmjernosti pravilan je zaključak suda prvog stupnja koji je pružio tužiteljima-protutuženicima ad/1. i ad/2. traženu pravnu zaštitu na temelju čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV.

33. Tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. su nositelj prava vlasništva predmetne nekretnine, onog prava koje mu u svome sadržaju daje i osnovu da stan u okviru vlasničkopravnog ovlaštenja i posjeduje, a budući; da njihovo pravo na zahtijevani posjed proizlazi iz zakona, iz navedenih odredaba čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV, pa to njihovo miješanje u pravo tuženika-protutužitelja ad/1. i ad/2. na dom ima značaj miješanja" u skladu sa zakonom "i s legitimnim ciljem da u konačnom ostvari samo ono što im po vlasničkopravnom ovlaštenju i zakonu i pripada, da se (jer je odredbom čl. 3. Ustava i" nepovredivosti vlasništva "dan značaj jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava) smisao ili cilj svake pravne države ostvaruje i kroz zaštitu prava pojedinaca u ostvarenju vlasničkopravnih ovlasti te kroz poštivanje zakonitosti i učinaka pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka-što je nužnost u svakome uređenome, demokratskom, pa dakle i našemu društvu, pri čemu valja uzeti (u smislu navedene odredbe čl. 16. st. 2. Ustava) još i: je li prijeporno miješanje tužitelja (putem suda) razmjerno cilju koji se miješanjem želi postići, odnosno je li u konkretnom slučaju to miješanje razmjerno naravi potrebe za ograničenjem njegovih vlasničkopravnih ovlasti i prava tuženika-protutužitelja ad/1 i ad/2. na dom.

34. U okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na to da tuženici ad/1. i ad/2. nakon što su im tužitelji-protuženici ad/1. i ad/2. kao vlasnici opozvali daljnje korištenje predmetne nekretnine koriste bez valjane pravne osnove, kroz više godina trajanja ovoga postupka, a kroz koje razdoblje su tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. bili spriječeni koristiti svoje ovlasti vlasnika predmetne nekretnine u cijelosti - i u kojemu razdoblju je tuženicima-protutužiteljima ad/1. i ad/2., budući da su znali da je nekretnina u kojoj stanuju vlasništvo tužitelja-protuženika ad/1. i ad/2. i da nemaju valjanu pravnu osnovu da ju posjeduju pruženo dovoljno vremena ili mogućnosti da (iz predmetnog stana, iz njegove sigurnosti i mira) svoje pravo na dom urede na drugi način.

35. Poglavito kod činjenice da je u postupku utvrđeno da su tuženici-protutužitelji ad/1. i ad/2. zaposlene osoba s prihodima i da je tuženica-protutužiteljica ad/2. suvlasnica u ½ dijela nekretnine na području Grada Z. (radi se o kući na tri etaže), dakle nekretnine podobne za stanovanje nje i njezine obitelju, opravdanim je zaključiti jedino da je sporna mjera iseljenja opravdana jer je zakonita i slijedi legitimni cilj zašite imovine, odnosno zaštite prava vlasnika, te je razmjerna cilju kojem teži i time nužna u demokratskom društvu.

36. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

37. U odnosu na žalbu protiv rješenja o određivanju privremene mjere:

38. U konkretnom slučaju tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2. i predlagatelji osiguranja su podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

39. Prema odredbi čl. 346 st. 1 Ovršnog zakona (" Narodne novine ", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio stanje stvari ili učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

40. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja zaključuje da tužitelji-protutuženici ad/1. i ad/2., kao vlasnici predmetne nekretnine ne mogu samostalno pristupiti na tavan svoje kuće gdje se nalazi razvodna kutija za električnu energiju, kao i dimnjak, jer ne posjeduju ključ od ulaznih vrata na prvom katu kuće u kojoj žive tuženici- protutužitelji ad/1. i ad/2., odnosno da do tavana mogu doći jedino na način da im tuženici-protutužitelji ad/1. i ad/2. dozvole prolaz preko prvog kata, da navedeno predstavlja svakako ograničenje vlasničkih prava, kao i da postoji potreba određivanja predložene mjere, da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, jer tužitelji u slučaju bilo kakve nepredvidive okolnosti (kvar električne instalacije, udar groma i sl.), a i bilo kakve druge potrebe vezane uz njihov pristup na tavan su onemogućeni u ostvarenju svojih vlasničkih i korisničkih prava vezanih uz održavanje i sprječavanje svih mogućih šteta na svojem stambenom objektu.

41. Cijeneći iskaze stranaka i svjedoka M. G. iz kojih proizlazi da tuženici- protutužitelji ad/1. i ad/2. dopuštaju tužiteljima-protutuženicima ad/1. i ad/2. ulazak u tavan (do tavana se dolazi preko prvog kata i stana u kojem stanuju tuženici- protutužitelji ad/1. i ad/2.), da tužitelji-protutuženici nakon što je promijenjena brava na ulaznim vrata stana na 1. katu (prije četiri godine) nisu tražili zaštitu posjeda niti su do podnošenje privremene mjere (19. studenog 2020.) tražili predaju ključeva ulaznih vrata u stan na 1. katu, ocjena je ovog suda da tužitelji-protutuženici i predlagatelji osiguranja ad/1. i ad/2. nisu učinili vjerojatnim da je predložena mjera potrebna da bi se spriječio nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

42. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja razmatrajući sadržaj predmetne privremene mjere prema ocjeni ovog suda nisu ispunjenje pretpostavke iz čl. 346. st. 1. toč. 2. OZ u vezi čl. 346. st. 2. OZ radi osiguranja nenovčane tražbine.

43. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, valjalo je u tom dijelu žalbu tuženika-protutužitelja i protivnika osiguranja ad/1. i ad/2. uvažiti i na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

44. Iako je ovom odlukom preinačena odluka suda prvog stupnja, ali samo u dijelu u kojim je odlučeno o predloženoj privremenoj mjeri, time nije promijenjen uspjeh stranaka u postupku, radi čega nema potrebe za intervencijom ovog suda u odnosu na odluku o troškovima postupka, koja se temelji na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. ZPP.

U Zagrebu, 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.