Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-230/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr. sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja D. (prije D.) N. iz K. I., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. v. I. G., OIB: …, I. G., zastupanog po punomoćniku G. S., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-109/2022-12 od 27. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2024.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-109/2022-12 od 27. prosinca 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku 15 dana:

-na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 19.244,81 eur/ 145.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 14. lipnja 2015. do isplate

-na ime tuđe pomoći i njege tijekom liječenja isplati iznos od 1.635,52 eura/ 12.322,82 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 28. prosinca 2023. do isplate

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 109/2022-12 od 27. prosinca 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos naknade neimovinske štete u visini od 19.244,81 eur/145.000,00 kn od 28. studenoga 2012. pa do 13. travnja 2015. i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos naknade tuđe pomoći i njege tijekom liječenja u visini od 1.635,52 eura/ 12.322,82 kn od 28. studenoga 2012. do 27. prosinca 2023. i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku da tužitelju na iznos naknade neimovinske štete u visini od 19.244,81 eur/ 145.000,00 kn isplati zakonske zatezne kamate od 28. studenoga 2012. do 13. travnja 2015. i na iznos naknade tuđe pomoći i njege tijekom liječenja u visini od 1.635,52 eura /12.322,82 kn zakonske zatezne kamate tekuće od 28. studenoga 2012. do 27. prosinca 2023.

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-109/2022-12 od 27. prosinca 2023. u točki II izreke.

IV Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-109/2022-12 od 27. prosinca 2023. u točki III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku 15 dana isplati na ime kapitaliziranog iznosa rente na ime tuđe pomoći i njege iznos od 8.222,42 eura/ 61.951,85 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 27. kolovoza 2020. do isplate.

V Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 109/2022-12 od 27. prosinca 2023. u točki III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku 15 dana na iznos kapitalizirane rente na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 8.222,42 eura / 61.951,85 kn isplati zakonske zatezne kamate tekuće od 16. svibnja 2019. do 26. kolovoza 2020. i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku da tužitelju na iznos kapitalizirane rente na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 8.222,42 eura / 61.951,85 kn isplati zakonske zatezne kamate tekuće od 16. svibnja 2019. do 26. kolovoza 2020.

VI Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-109/2022-12 od 27. prosinca 2023. u točki V izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na ime kapitaliziranog iznosa rente na ime izgubljene zarade isplati iznos od 53.446,63 eura / 402.693,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 27. kolovoza 2020. do isplate.

VII Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 109/2022-12 od 27. prosinca 2023. u točki V izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku 15 dana na iznos kapitalizirane rente na ime izgubljene zarade u iznosu od 8.222,42 eura/ 61.951,85 kn isplati zakonske zatezne kamate tekuće od 16. svibnja 2019. do 26. kolovoza 2019. i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku da tužitelju na iznos kapitalizirane rente na ime izgubljene zarade u iznosu od 8.222,42 eura/ 61.951,85 kn isplati zakonske zatezne kamate tekuće od 16. svibnja 2019. do 26. kolovoza 2020.

VIII O zahtjevu tuženika za naknadu trošku sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

IX Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-109/2022- 12 od 27. prosinca 2023. u točki VI izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku D. v. I. G., I. G., OIB … tužitelju D. (prije: D.) N., K. I., OIB … platiti na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege tijekom liječenja iznos od 20.880,33 EUR / 157.322,82 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 28.11.2012. g. pa do isplate, računajući do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. v. I. G., I. G., OIB … tužitelju D. (prije: D.) N., K. I., OIB … platiti dospjele iznose mjesečne rente na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 3.320,62 EUR / 25.019,04 kn i to sa zakonskom zateznom na svaki pojedinačni iznos od:

47,65 € 359,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2013. 38,27 € 288,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2014. 39,16 € 295,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2015. 40,79 € 307,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2016. 46,34 € 349,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2017. 46,63 € 351,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2017. 46,63 € 351,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2017. 46,63 € 351,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2017. 46,63 € 351,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2017. 46,63 € 351,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2017. 46,63 € 351,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2017. 47,61 € 358,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2017. 47,61 € 358,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2017. 47,61 € 358,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2017. 47,61 € 358,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2017. 47,61 € 358,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2017. 47,61 € 358,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2018. 48,08 € 362,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2018. 48,08 € 362,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2018. 48,08 € 362,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2018. 48,08 € 362,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2018. 48,08 € 362,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2018. 48,08 € 362,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2018. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2018. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2018. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2018. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2018. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2018. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2019. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2019. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2019. 49,37 € 372,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2019. sve računajući do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku D. v. I. G., I. G., OIB … tužitelju D. (prije: D.) N., K. I., OIB … platiti na ime kapitaliziranog iznosa rente na ime tuđe pomoći i njege iznos od 8.222,42 EUR / 61.951,85 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 16.05.2019. g. pa do isplate, računajući do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku D. v. I. G., I. G., OIB … tužitelju D. (prije: D.) N., K. I., OIB … platiti na ime dospjele naknade izgubljene zarade iznos od 24.335,24 EUR 183.353,90 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

282,05 € 2.125,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2013. 295,85 € 2.229,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2013. 309,66 € 2.333,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2013. 282,05 € 2.125,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2013. 599,52 € 4.517,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2013. 599,52 € 4.517,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2014. 599,52 € 4.517,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2014. 599,52 € 4.517,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2014. 599,52 € 4.517,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2014. 447,16 € 3.369,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2014. 367,66 € 2.770,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2015. 335,34 € 2.526,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2015. 333,78 € 2.514,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2015. 334,56 € 2.520,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2015. 334,56 € 2.520,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2015. 334,56 € 2.520,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2016. 334,56 € 2.520,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2016. 334,56 € 2.520,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2016. 334,56 € 2.520,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2016. 330,92 € 2.493,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2016. 333,34 € 2.511,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2016. 333,34 € 2.511,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2016. 333,34 € 2.511,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2016. 333,34 € 2.511,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2016. 333,34 € 2.511,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2016. 332,43 € 2.504,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2016. 332,43 € 2.504,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2016. 332,43 € 2.504,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2017. 332,43 € 2.504,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2017. 332,43 € 2.504,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2017. 332,43 € 2.504,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2017. 327,23 € 2.465,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2017. 330,70 € 2.491,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2017. 330,70 € 2.491,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2017. 330,70 € 2.491,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2017. 330,70 € 2.491,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2017. 319,42 € 2.406,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2017. 325,06 € 2.449,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2017. 325,06 € 2.449,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2017. 325,06 € 2.449,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2018. 325,06 € 2.449,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2018. 325,06 € 2.449,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2018. 325,06 € 2.449,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2018. 317,37 € 2.391,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2018. 322,50 € 2.429,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2018. 322,50 € 2.429,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2018. 322,50 € 2.429,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2018. 322,50 € 2.429,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2018. 310,85 € 2.342,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2018. 315,03 € 2.373,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2018. 315,03 € 2.373,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2018. 315,03 € 2.373,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2019. 315,03 € 2.373,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2019. 350,41 € 2.640,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2019. 315,03 € 2.373,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2019. sve računajući do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku D. v. I. G., I. G., OIB … tužitelju D. (prije: D.) N., K. I., OIB … platiti na ime kapitaliziranog iznosa rente na izgubljene zarade iznos od 53.446,63 EUR / 402.693,67 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 16.05.2019. g. pa do isplate, računajući do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku D. v. I. G., I. G., OIB … tužitelju D. (prije: D.) N., K. I., OIB … platiti parnične troškove u iznosu 29.102,79 EUR /219.275,00 KN sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 27. prosinca 2023. pa do konačne isplate, računajući po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u točkama I-V izreke, kao i postupak koji joj je u tom dijelu prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku-dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22). Presuda suda prvog stupnja u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a. Sud prvog stupnja tuženika nije onemogućio u raspravljanju pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Isto tako, potpuno i pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, dok je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

5.1. U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog toga što je u obrazloženju presude navodio novčane iznose u kunama, a pored činjenice da su u izreci presude pravilno navedeni iznosi u eurima. Navođenje novčanih iznosa u kunama u obrazloženju presude ne dovodi do zaključka da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, a niti predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava.

5.2. Nadalje, žalitelj u žalbi preocjenjuje provedene dokaze. No, sud prvog stupnja o svemu što je pravno relevantno, a vezano je uz utvrđenje činjeničnog stanja, očitovao se. Ovaj sud ne prihvaća žaliteljevu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka te u cijelosti prihvaća ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Razlike u iskazima koje tuženik ističe u žalbi nisu takve da bi dovele u sumnju pravilnost suda prvog stupnja u ocjenjivanju provedenih dokaza. Razlike u iskazima s obzirom na protek vremena nisu takve prirode da bi se činjenično stanje utvrdilo drugačije od onoga što je utvrdio sud prvog stupnja.

5.3. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 2. čl. 3., 5., 7., 8. ZPP-a vezano uz iznošenje i dokazivanje pravno relvantnih činjenica. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je primijenio čl. 219.-221. a ZPP-a vezano uz dokazivanje pravno relevantnih činjenica.

6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi sljedeće.

6.1. Dana 13. kolovoza 2010. kao radnik tuženika prilikom obavljanja redovnog održavanja vanjskog prostora dječjeg vrtića i to rezanja ručnom pilom trulih i suhih grana s drveta na dvorištu dječjeg vrtića, tužitelj je pao s ljestvi na kojim je stajao prilikom rezanja grana koje su se destabilizirale uslijed propadanje jedne noge ljestvi u zemlju.

Radi se od tzv. A-ljestvama s poprečnim lancem kao osiguranje. Prilikom prethodno navedenoga, tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede.

6.2. Tužitelj je u vrijeme nezgode bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu domar-vozač, a prema odredbi čl. 103. Zakona o radu predviđeno je da: "ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava".

Tuženik kao poslodavac nije planirao proces rada tako da se osigura što djelotvornija zaštita radnika, te radniku nije omogućio rad na siguran način. Tuženik odgovara za štetu tužitelju po načelu objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju, obzirom se rad na visini smatra opasnom djelatnosti, a stablo sa suhim i trulim granama smatra se opasnom stvari.

6.3. Tužitelj je odmah nakon nezgode liječničku pomoć zatražio u H. s. D. z. Z. ž., Ispostava I. G., te je potom upućen na daljnju obradu u K. b. D., Z. Liječenje je nastavio prema uputama liječnika. Radi sumnje u nesanirani lom unutarnjeg maleola podvrgnut je operativnom zahvatu u KB D., gdje je nakon operacije zadržan na liječenju u razdoblju od 3. siječnja 2011. do 10. siječnja 2011. nakon čega mu je ordinirano korištenje štaka. Tužitelju je RTG-snimkom desnog gležnja od 11. ožujka 2011. utvrđena fraktura maleaola tibije sa dislociranim frakturnim umakom koji je u pseudoartrozi. Radi pogoršanja tužitelj je hospitaliziran u O. b., D. I. P. "S. u razdoblju od 17. kolovoza 2011. do 25. kolovoza 2011. gdje podvrgnut novom operativnom zahvatu nakon kojeg je došlo do komplikacija u postooperativnom tijeku. Tužitelju je zbog nesanirane ozljede gležnja došlo do posljedičnih bolova u križima u smislu razvoja lumboishialgiae sa širenjem u noge i atrofije mišića kvadricepsa desne noge. Tužitelj je proveo brojne fizikalne terapije bez poboljšanja, te su mu ordinirane ortopedske cipele i hod uz dvije štake radi rasterećenja pri duljem hodanju. Zbog dugotrajnog liječenja, rehabilitacije i komplikacija u liječenju bez vidljivog poboljšanja uz konstantne bolove, nemogućnosti povratka na posao i normalnom životu kod tužitelja je došlo razvoja teškog oblika kognitivnih i psihičkih smetnji u vidu promjena instinktivnog ponašanja, gubitka nagona (erektilna disfunkcija), afektivnim smetnjama, težim uklapanje u obitelj (razvod braka) i društvo (izolacija od okoline) i anksiozno-depresivne simptomatike koje su prerasle u PTSP uz postavljenu dijagnozu F 41.2., F 07.9. incip. i. o., F 32.1. radi čega je liječen u okviru dnevne bolnice N. b. D. I. B." P., ali i bolničkim liječenjem.

Tužitelju su dijagnosticirane: fractura malleoli medialis dex., pseudoartroza medijalnog maleola desnog gležnja, algoneurodistrofija desnog gležnja, sindrom tarzalnog kanala desno, lumboishialgiae bil. pp. l. dex., anksiozno-depresivni poremećaj razvijen u PTSP uz postavljenu dijagnozu F. 60.9. F 41.2., F 07.9. incip. i. o. (kronični posttraum. sindrom), F 32.1.

6.4. Tužitelj prije ovog štetnog događaja nije imao kognitivnih i psihičkih smetnji niti je ikada bio liječen po psihijatru zbog kognitivnih i psihičkih smetnji koje je zadobio zbog ovog štetnog događaja, te tužitelj na navedenu okolnost u prilogu dostavlja liječničku potvrdu. Tužitelj je od svojeg liječnika obiteljske medicine dr. M. J. B. zatražio i izdavanje ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona međutim ista je to odbila s obrazloženjem da ga može izdati samo na zahtjev suda.

6.5. U opisanoj nezgodi tužitelj je trpio intenzivne i dugotrajne bolove, pretrpio je kako primarni tako i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja tužitelj će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega.

6.6. Tužitelju je zaostalo jako vidljivo naruženje u vidu postoperativnog ožiljka i deformacije desnog gležanja, te šepanje-zbog nemogućnosti normalnog hodanja i oslanjanja na desnu nogu.

6.7. Slijedom navedenoga, temeljem priležeće medicinske dokumentacije, te cijeneći pozitivne zakonske propise ponajviše članak 102. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09) i Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05) tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to za: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja i duševne boli zbog naruženosti time da je u tužbi naveo da će konačno urediti tužbeni zahtjev po navedenim osnovama nakon provedenog medicinskog vještačenja.

6.8. Tužitelju je prosječna neto plaća do ovog štetnog događaja bila 4.517,11 kn (prosječna plaća za 03/2010-07/2010).

Obzirom da mu je utvrđena i priznata ozljeda na radu tužitelj je za razdoblje bolovanja: 08/2010. do 08/2013 primao naknadu plaće u visini punog iznosa prosječne mjesečne plaće prije bolovanje, dok je tijekom daljnjeg bolovanja sa kolovozom 2013. započelo umanjivanje njegove plaće, obzirom da je prema članku 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 150/08) imao pravo na teret Zavoda ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja iz čl. 26. toč. 1. do 5. i točke 9. istoga Zakona po istoj dijagnozi bolesti u maksimalnom trajanju od tri godine bez prekida. Tužitelju je prosječna naknada plaće za razdoblje: 08/2013. do 05/2014. iznosila 2.314,00 kn. Tužitelj je tako umanjeni iznos naknade plaće primao sve do 12. svibnja 2014. kada je tužitelju prestao radni odnos istekom otkaznog roka od 3 (tri) mjeseca. Naime, tuženik je tužitelju je radi profesionalne nesposobnosti za rad (koja je posljedica ozljede iz ovog štetnog događaja) dao osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu Odlukom o redovitom otkazu od 20. siječnja 2014., temeljem prethodne Odluke o prestanku radnog odnosa od 14. siječnja 2014.

6.9. Tužitelju je temeljem rješenja zavoda od 10. prosinca 2014. od 13. svibnja 2014. započela isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad u mjesečnom iznosu do 1.747,88 kn. Tužitelj je za period od kolovoza 2013. pa sve do podnošenja tužbe primio umanjenu naknadu plaće/mirovinu u odnosu na prosječnu plaću prije ovog štetnog događaja.

Potražuje naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade i to za vrijeme bolovanja od 12. kolovoza 2013-12. svibnja 2014 (10 mjeseci) i za vrijeme od početka isplate invalidske mirovine od 13. svibnja 2014-13. travnja 2015. (12 mjeseci) kao i rentu s naslova izgubljene zarade za period od 13. travnja 2015. pa nadalje.

7. Među parničnim strankama je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu domar/vozač te da se dana 13. kolovoza 2010. ozlijedio za vrijeme radnog vremena.

Također je nesporno u postupku da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove domara i vozača te da su ti poslovi uključivali i održavanje objekata i okoliša što uključuje i rezanje grana na drveću.

8. Sporna je prema navodima tuženika odgovornost za štetni događaj s obzirom na prigovor tuženika o odgovornosti samog tužitelja, zatim sporna je i zastara potraživanja kao i tijek kamata.

9. U odnosu na prigovor zastare potreživanja treba istaknuti sljedeće.

9.1. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio da nije osnovan prigovor zastare potraživanja po osnovi povrede prava osobnosti. Naime, pravilno sud prvog stupnja navodi da obveza pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete dospijeva danom završetka liječenja kada je tužitelju nastala predmetna neimovinska šteta. Fizički bolovi, strah, te duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti predstavljaju ukupnost kvalifikatornih okolnosti koje sve zajedno ulaze u supstrat povrede prava osobnosti, odnosno neimovinske štete, a ne predstavljaju posebne vidove štete kao što je to bilo prema "starom Zakonu o obveznim odnosima" pa da bi se za svaki pojedini oblik štete odvojeno računalo njeno dospijeće, pa time i zastara, već se početak tijeka zastarnog roka računa od dana završetka liječenja kao dospijeća ukupnosti neimovinske štete.

Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Ž. R. liječenje završeno, odnosno zdravstveno stanje tužitelja se stabiliziralo 27. studenoga 2012. nakon kontrole ortopeda, a tužba je podnesena dana 14. travnja 2015., to pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije nastupila zastara potraživanja po osnovi naknade neimovinske štete. No, treba istaknuti da se zastara ovdje procjenjuje prema čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) prema kojemu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku 5 godina. Naime, kako tražbina do stupanja na snagu tog Zakona o radu (7. kolovoza 2014.) nije sastarjela, primjenjuje se zastarni rok iz čl. 139. tog Zakona o radu (čl. 232. Zakona o radu iz 2014.)

9.2. Navedeno znači da nije zastario niti zahtjev za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Naime, tužitelj je ovu naknadu zatražio već samom tužbom, a kako je liječenje završeno 27. studenoga 2012., zastara bi nastupila 27. studenoga 2017., dakle nakon što je tužba podnesena sudu. Isto vrijedi i za zahtjev za naknadu izgubljene zarade.

9.3. Pravilno sud prvog stupnja navodi da je neosnovan i prigovor da je zastario preinačeni dio tužbenog zahtjeva kada je tužitelj zatražio naknadu za trajnu tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu (podnesci tužitelja od 23. svibnja 2019., 26. kolovoza 2020. te 24. travnja 2023.) jer tužitelj tim podnescima nije postavio nove posebne tužbene zahtjeve. Tužitelj je tužbom, unutar zastarnog roka od 5 godine računajući od dana završetka liječenja, zatražio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja te izgubljenu zaradu koja se sastoji u razlici između plaće i naknade plaće, a kasnije mirovine.

Kako je tužbom tužitelj zatražio naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja, treba smatrati da je takvim tužbenim zahtjevom tužitelj obuhvatio svu tuđu pomoć i njegu, pa i trajnu tuđu pomoć i njegu za koju je tijekom postupka provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da postoji.

S druge strane, izgubljenu zaradu po osnovi razlike plaće i naknade plaće odnosno mirovine tužitelj je tražio već s prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, a kasnije je tužbom samo dodatno obuhvaćao nova razdoblja izgubljene zarade za iznose koji su tijekom spora dospijevali.

Niti povišeni iznos naknade štete po osnovi po kojoj je tužitelj naknadu zatražio već tužbom, nije nastupila zastara jer je već podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare.

9.4. Kada je tužitelj izmijenio tužbeni zahtjev zbog tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade i povrede prava osobnosti, tužitelj je sukladno odredi članka 190. st. 2. ZPP-a mogao preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe su da je provedeno medicinsko vještačenje, financijsko vještačenje, da su određeni iznosi naknade štete dospijevali tijekom spora te su izmjenjeni orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 15. lipnja 2020. Prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a preinaka koju je tužitelj učinio je svrsishodna. Zbog toga je pravno neodlučno je li sud prvog stupnja o tome donio posebnu odluku jer nedonošenje posebnog rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude.

10. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štete. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da u djelokrug poslova radnog mjesta tužitelja ulaze poslovi održavanja svih objekata tuženika na četiri lokacije: središnji objekt, podružnica Ž., podružnica G. I. te podružnica P. B., obavljanja jednostavnih popravaka unutar objekata i na igralištu, poslovi održavanja kotlovnica u svim objektima, održavanja vozila i strojeva za košnju te obavljanja i drugih poslova vezanih uz održavanje objekata i prema nalogu ravnatelja. Tužitelj zbog opisa poslova, prema kojem obavlja i druge poslove vezane uz održavanje objekta, a što pravilno sud prvog stupnja smatra da podrazumijeva i rezanje grana za koje postoji opasnost pada na djecu, nije bio niti potreban poseban nalog ravnatelja tuženika, obzirom da je taj posao kod tuženika, kod kojeg je u radnom odnosu 30 godina, radio i prije štetnog događaja i obavljao isto korištenjem drvenih ljestava (A krak pojačan lancem) i škara, dakle na uobičajeni način. Da rezidba grana ulazi u djelokrug poslova tužitelja potvrdila je i inspektorica rada, svjedokinja K. B.

10.1. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi kako je do ozljeđivanja došlo za vrijeme rada i u svezi s radom, dok tuženik ničim nije dokazao da bi izričito zabranio tužitelju obavljanje poslova rezidbe granja drveća u doljnjem dijelu drveća.

Rezidba suhih grana je bila uobičajena te je tužitelj redovito to činio, kao i rezidbu niskog raslinja, sve kako bi se spriječilo da iste padnu na djecu dok se igraju u vanjskom prostoru vrtića.

Tuženik je samo za potrebe rezidbe grana na većim visinama i za zahtjevnije poslove angažirao djelatnike V. p. I. G., a pravilno sud prvog stupnja zaključuje da kada je tužitelj otklanjao neposrednu opasnost za djecu obrezivanjem grana da je postupao s dužnom pozornošću.

Okolnost da su se ljestve destabilizirale uslijed propadanja jedne noge ljestvi u zemlju ne dovodi do zaključka da bi tužitelj doprinio nastanku štete.

Dakle, tuženik nije dokazao da je šteta nastala iz razloga koje ga oslobađaju odgovornosti (viša sila, radnja tužitelja kao oštećenika ili treće osobe) pa sukladno odredbama čl. 103. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, dalje: ZR/09) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12), kao poslodavac odgovara tužitelju za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, odnosno u situaciji kada je utvrđeno da nema doprinosa tužitelja nastanku štete, tuženik u cijelosti odgovara za nastalu štetu.

10.2. Da je tužitelj i prije štetnog događaja na isti način i na istoj visini kao i na dan štetnog događaja rezao suhe grane sa drveća koje su predstavljale opasnost za djecu i radnike vrtića (rezanje sa ljestava grana do 3 m visine) proizlazi iz iskaza svjedoka S. S. i R. B. Iz njihovih iskaza proizlazi da tužitelj nije morao imati poseban nalog ravnateljice za takvo rezanje grana, već je tužitelj mogao sam procijeniti može li obaviti određeni posao sam ili mu je potrebna pomoć druge osobe, s tim da je u konkretnom slučaju čak i imao od ravnateljice vrtića ovlaštenje i dopuštenje da može napraviti posao rezanja grana.

10.3. Ljestve su bile ispravne, ali razlog pada tužitelja s ljestava bila je destabilizacija uslijed propadanja jedne noge ljestve u mokro tlo (zemlju) u trenutku kada ljestve više nije pridržavala radnica koja se udaljila radi obavljanja drugih poslova. U takvim okolnostima pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije mogao predvidjeti niti spriječiti propadanje jedne noge ljestve u zemlju jer se isto nije nikada prije štetnog događaja dogodilo ranije, niti je došlo do propadanja ili započinjanja propadanja za vrijeme dok je ljestve pridržavala djelatnica S. S. tako da tužitelj na temelju navedenih okolnosti nije mogao zaključiti da bi jedna noga ljestvi mogla propasti u zemlju u trenutku štetnog događaja dok se nalazio na ljestvama, a pravno je neodlučno i to što je u trenutku ozljeđivanja tužitelj bio povjerenik zaštite na radu osposobljen za rad na siguran način.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž. R. proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju dana kada je zadobio prijelom unutrašnjeg maleola desne goljenične kosti, koji je u konačnici doveo do nesraštanja navedenog prijeloma tj. razvoja pseudoartroze tkz. lažnog zgloba, te deformiteta desnog stopala i poremećene statike desnog gležanjskog zgloba.

11.1. S kirurškog aspekta postoji opravdanost bolovanja tužitelja vezano za ozljeđivanje desnog gležanjskog zgloba, tj. za predmetni štetni događaj, postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja na način kako je opisano u medicinskoj dokumentaciji i zadobivenoj ozljedi tužitelja i zaostalih posljedica.

Navedeno ozljeđivanje tj. prijelom unutrašnjeg maleola desne goljenične kosti dovodi do određenog stupnja oštećenje funkcije gležnja, međutim kod tužitelja je došlo do bitno težih posljedica predmetnog ozljeđivanja koje su posljedica razvoja pseudoartroze tj. lažnog zgloba odnosno nesraštavanja prijeloma unutrašnjeg maleola goljenične kosti.

Nakon ozljeđivanja nisu se mogle očekivati sadašnje posljedice po redovnom tijeku stvari.

Prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj se pridržavao uputa tijekom liječenja u potpunosti što je vidljivo iz obimne medicinske dokumentacije. Komplikacije koje su se javile kod tužitelja nisu uobičajena komplikacija.

U medicinskoj dokumentaciji opisuju se posljedice koje su nastale kod tužitelja kao posljedica nesraštavanja prijeloma, unatoč svih poduzetih odgovarajućih mjera liječenja, dakle radi se o rijetkoj, ali mogućoj i opisanoj komplikaciji prijeloma unutrašnjeg maleola goljenične kosti.

Vještak je ujedno mišljenja da teža posljedica oštećenja funkcije desnog gležanjskog zgloba ne predstavlja rijetku komplikaciju koja se pojavljuje u tijeku liječenja predmetne ozljede gležanjskog zgloba.

11.2. Vještak navodi da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 27. studenoga 2012. nakon kontrole ortopeda.

11.3. Tužitelj je zbog navedenog štetnog događaja trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 120 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet straha ovaj vještak je naveo da treba ocijenit vještak psihijatar.

11.4. U predmetnom navedenom štetnom događaju zadobivena ozljeda-prijelom unutrašnjeg maleola desne goljenične kosti-prijelom u području desnog gležanjskog zgloba dovela je do smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog aspekta trajno od 25% koje se očituje u deformitetu desnog stopala i poremećaju statike desnog gležanjskog zgloba, uz ograničenu okretljivost desne gležnja teškom stupnju, uz bolove u desnom gležnju pri dužem stajanju, hodanju, penjanju po stepenicama, hodu po neravnom terenu i slično.

11.5. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 3 sata dnevno, zatim 120 dana po 2 sata dnevno, te nakon toga 2 x tjedno po 2 sata, dakle 4 sata tjedno do dana izrade nalaza i mišljenja 20. kolovoza 2018. umanjeno za vrijeme provedeno na bolničkom liječenju za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

11.6. Trajna tuđa pomoć potrebna mu je 2 puta tjedno po 2 sata za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

11.7. Opisani ožiljci u području desnog gležnja uz deformitet desnog gležnja predstavlja naruženije srednjeg stupnja.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. L. M. M. proizlazi da je tužitelj posljedično štetnom događaju razvio psihičke smetnje zbog kojih je u psihijatrijskom tretmanu ambulantnim i bolničkim putem. Postavljene su dijagnoze poremećaja prilagodbe, anksiozno depresivnog poremećaja, depresije, alkoholne ovisnosti, ovisnosti o kocki te poremećaja ličnosti. Iz nalaza psihijatra vidi se da je navedeno pogoršanje psihičkog stanja potencirano dugotrajnim liječenjem koje je uslijedilo nakon ozljede na radu 2010., uz nepovoljan terapijski ishod. Također su prisutne nepovoljne životne okolnosti i maritalna problematika koji dodatno doprinose pogoršanju psihičkog stanja.

Došlo je do iscrpljenja prilagodbenih mehanizama i pogoršanja psihičkog stanja zbog čega se pacijent i javlja psihijatru 2011. Od tada je u redovitom ambulantnom tretmanu psihijatra. Dojam je depresivne dekompenzacije uslijed iscrpljenja prilagodbenih mehanizama kod hipersenzitivne strukture ličnosti, a koja nastaje kao reakcija na tešku tjelesnu ozljedu, nakon koje slijedi dugotrajan i iscrpljujući proces liječenja i rehabilitacije uz nepovoljan terapijski ishod. Liječenjem se postiže tek djelomična stabilizacija psihičkog stanja koliko je to moguće s obzirom da na psihičko stanje utječu aktualni zdravstveni i obiteljski problemi. Maritalni odnosi su narušeni što je velikim dijelom posljedica pacijentove sklonosti kockanju na kladionicama uz financijske gubitke te pojačanom konzumacijom alkoholnih pića. Pacijent navodi da se počeo kladiti od kada je na bolovanju, to mu je pružalo određenu utjehu. Slično je i s pojačanom konzumacijom alkohola. Okupiran je zdravstvenom, laboralnom i maritalnom problematikom uz nadogradnju štetne uporabe alkohola.

12.1. Posljedično štetnom događaju tužitelj je trpio intenzivan i kratkotrajan primarni strah. Sekundarni strah uslijed zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja bio je jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, te slabijeg intenziteta tri mjeseca kumulativno.

12.2. Posljedično štetnom događaju zaostale su trajne psihičke smetnje u vidu simptoma iz kruga depresivnog poremećaja u komorbiditetu s ovisnosti o alkoholu, a smanjenje životnih aktivnosti s psihijatrijske strane može se ocijeniti s 20% posto. Navedeno se očituje anksioznošću, zabrinutošću, sniženim raspoloženjem, bezvoljnošću, sniženim pragom na frustracije, ovisnošću o alkoholu, osjećajem besperspektivnosti, poteškoćama u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju.

13. Vještaci dr. Ž. R. i dr. L. M. M., suglasno su izjavili da je ukupno realno manjenje životnih aktivnosti sa psihijatrijsko-kirurškog aspekta ukupno 40%, a šepanje tužitelja po njihovu iskazu je stalno.

14. S obzirom na nalaze i mišljenja vještaka pravilno je sud prvog stupnja zaključio da s kirurškog aspekta postoji opravdanost bolovanja tužitelja vezano za ozljeđivanje desnog gležanjskog zgloba, tj. za predmetni štetni događaj te da postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja na način kako je opisano u medicinskoj dokumentaciji i zadobivenoj ozljedi tužitelja i zaostalih posljedica. Kod tužitelja je došlo do bitno težih posljedica predmetnog ozljeđivanja koje su posljedica razvoja pseudoartroze tj. lažnog zgloba odnosno nesraštavanja prijeloma unutrašnjeg maleola goljenične kosti i nakon ozljeđivanja nisu se mogle očekivati sadašnje posljedice po redovnom tijeku stvari. No, imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da se tužitelj za vrijeme liječenja nije pridržavao svih uputa liječenja, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je neosnovan prigovor tuženika da se tužitelj istih nije pridržavao odnosno da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štete.

15. Dakle, primjenom čl. 1100. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje ZOO) pravilno je sud prvog stupnja po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelju priznao pravo na naknade neimovinske štete u visini od 19.244,81 eur i po osnovi tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a iznos od 1.635,52 eura.

15.1. Tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć pa i onda kada su mu tu pomoć pružali članovi obitelji besplatno nakon otpusta na kućno liječenje, a kako to proizlazi iz dijela iskaza tužitelja, a sastojala se u pomaganju u oblačenju i održavanju osobne higijene, nabavci hrane, odvoženju liječniku.

15.2. Nalazom i mišljenjem prof. dr. sc. Ž. R. utvrđeno je da tužitelj nije sposoban obavljati sve potrebne svakodnevne aktivnosti te je istome potrebna trajna tuđa pomoć i njega nemedicinske (nestručne) osobe 2 puta tjedno po dva sata odnosno 4 sata tjedno. Slijedom navedenog tužitelj osnovano potražuje od tuženika rentu po osnovi potrebne trajne tuđe pomoći i njege počev od 1. prosinca 2012. (kao prvog sljedećeg mjeseca od završetka liječenja).

15.3. Visina naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke dipl. oec. S. H. koja je utvrdila visinu cijene tuđe pomoći i njege prema prosječnoj neto plaći za najnižu stručnu spremu u industriji za Z. ž.

15.4. I dospijeće tuđe pomoći i njege je pravilno određeno od 15-tog u mjesecu za iznos iz prethodnog mjeseca primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Tužitelju je pravilno temeljem čl. 1088. ZOO-a priznato i pravo na kapitaliziranu rentu zbog trajne tuđe pomoći i njege.

16. Temeljem financijskog vještačenja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i visinu izgubljene zarade u razlici između plaće i naknade plaće do prestanka radnog odnosa kod tuženika.

Naime, tužitelju pripada pravo na razliku između neto plaće i isplaćene naknade plaće za vrijeme bolovanja.

Kako je umanjenje započelo sa srpnjem 2013. (isplata u kolovozu 2013.) pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da razliku u primanjima do prestanka radnog odnosa (13. svibnja 2014.) isplati tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine dospjele naknade izgubljene zarade tekućom od 15-tog u mjesecu, pa do isplate.

17. I visina rente za izgubljenu zaradu utvrđena je provedenim finanijskim vještačenjem.

17.1. Tužitelju je zbog ozljede na radu 50% i bolesti 50% rješenjem Područne službe H. u Z., od 8. travnja 2014., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 28. svibnja 2013., s tim da je tužitelju prethodno prestao radni odnos temeljem osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.

17.2. Imajući u vidu navedeno, kao i da je profesionalna nesposobnost za rad podjednako posljedica bolesti i ozljede na radu, odnosno da su vještaci naveli da nije bilo štetnog događaja, da tužitelj ne bi ostvario pravo na invalidsku mirovinu, zatim da je tužitelj nakon dugotrajnog (višegodišnjeg) bolovanja zbog predmetne ozljede na radu, ostvario pravo na invalidsku mirovinu, tužitelj je dokazao prevladavajući odnosno pravno relevantni uzrok umirovljenja te je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi izgubljenu zaradu nakon prestanka ugovora o radu jer je utvrđena uzročna veze između ozljede na radu i izgubljene zarade koja se očituje u razlici između plaće i invalidske mirovine.

18. I kapitaliziranu rentu za izgubljenu zaradu sud prvog stupnja je pravilno tužitelju priznao primjenom čl. 1088. ZOO-a.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika treba istaknuti da je primjenom čl. 1088. st. 5. ZOO-a sud prvog stupnja pravilno dosudio iznose renti u jednoj ukupnoj svoti (kapitalizirani iznos izgubljene zarade i rente za tuđu pomoć i njegu) i o tome je dao relevantne i dostatne razloge.

Tužitelj je rođen 1966., zbog posljedica zadobivenih u predmetnoj ozljedi na radu postao je nesposoban za privređivanje, pa su i po mišljenju ovog suda to ozbiljni razlozi za dosudu navedenog.

20. Nadalje, pogrešno je pravno shvaćanje tuženika da se otpremnina isplaćena po osnovi osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu treba uračunati u naknadu štete u vidu izgubljene zarade koju je tuženik dužan tužitelju isplatiti. Otpremnina je posebno pravo (novčana naknada) koje se radniku isplaćuje temeljem Zakona o radu po osnovi prestanka ugovora o radu koji nije posljedica skrivljenog ponašanja radnika i nije od utjecaja na pravo na naknadu štete zbog ozljede na radu temeljem odredbi Zakona o radu i ZOO-a koje uređuju odštetnu odgovornost. Dakle, radi se o dvije različite osnove potraživanja od kojih jedna ne može isključivati drugu.

21. Konačno, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelj ostvario neko pravo ili da bi mu pripadalo pravo po osnovi socijalnog osiguranja koje bi bilo od utjecaja na pravo na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege koju tužitelj u ovom postupku potražuje.

22. No, dijelom je pogrešno sud prvog stupnja odlučio o zateznim kamatama na tražene iznose.

22.1. Prije svega treba reći da naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ovom slučaju teče od dana podnošenja tužbe, a ne od dana završetka liječenja. Navedeno proizlazi iz čl. 1103. ZOO-a.

22.2. Dalje, naknada štete zbog tuđe pomoći i njege tijekom liječenja dospijeva danom presuđenja jer je tada utvrđena visina te štete.

22.3. Zatezne kamate na iznos kapitalizirane rente za tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu teku od dana podnošenja zahtjeva, a ne od dana izrade nalaza i mišljenja vještaka, a to je 26. kolovoza 2020.

22.4. Zbog navedenoga je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o zateznim kamatama kako je naznačeno u točkama II, V, VII izreke ove drugostupanjske presude.

23. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud prvog stupnja pri tome navodi da su tužitelju dosuđeni troškovi zastupanja prema vrijednosti predmeta spora. Međutim, vrijednost predmeta spora se mijenjala, a sud prvog stupnja o tome ništa ne navodi u obrazloženju odluke o troškovima postupka. S obzirom da je vrijednost predmeta spora prije postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva bila niža od konačno postavljenog tada visina naknade za radnje koje je poduzeo odvjetnik ne može biti određena prema vrijednosti predmeta spora iz konačnog tužbenog zahtjeva. Samo uspjeh spora se određuje prema tom zahtjevu.

23.1. Nadalje, sud prvog stupnja tužitelju je dosudio više od 4 obrazložena podneska, što je suprotno tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14 i 118/14).

24. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a žalba tuženika je pretežnim dijelom odbijena kao neosnovana, a dijelom je prihvaćena na način da je dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zatezne kamate odbijen kao neosnovan, dok je odluka o troškovima postupka primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će u dijelu odluke o troškovima postupka otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novvu odluku primjenom materijlanog prava koje je u pogledu odluke o troškovima ovdje izložen, a uvažavajući i ostale žalbene navode tuženika upogledu odluke o troškovima postupka.

26. O troškovima sastava žalbi odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

27. O trošku sastava odgovora na žalbu odlučeno je primjenom čl. 155. ZPP-a. Naime, taj trošak nije bio potreban pa je zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte