Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-712/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz L. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. K. V., odvjetnica u S., protiv tuženika Š. d.o.o., D. S., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1672/2022-25 od 9. svibnja 2024., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pr-1672/2022-28 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Š. d.o.o., D. S., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1672/2022-25 od 9. svibnja 2024., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pr-1672/2022-28 od 17. lipnja 2024., u dijelu pod točkama I. do V., točkom VIII. i točkom X. izreke te se odbija i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je Ugovor o radu sklopljen između stranaka 5. travnja 2022. ugovor o radu na neodređeno vrijeme (točka I. izreke), utvrđeno da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. travnja 2022. koji otkaz je sadržan u sms poruci tuženika od 22. lipnja 2022. (točka II. izreke), raskinut je ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. travnja 2022. s danom 31. kolovoza 2022. (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 1.871,39 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2024. do isplate (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici plaću u iznosu od 247,30 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2022. do isplate, 742,18 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2022. do isplate i 742,18 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2022. do isplate (točka V. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata ma iznos od 1.871,39 eura koja teče od 5. kolovoza 2022. do 8. svibnja 2024. (točka VI. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom iznosu plaće (točka VII. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2024. do isplate (točka VIII. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznos u od 132,72 eura (točka IX. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka X. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama I. do V. te pod točkama VIII. i X. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i da preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da probijan presudu ukine i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pozivom na čl. 12. st. 7. i čl. 10. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov. broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje ZR) prihvatio dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva utvrditi da Ugovor o radu na određeno od 5. travnja 2022. predstavlja ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz obrazloženje: (1.) da je tužiteljica nastavila raditi kod tuženika i nakon 31. svibnja 2022., s kojim danom je isteklo ugovoreno radno vrijeme prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 5. travnja 2022., (2.) da je radila sve do 19. lipnja 2022., kada ju je tuženik odjavio s HZMO-a, (3.) da joj je tuženik isplatio plaću za rad obavljen do 19. lipnja 2022., time (4.) da je cijelo vrijeme tužiteljica radila na istim poslovima (poslovima čišćenja) i cijelo je vrijeme zadatke i raspored rada dobivala od supruge direktora tuženika, kao i u periodu prije 31. svibnja 2022.

5. S obzirom na takvo utvrđenje sud je nedopuštenom ocijenio i odluku o otkazu, koja je po tuženiku tuženik tužiteljici priopćena putem sms poruke od 22. lipnja 2022. i to pozivom na čl. 120. st. 1. ZR-a i uz obrazloženje da otkaz poslan sms porukom nije otkaz na koji se odnosi ta norma i da nije obrazložen.

5.a Kako se tužiteljica s 1. rujnom 2022. zaposlila kod drugog poslodavca sud je prihvatio i njezin zahtjev za sudski raskid radnog odnosa s tuženikom s danom 31. kolovoza 2022. (čl. 125. st. 1. ZR-a) i tužiteljici je s obzirom na to, kao i činjenicu da je kod tuženika radila manje od godine dana i da ime troje maloljetne djece dosudio naknadu štete u visini tri plaće s pripadajućim zateznim kamatama te joj je, pozivom na čl. 95. st. 1. ZR-a dosudio i plaće za period u kojem zbog nedopuštenog otkaza nije radila, također s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Ispitujući takvu odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja je ocjenu dokaza proveo u skladu s čl. 8. ZPP-a i na temelju tako provedene ocjene dokaza pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Slijedom toga neosnovano je pozivanje tuženika na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

8.a Žalitelju stoga valja odgovoriti da činjenica je li tužiteljica ili ne obavljala i neke poslove „u fušu“, kraj nesporne činjenice da joj je tuženik isplatio plaću i za rad obavljena nakon isteka roka na koji je bio ugovoren rad na određeno vrijeme, nije okolnost koja bi bila od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva sadržanog pod točkom I. izreke i vezano uz taj zahtjev na ostatak tužbenog zahtjeva. Stoga time što sud nije proveo dokaz saslušanjem A. L. na okolnost rada tužiteljice „u fušu“ nije počinjena niti navedena povreda.

9. Slijedom toga činjenice: (1.) da je tuženik tužiteljici za njezin rad isplatio plaću do 19. lipnja 2022., s kojim danom ju je i odjavio s HZMO-a, (2.) da je direktor tuženika, preko svoje supruge, bio upoznat s činjenicom da tužiteljici istječe ugovor o radu, ali je dozvolio da i nakon isteka ugovorenog roka dalje nastavi raditi na poslovima čišćenja na kojima je radila i do tada, u dovoljnoj mjeri dokazuju da je ugovor o radu na određeno vrijeme stekao svojstvo ugovora o radu na neodređeno vrijeme. U takvoj situaciji pokušaj tuženika da tumači dokaze na način koji njemu odgovora i to parcijalno, a ne u ukupnosti, ne dovodi u pitanje pravilnost činjenica kako ih je u ovom dijelu utvrdio sud prvog stupnja pa time niti pravilnost razloga na kojima temelji odluku u ovom dijelu, kao i primjene materijalnog prava.

9.a Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se u ovom dijelu pozvao donio zakonitu odluku te je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe u ovom dijelu izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odluka pod točkom I. izreke potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

10. Glede odluke o otkazu, pravilno je sud utvrdio da tuženik nije sastavio pisani otkaz koji je obrazložen niti ga je uručio tužiteljici. Tuženik je tužiteljicu samoinicijativno odjavio s HZMO-a 19. lipnja 2022., nakon čega joj je supruga direktora sms-om od 22. lipnja 2022., saopćila da ju direktor više nema namjeru zadržati i plaćati bolovanje, da više ne dolazi na posao i da potraži novi posao. Kako je time tužiteljica iz sms poruke saznala za odluku tuženika o otkazu, a pisana i obrazložena odluka o otkazu nikada joj nisu dostavljene, to se pravilno ima smatrati da se radi o otkazu od navedenog nadnevka koji nema formu. Kako takav način prestanka radnog odnosa nije dan u obliku kako to propisuje ZR-a niti ima obrazloženje to je otkaz već samim time nedopušten, a odluka suda prvog stupanj pravilna i potvrđena i u ovom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

10.a Valja još ovdje odgovoriti da za nastavak rada nakon isteka ugovorenog roka ZR ne predviđa obvezu poslodavca da radniku uruči pisani zahtjev za nastavka rada. Do nastavka radnog odnosa može doći i konkludentnim radnjama radnika i poslodavca kako je to bilo i o u ovom slučaju. Stoga kada tuženik s tužiteljicom nije sklopio novi ugovor o radu na određeno vrijeme (čl. 12. st. 4. ZR-a), ali je tužiteljica nastavila s radom, čemu se on nije protivio i za taj joj je rad isplatio plaću, tada su ispunjene pretpostavke iz st. 10. navedene zakonske odredbe te je došlo do presumpcije da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za otkaz takvog radnog odnosa potrebno je sastaviti pisanu i obrazloženu odluku o otkazu, a kada takve forme tada se već samim time radi o nedopuštenom otkazu.

10.b U takvoj situaciji nije bilo potrebe odgovarati na ostale navode žalbe u ovom dijelu (čl. 375. st. 1. ZPP-a), jer je odlučna činjenica dokazana (da je tužiteljica saznala da joj je radni odnos otkazan bez valjane forme), a kraj nedostatak valjane forme i bez obrazloženja otkaza nebitno je tko ju je o toj činjenici obavijestio. 11. S obzirom na nedopuštenost otkaza, na činjenicu da se tužiteljica u međuvremenu zaposlila i da, s obzirom na odnos tuženika prema njoj, nije za očekivati nastavak radnog odnosa, to je sud pravilnom primjenom prava na koje se pozvao pravilno odredio sudski raskid s danom prije početka rada tužiteljice kod novog poslodavca.

12. Isto tako, kako je čl. 125. st. 1. ZR-a određeno da u takvom slučaju tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u visini od najmanje tri plaće, to je u tom smislu pravilno određen i iznos naknade štete, uz što je sud pravilno uzeo u obzir da tužiteljica ima obvezu uzdržavanja troje djece.

13. Zaključno, tuženik navodima žalbe ne obrazlaže zbog čega tužiteljici ne bi pripadalo pravo na naknadu razliku plaće u iznosu koji joj je dosuđen točkom V. izreke kroz utuženi period. Tuženik samo općenito ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u ovom dijelu. Kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnost činjenica na kojima sud temelji odluku u ovom dijelu u ovom dijelu niti na to ima li odluka u ovom dijelu razloge o odlučnim činjenicama ili ne (čl. 365. st. 2. točka 11. ZPP-a), to paušalnim osporavanjem pravilnost odluke suda prvog stupnja ni u ovom dijelu nije dovedena u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava pa je i u tom dijelu ista potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

14. Odluka o troškovima potvrđena je na temelju čl. 380. st. 2. ZPP-a. Pri tome žalitelju valja odgovoriti da je sud pravilno tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 23. siječnja 2023. i to jer je sud odobrio to očitovanje (rješenje na ročištu do 23. siječnja 2023.) s obzirom da je podnesak tuženika od 3. ožujka 2023. tužiteljici predan tek na tom ročištu. Isto tako pravilno je tužiteljici priznat i trošak podneska od 15. svibnja 2023. jer se istim sud i protivnu stranu obavještava da je tužiteljica stupila u radni odnos s novim poslodavcem, a što je radi zahtjeva za isplatu plaće bilo odlučno za odluku ovom sporu i sukladno čemu je tim podneskom uređen tužbeni zahtjev.

15. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom, u odnosu na glavni zahtjev nije uspio (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.