REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-528/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice E. J., OIB …, iz M., koju zastupa majka i zakonska zastupnica J. J., OIB …, iz M., i J. J., OIB …, iz M., protiv tuženika J. P., OIB …, iz D., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P., radi utvrđivanja očinstva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-1282/2021-2 od 29. studenoga 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-442/2008-151 od 16. studenoga 2020., u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-1282/2021-2 od 29. studenoga 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj III P-442/2008-151 od 16. studenoga 2020. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:
1) Je li sudac dužan zastati s radom na predmetu čim sazna da postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (članak 71. točka 7. Zakona o parničnom postupku), a nakon što sudac sam obavijesti stranke da će podnijeti svoj zahtjev radi odlučivanja o izuzeću koji bude usvojen ili je ovlašten donijeti rješenje kojim istodobno odbija prijedlog stranke za ponavljanje postupka te podnijeti zahtjev za izuzeće predsjedniku suda koji bude usvojen;
2) Može li zato što protivnu stranku (maloljetno dijete) nije zastupao posebni skrbnik i dijete nije saslušano u sudskom postupku žalbu izjaviti i na navedene nezakonitosti ukazivati bilo koja stranka u postupku jer u sudskom postupku treba uvijek utvrditi najbolji interes djeteta i omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje;
3) Treba li sud u postupku imenovati novog posebnog skrbnika maloljetnom djetetu koji-a će zastupati djetetova prava i interese u sudskom postupku ako se u postupku nitko ne očituje u njegovo ime, a radi ispunjenja prava i interesa maloljetnog djeteta iz članka 12. Konvencije o pravima djeteta;
4) Treba li maloljetno dijete sudjelovati u postupcima osporavanja/utvrđivanja očinstva;
5) Treba li drugostupanjski sud ocijeniti sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja;
6) Je li dopušteno odbaciti prijedlog za osiguranje dokaza s razlozima u obrazloženju kojima se obrazlaže odbijanje prijedloga za osiguranje dokaza;
7) Je li u postupku osiguranja dokaza dopušteno tražiti izvođenje dokaza DNA vještačenja očinstva koje je već provedeno u parnici radi utvrđenja/osporavanja očinstva koja je pravomoćno završena, radi ostvarivanja prava na osobni i obiteljski život iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
3. Tuženik smatra da naznačena pitanja valja ocijeniti važnim u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog nepodudarnosti s praksom Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.
4. Tužiteljice nisu odgovorile na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
5. Tuženik je zatražio osiguranje dokaza u postupku koji je pravomoćno okončan po pitanju zahtjeva tužiteljica za utvrđivanje očinstva i ostalih pitanja kojima se odlučuje o pravima maloljetnog djeteta nakon utvrđenja očinstva u smislu odredbi članka 294. i 295. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 - dalje: ObZ). Naime, u postupku je pravomoćnom djelomičnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-442/08 od 16. ožujka 2012. (potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-66/12 od 4. veljače 2015.) tuženik utvrđen ocem maloljetne tužiteljice E. J., a presuda je utemeljena na rezultatima medicinskog vještačenja DNA analize na temelju kojih je utvrđeno s vjerojatnošću od 99,99999% da je tuženik otac maloljetne tužiteljice Eme Jakić. Ujedno je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj III P-442/2008 od 9. siječnja 2015. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-25/15 od 23. travnja 2015., odlučeno da će maloljetna tužiteljica živjeti s majkom i da će majka o njoj samostalno skrbiti, kao i o uzdržavanju maloljetne tužiteljice od strane oca. U odnosu na obje navedene presudu tuženik je bezuspješno podnio prijedlog za ponavljanje postupka.
6. Tuženik je e-podneskom od 28. listopada 2020. zatražio osiguranje dokaza uzimanjem duplih neprijepornih DNA uzoraka, kako bi se na njegov trošak provelo novo DNA vještačenje utvrđivanja očinstva u neovisnoj ovlaštenoj ustanovi u zemlji EU, na način opisan u prijedlogu za ponavljanje postupka od 5. lipnja 2020.
7. Sud je prvog stupnja ovaj prijedlog odbacio, dok je drugostupanjski sud zaključio da je prijedlog valjalo odbiti pri čemu je ocijenjeno da time što je takav prijedlog odbačen prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tuženika jer je odluka o odbačaju za tuženika povoljnija od odluke o odbijanju prijedloga. Pritom je ocijenjeno da je svrha postupka radi osiguranja dokaza u izvođenju dokaza za koje se može pretpostaviti da su neophodni za utvrđenje relevantnih činjenica u tijeku, a i prije pokretanja postupka po izvanrednim pravnim lijekovima, ako postoji opravdana bojazan da se takav dokaz neće moći provesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano (članak 272. stavak 1. ZPP), koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ostvarene. Osim toga, ocijenjeno je i da se u smislu navedene zakonske odredbe prijedlogom ne može tražiti osiguranje istog dokaza koji je već izveden u pravomoćno okončanom postupku.
8. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
9. Naime, odredbom je članka 400. stavka 1. ZPP propisano da stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu pravomoćno završen, u kojem se slučaju u postupku u povodu takvog prijedloga na odgovarajući način primjenjuju odredbe o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude (stavak 2. članka 400. ZPP).
10. Rješenje kojim se odbacuje/odbija prijedlog za osiguranje dokaza već provedenog u pravomoćno okončanom parničnom postupku, prema ocjeni ovog suda, po svom sadržaju i učincima, nije rješenje iz članka 400. stavka 1. ZPP jer se njime postupak radi utvrđivanja očinstva pravomoćno ne završava. Stoga takvo rješenje ne može osnovano biti predmetom pobijanja revizijom. U tom smislu, protiv takvog rješenja nije dopušteno podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije.
11. Kako u ovom slučaju nije ispunjena opća pretpostavka za pobijanje rješenja revizijom, valjalo je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije ocijeniti nedopuštenim te ga odbaciti na temelju članka 387. stavka 5. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 1. ZPP.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
