Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-551/2024-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Š.,

…, zastupan po punomoćniku Z. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. franjevaca prečistog začeća B. D. M., K., OIB: …, zastupan o fra P. K., gvardijanu, a ovaj po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva B. i partneri j. t. d. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-576/2020-42 od 6. prosinca 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2024. godine

r i j e š i o  j e

Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-576/2020-42 od 6. prosinca 2023. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je D. M. iz Š., OIB: … dosjelošću stekao pravo vlasništva čest. br. 1507/2 k. o. G. K. upisane u zk. ul. br. 383 kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Obrovac, pa se isti ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na cit. nekretnini na svoje ime i u svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena tuženika, bez daljnjeg sudjelovanja istog.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak, samo u slučaju da se usprotivi tužbenom zahtjevu tužitelja."

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.487,50 EUR u roku od 15 dana. 2 Poslovni broj: 4 P-576/2020-42

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan."

2. Protiv ove presude i rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi utvrđenja prava vlasništva utužene nekretnine čest. zem. 1507/2 k.o. G. K. upisane u zk. ul. 383 temeljem dosjelosti po tužitelju kao i po S. M. i njegovim prednicima ocu I. M. i stričevima D. M. i J. M., za cijelo.

Između tužitelja i tuženika je sporno jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti po tužitelju i njegovim prednicima.

Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između S. M., S. M. i S. M., kao prodavatelja i D. M. kao kupca, ovdje tužitelja, ovjerenog 24.03.2012. g. kod javnog bilježnika E. B. iz Z., broj: OV-2572/12 (l. s. 5-6) slijedi da je predmet kupoprodaje čest zem. 1507/2 k.o. G. K..

Iz prijepisa posjedovnog lista broj 196 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., Ispostava za katastar nekretnina O. od 28.03.2020.g. (l. s. 7-9) slijedi da je na dijelu kat. čest. 1507/2, zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan S. M. za cijelo.

Iz prijepisa posjedovnog lista br. 193 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., Ispostava za katastar nekretnina O. od 28.03.2020. g. (l. s. 10- 14) slijedi da je na dijelu kat. čest. 1507/2, zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan M. D. L. za cijelo.

Iz prijepisa posjedovnog lista br. 200 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., Ispostava za katastar nekretnina O. od 28.03.2020. g. (l. s. 15- 17) slijedi da je na dijelu kat. čest. 1507/2, zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan M. J. L. za cijelo.

Iz punomoći i izjave od 30.12.2019.g. (l. s. 18-21) solemnizirane kod Javnog bilježnika S. D. 08.01.2020.g. broj: OPU: 7-2020 slijedi da je D. M. ovlastio S. M. da ga zastupa u raspolaganju s nekretninom označenom kao čest. br. 1507/2 upisanoj u zk. ul. 383 k.o. G. K., da raspolaže njegovim suvlasničkim dijelom koji mu pripada, da ga može prodati, sklopiti ugovor o kupoprodaji i prenijeti vlasništvo na treću osobu i predati u posjed bez njegovog daljnjeg sudjelovanja i priznati vlasništvo u korist treće osobe te je izjavio da je dio predmetne nekretnine naslijedio iza smrti svoga oca pok. S. M., a njegov otac od svog oca pok. D. M., da je njegov djed pok. D. M. predmetni dio nekretnine dobio darovanjem od svog brata pok. J. M. te da su njegov djed pok. D. M., njegov brat pok. J. M. i njihov brat pok. I. M. predmetnu nekretninu koristili još za života njihova oca pok. L. M., njegovog pradjeda još i prije Drugog svjetskog rata a on za života svoga pok. oca, te da je predmetna nekretnina bila u posjedu njegovih predaka od pamtivijeka.

Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac od 27.03.2020.g. (l. s. 22) slijedi da je kao vlasnik kat. čest. 1507/2, njiva površine 3966 m2 upisana u zk. ul. br. 383 k.o. G. K. upisan S. franjevaca prečistog začeća D. M., K., za cijelo.

Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu posl. br. P-1128/2015 od 27. lipnja 2016.g. (l. s. 29-32) utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja D. M. za stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva č. zem. 1507/2 k.o. G. K..

Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gž-6222/16-3 od 19. studenog 2019.g. (l. s. 33-35) utvrđeno je da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu posl. br. P-1128/2015 od 27. lipnja 2016.g. .

Iz potvrde Z. županije, Ured za imovinsko-pravne poslove u Z. od 29. veljače 2000.g. (l. s. 48) slijedi da je tuženik podnio zahtjev za naknadu odnosno povrat imovine oduzete u skladu sa Zakonom o naknadi za oduzetu imovinu u k.o. K. između ostalih i č. zem. 1507/2 k. o. K..

Iz izvatka Kotarskog Narodnog odbora B. od 14.12.1947. g. (l. s. 49) slijedi da se dodjeljuje J. M. pok. L. iz K. G. kat. č. br. 1507/2 k.o. K. površine 3966 m2. Tužitelj tvrdi da su S. M., S. M. i S. M. kao i njihovi prednici sad pok. I. M., D. M. i J. M. bili kvalificirani posjednici predmetne nekretnine što znači da je njihov posjed bio zakonit, istinit i pošten. Međutim, tužitelj ikakvim materijalnim dokazima nije dokazao takvu kvalitetu njihova posjeda a niti to proistječe iz iskaza saslušanih svjedoka a što opet znači da niti sâm tužitelj ne može biti kvalificirani posjednik te nekretnine. Osim toga iz provedenih dokaza se ne može sa sigurnošću utvrditi da je J. M. darovao predmetnu nekretninu braći I. i D..

Iz prijepisa posjedovnih listova (l. s. 7-17) slijedi da su S. M., I. M. i D. M. upisani kao posjednici predmetne nekretnine svaki za po 1/3 dijela ali nema dokaza od kada su oni posjednici i na temelju koje osnove."

5. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

6. Vezano uz obrazloženje prvostupanjske presude, a pozivom na pravomoćnu presudu u predmetu poslovni broj P-1128/15, da u tom postupku nije utvrđeno da bi prodavatelji po tom ugovoru stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine (koju su prodali ovdje tužitelju), te da stoga ne postoji ni pravni slijed stjecanja između S. M., S. M. i S. M. i njihovih prednika sada pok. I. M., pok. D. M. i pok. J. M. s jedne strane i ovdje tužitelja D. M., valja reći da u predmetu poslovni broj P-1128/2015 ovdje tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na ovdje tuženika da se utvrdi da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je predmet i ovog spora jer da tužitelj nije dokazao da je J. M. doista darovao spornu nekretninu svojoj braći I. i D., da li je ta nekretnina bila predmet ostavinskog postupka iza njihove smrti, da li se nasljeđivanjem prenijela na njihove nasljednike te tko su to nasljednici, da li su to upravo S. M., S. M. i S. M., koji su nekretninu prodali upravo tužitelju temeljem kupoprodajnog ugovora iz 2012. godine.

7. Međutim, ovdje tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na institutu dosjelosti tvrdeći pritom da prednici prodavatelja posjeduju predmetnu nekretninu (pok. L. M. koji je bio otac J., I. i D. M.) prije Drugog svjetskog rata, te da i prije Drugog svjetskog rata prednici prodavatelja su stekli posjedovanjem te nekretnine dosjelošću vlasništvo iste, da nakon Drugog svjetskog rata pok. J. M. je temeljem odluke A. komisije iz 1947. godine nekretnina i dodijeljena, da je on odmah nakon toga, a obzirom da se odselio iz Hrvatske, nekretninu darovao svojoj braći D. i I. M. koji su nastavili posjedovati tu nekretninu, a nakon toga su tu nekretninu nastavili posjedovati i njihovi potomci koji su u konačnici i prodali nekretninu tužitelju 2012. godine.

8. Dakle, kada tužitelj u tužbi navodi da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, onda on ukazuje na to da i još i prije Drugog svjetskog rata ta nekretnina stečena dosjelošću od prednika prodavatelja, a da nakon toga prednici prodavatelja su nakon Drugog svjetskog rata nastavili posjedovati nekretninu kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, a nakon prodaje nekretnine 2012. godine da je on i dalje nastavio posjedovati nekretninu, dakle, pravni slijed stjecanja vlasništva je odlučan samo kod ocjene zakonitosti posjeda, pa je potrebno ocijeniti tko je bio samostalni posjednik nekretnine, te d ali je on bio barem pošten.

9. Pritom prvostupanjski sud nije dovoljno vodio računa o odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) prema kojoj se stjecanje, promjena i pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Slijedom navedene odredbe za ocjenu dosjelosti sve do stupanja na snagu ZVDSP mjerodavne su i odredbe bivšeg Općeg građanskog zakonika koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine s time da od 1946. godine se primjenjuje na temelju Zakona o primjeni pravnih propisa donesenih za vrijeme neprijateljske okupacije prije 6. travnja 1941. godine (Službeni list FNRJ broj 89/46), a od 1991. godine se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine.

10. Prema odredbi pravnog paragrafa 1472. OGZ za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu bio je propisan posjed kroz 40 godina (ukoliko se radi o posjedu koji je barem pošten).

11. Po paragrafu 326. OGZ, a vezano uz poštenje posjeda, proizlazi da je pošten posjednik onaj koji iz vjerojatnih razloga drži da je posjedovana stvar njegova, onaj tko zna ili iz okolnosti mora misliti da stvar, koju posjeduje tuđa, je nepošteno posjednik, pri čemu se prema paragrafu 328. propisuje predmnijeva o poštenju posjeda, kao što se u paragrafu 323. propisuje predmnijeva zakonitosti posjeda.

12. Ovaj sud ukazuje da u spisu poslovni broj P-267/2013 postoji odluka o utvrđivanju agrarnih subjekata iz 1946. godine a sve temeljem Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije gdje se, između ostalih subjekata, nalazi i M. J. pok. L., kao što ovom spisu prileži nečitka odluka K. za agrar iz 1947. godine, a za koju stranke u ovom postupku tvrde da je odnesena na temelju Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji i iz koje proizlazi da je J. M. dodijeljena predmetna nekretnina. Iz spisa poslovni broj P-1128/2015 je razvidna tvrdnja tuženika "iz već pribavljenih dokumenata" da je tužitelju ta zemlja oduzeta temeljem odluke Oblasnog komiteta S. u postupku nacionalizacije pa razdijeljena na pojedince, pri čemu iz stanja ovog spisa proizlazi da je tuženik stavio zahtjev za povratom oduzete imovine temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine iako, je i dalje u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

13. Ovaj sud ukazuje da prema tada važećem Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji (NN 111/1947), da je čl. 1. propisano da u cilju dodjeljivanja zemlje seljacima (zemljoradnicima koji nemaju zemlje ili nemaju dovoljno) izvršit će se na čitavom području Narodne Republike Hrvatske agrarna reforma i kolonizacija ostvarujući načelo da zemlja pripada onima koji je obrađuju, s tim da po čl. 2. dodijeljeno zemljište prelazi u privatno vlasništvo domaćinstva, kojem je dodijeljeno, i odmah se upisuje u zemljišne knjige, dok po st. 2., pravo vlasništva upisuje se na sve članove domaćinstva kojima je zemlja dodijeljena, tako da svi članovi domaćinstva imaju jednaka suvlasnička prava (iz odluke Kotarske komisije u spisu P-1128/2015 je razvidno da je agrarni subjekt M. J. s još trinaest članova porodice).

14. Dakle, ukoliko bi to bilo tako, pa makar M. J. nije se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige već je to, barem kako to proizlazi iz stanja spisa, stalno bio upisan tuženik, potrebno je ocijeniti ukoliko su prednici prodavatelja posjedovali predmetnu nekretninu imali razloga vjerovati da je posjedovana stvar njihova.

15. Ovaj sud također ukazuje prvostupanjskom sudu na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske da činjenica da su nekretnine u razdoblju posjedovanja od strane posjednika bile upisane kao vlasništvo treće osobe, ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim ako su prednici tužitelja za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja (primjerice u situaciji kada ni posjed nitko nikada nije osporavao iako su na tim nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na njima) imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (vidi Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020. godine).

16. Iz iskaza svjedoka S. M. (koji je iskazao da je i čuo od svog oca I. da je ta nekretnina korištena i prije Drugog svjetskog rata ali ne zna na koji način) ali i iskaza saslušanih svjedoka Z. V., B. R. i I. M. jasno proizlazi da u svakom slučaju odmah nakon Drugog svjetskog rata (vjerojatno iz razloga što je J. M. to zemljište dodijeljeno) je to zemljište korišteno na način da je obrađivano i to od strane I. i D. M. (oca i strica S. M.) obzirom da im je J. darovao tu nekretninu iz otišao iz Republike Hrvatske, a da nakon toga ta nekretnina je korištena od strane njihovih potomaka primarno S. M..

17. Dakle, na temelju prezentiranog dokaznog materijala potrebno je u ponovljenom postupku utvrditi da li je prednik prodavatelja pokojni L. M. još prije Drugog svjetskog rata, a nakon toga D. i I. M., a nakon toga S. M. te tužitelj stekli, i kada, vlasništvo predmetne nekretnine pa barem kao pošteni posjednici temeljem pravnih pravila OGZ, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) i odredbama ZVDSP, pri čemu nije, barem sa stajališta poštenja tužitelja pravno odlučno to što su utuženu nekretninu njemu prodavali S. M., S. M. i S. M., jer kao što je to razvidno iz točke 5. ugovora oni su tu nekretninu prodavali na temelju svoje prosudbe o suvlasničkim omjerima na istoj koji im pripadaju iza njihovih pravnih prednika I. i D. M..

18. Zbog navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. rujna 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.