REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-10402/2021
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N. T., zbog prekršaja iz članka 61. stavak 1. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“ broj 92/2010.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 8. srpnja 2021., broj: Pp - 4765/2021, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. N. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018.i 114/2022.), okr. N. T. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 20,00 (dvadeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 8. srpnja 2021., broj: Pp - 4765/2021, proglašen je krivim okr. N. T. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 61. stavak 1. Zakona o zaštiti od požara, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.
2. Protiv te presude, okr. N. T., osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ponavlja navode svoje obrane odnosno da je poduzeo sve mjere da ne dođe do požara, da je paljenje prethodno prijavio nadležnom vatrogasnom društvu, da je palio u dozvoljeno vrijeme te da je zbog neopravdanog straha da vatra ne bi pobjegla zvao vatrogasce koji u blizini gasili, ali da u trenutku kada su vatrogasci došli da je vatra već bila pod kontrolom i da nije imao potrebu za njihovom pomoći, radi čega se ne smatra krivim za prekršaj za koji je proglašen krivim. Navodi da vatra koja se rasplamsala je zahvatila maksimalno 50x50 metara zemljišta, a ne kako se to navodi 5.000 m[2] .
4.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaze svjedoka A. M. i M. M. kao službenih osoba ocijenio vjerodostojnim, budući da su o odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika, odnosno o činjenici da je došlo do izbijanja požara, iskazivali jasno, objektivno i suglasno budući da je svjedok A. M. iskazao da „…došli smo na mjesto događaja te smo sanirali mjesto požarišta, natopili smo vodom krajeve…“ dok je svjedok M. M. iskazao „…dolaskom do mjesta događaja utvrdio sam da je došlo do izbijanja požara i da gori suha trava i nisko raslinje…“. Iz takvih iskaza svjedoka jasno je da nisu točni žalbeni navodi okrivljenika da je u trenutku odlaska vatrogasaca požar već bio ugašen odnosno stavljen pod kontrolu. Osim toga, za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret dovoljna je činjenica da je izbio požar pa je irelevantno da li je opožarena površina 50x50 metara kako to tvrdi okrivljenik ili 50x100 metara kako to proizlazi iz iskaza svjedoka M. M.
4.3. Slijedom navedenog, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne, okrivljenik ističe da u poodmaklim godina i da je bolestan te da živi sa suprugom u obiteljskom domaćinstvu koja je također starije životne dobi, a jedini izvor prihoda da im je jedna mirovina u iznosu od 2.500,00 kazna, a što je direktna ugroza za njihovu egzistenciju.
5.2. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te da njihova preocjena nije potrebna.
5.3. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen zakonom je propisana novčana kazna od 2.000,00 do 15.000,00 kuna, pa novčana kazna u visini od 1.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu uz primjenu odredbi o ublažavanju pa je jasno da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti počinjenja prekršaja obzirom da je novčana kazna izrečena u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa, radi čega i po ocjeni ovog suda nema osnove za daljnje ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
5.4. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“ broj 114/2022.) kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom koji zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu manji iznos najniže i najviše novčane kazne. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju izrečena ublažena novčana kazna od 1.000,00 kuna, a što je protuvrijednost 132,72 eura, dakle, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa od 260,00 eura po Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od požara, novčana kazna je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega, u konkretnom slučaju, novi zakon nije primijenjen, ocijenivši da prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon o izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 15,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. rujna 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
