Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-416/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice D. K., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćnici A. G. Š., odvjetnici iz S. I. Z., protiv tuženika T. K., OIB: ..., I. K., OIB: ... i Z. K., OIB: ..., svi iz S., svi zastupani po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-325/2022-22 od 15. studenog 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-325/2022-22 od 15. studenog 2023. u točkama I. i III. izreke.

II. Točka II. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženima T. K., S., OIB: ..., I. K., S., OIB: ... i Z. K., S., OIB: ..., da tužiteljici D. K. iz S., OIB: ... predaju u suposjed nekretninu zkč.br. 4588, dvorište površine 297 m2, kuća, dvije zgrade, S., površine 154 m2, ukupne površine 451 m2, upisana u zk.ul.br. 6479 k.o S. K. te da ju uvedu u suposjed kuće na adresi ... S. sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: „na način da sa malih i velikih dvorišnih vrata vanjske ograde uklone sajle za bicikl“.

III Nalaže se tuženima da tužiteljici nadoknade troškove ovog postupka u iznosu od 985,17 EUR/7.422,80 HRK1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenoga 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijeli su tuženici 28. studenog 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu 20. prosinca 2023. u kojem osporava navode žalbe u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženici navode kako žalbu podnose i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navode koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, ali se iz sadržaja žalbe može zaključiti da ukazuju na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije dao jasno obrazloženje u pogledu odgovornosti tuženika za smetanje posjeda.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, za svoju odluku je dao jasne razloge, a ne radi se o tužbi zbog smetanja posjeda, već o tužbi za predaju u suposjed sporne nekretnine. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je:

- da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica kčbr. 4588 upisane u zk.ul.br. 6479 k.o. S. K. u 2/8 dijela, a tuženici T. K. i I. K. svaki u po 3/8 dijela,

- da tuženica Z. K. temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ima upisano pravo plodouživanja u odnosu na tu nekretninu,

- da se preko nekretnine označene kao kčbr. 4588 na kojoj se nalazi obiteljska kuća s garažom dolazi na kčbr. 4586/1 upisane u zk.ul.br. 6478 k.o. S. K. na kojoj je tužiteljica upisana u ¼ dijela, a Z. K. u ¾ dijela,

- da je potonja nekretnina u naravi voćnjak kojeg obrađuje tužiteljica,

- da se kčbr. 4588 koja je predmet ovog postupka nalazi na adresi S. K., te je u odnosu na cestu odvojena ogradom koja se sastoji od malih vrata na pješačkom ulazu i kolnih vrata,

- da tužiteljica u obiteljskoj kući u prizemlju drži u posjedu sobu u kojoj se nalaze njezine osobne stvari,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da tužiteljica s ključem od predmetne kuće ne može ući u kuću jer taj ključ ne ulazi u bravu te da se s unutarnje strane ulaznih vrata u kuću nalazi zasun,

- da tužiteljica posjeduje ključ od garaže u kojoj se nalazi više zajedničkih stvari stranaka te univerzalni ključ od malih vrata na ogradi,

- da do susjedne nekretnine označene kao kčbr. 4586/1 tužiteljica može pristupiti samo kroz dvorište kčbr. 4588 i kroz ulazna vrata u ogradi koja omeđuje tu nekretninu,

- da se između stranaka vodi postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice po prijedlogu tužiteljice kao predlagateljice pod brojem R1-59/2022, koji nije bio dovršen do dovršetka ovog postupka,

- da iz potvrda MUP-a, PU Z., od 31. ožujka 2022. i 26. svibnja 2022. te Očitovanja od 25. listopada 2022. sa službenim bilješkama proizlazi da je tužiteljica 29. ožujka 2022. i 24. svibnja 2022. prijavila policiji da nema pristup na nekretninu koja je predmet ovog postupka,

- da se prijava od 24. svibnja 2022. odnosila na tvrdnju tužiteljice da je vanjska ograda od ulaza na nekretninu zaključana sajlama za bicikle zbog čega ona ne može pristupiti na nekretninu, a prijava od 29. ožujka 2022. na tvrdnju tužiteljice da je vanjska ograda zaključana kao i ulazna vrata kuće pa ista ne može pristupiti na svoju nekretninu.

6.1. Saslušani su tužiteljica te tuženici T. K. i Z. K. te iz njihovih iskaza proizlazi da su odnosi između njih jako narušeni, da tužiteljica neovlašteno ulazi u prostorije obiteljske kuće koje su na katu i koje koriste tuženici, da ih verbalno napada, te da ju je tuženica Z. K. također prijavljivala policiji zbog određenih postupaka u odnosu na nju i druge tuženike.

6.2. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 37. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) kojim je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva te na stavak 4. prema kojemu je svaki suvlasnik vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu i glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku. Prema članku 46. stavak 1. ZV-a da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva pa tako i zahtjev za predaju u suposjed iz članka 161. stavak 1. ZV-a. Prema članku 161. stavak 1. ZV-a da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Također, člankom 162. stavak 1. istog Zakona da je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

6.3. Kako je tužiteljica suvlasnik predmetne nekretnine zajedno s tuženicima T. K. i I. K., a Z. K. ima određene ovlasti na nekretnini temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te se nekretnina nalazi u suposjedu tuženih, to da tužiteljica ima pravo zahtijevati od tuženih predaju u suposjed te nekretnine, te su joj tuženici dužni omogućiti izvršavanje suposjeda.

6.4. Odbijen je zahtjev u dijelu u kojem se traži uklanjanje sajli za bicikle s malih i velikih vrata vanjske ograde jer su sajle uklonjene pa da tužiteljica nema više pravni interes za navedeni dio tužbenog zahtjeva.

6.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a, a visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.).

7. U svojoj žalbi tuženici istu postavljaju kao da se radi o tužbi zbog smetanja posjeda, zbog čega ponovno ističu prigovor prekluzije, odnosno da je tužba podnesena izvan roka predviđenog zakonom za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda. Osporava se tvrdnja tužiteljice kako ona nije mogla ući na nekretninu jer su bile postavljene sajle za bicikle, jer da je mogla ući kroz velika vrata i u situaciji kada nije imala ključ od malih vrata na vanjskoj ogradi. Ponovo se ukazuje na maliciozno postupanje i ponašanje tužiteljice te se u žalbi navodi da tužiteljici nije cilj ostvarenje njezinih suvlasničkih prava, već psihičko zlostavljanje tuženih, a što proizlazi iz postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine jer u istom ne želi otkupiti suvlasnički dio tuženika niti pristaje da oni otkupe njezin suvlasnički dio, a fizička dioba nije moguća. Osporava se i odluka o naknadi parničnog troška jer da za četiri radnje punomoćniku tužiteljice, od kojih svaka nosi 100 bodova, prema vrijednosti boda kako je navedeno u presudi od 10,00 kuna, ne može se dobiti iznos koji je priznat tužiteljici.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo. Činjenica je da je tužiteljica zajedno s tuženicima T. i I. K. suvlasnica na spornoj nekretnini, a da je sporna nekretnina u posjedu svih tuženika, dakle i Z. K.. Iz iskaza T. K. proizlazi da doista tužiteljica nije mogla ući u kuću jer je s unutrašnje strane bio spušten zasun, a on da nije odgovarao na telefonski poziv jer je spavao, a uostalom zbog maltretiranja kojim su izloženi tuženici od strane tužiteljice da su ju blokirali na svojim mobilnim telefonima. Ovaj tuženik također u svom iskazu potvrđuje da su bile postavljene sajle na vanjskim vratima i to kako na malim, tako i na velikim vratima, ali to obrazlaže činjenicom da imaju psa pa da su na taj način htjeli spriječiti da djeca iz susjedstva otvaraju vrata i dolaze u kontakt sa psom, koje obrazloženje se ne može prihvatiti kao istinito jer su sajle uklonjene nakon prijave policiji.

7.2. Uzimajući u obzir teško poremećene odnose između tužiteljice i tuženika, i po ocjeni ovog suda, tuženici su tužiteljicu isključili iz suposjeda nekretnine. Tužiteljica nije u posjedu ključa od kuće, a kako na ulaznim vratima sa unutrašnje strane postoji zasun, kada bi i imala ključ od kuće tuženici njezin ulazak mogu onemogućiti ako su u kući prilikom njezinog dolaska. Zaključavanjem vrata na ogradi sajlama za bicikle tužiteljica je onemogućena da uđe u dvorište nekretnine, a ovaj sud ne vjeruje da su navedene sajle bile postavljene zbog djece koja bi poželjela podragati psa tuženika (njemački ovčar). Iako sajle nisu bile za vrijeme trajanja očevida na nekretnini, iste je moguće postaviti ponovo jer se radi o lako otklonjivom načinu zaključavanja. Kako je tužiteljica suvlasnica navedene nekretnine, to ima pravo istu suposjedovati, sve do razvrgnuća suvlasničke zajednice, zbog čega je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen u odnosu na predaju u suposjed.

7.3. Protivno mišljenju tuženika tužba nije podnesena kao tužba zbog smetanja posjeda, pa se stoga ovaj sud nije osvrnuo na žalbene razloge koji bi bili relevantni kod tužbe za smetanje posjeda.

8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška. Točno je da je prvostupanjski sud naveo da na vrijednost boda primjenjuje iznos od 10,00 kuna, a pri tome se pozvao na Tbr. 50. Tarife kojim je vrijednost boda utvrđena u iznosu od 15,00 kuna. Međutim, ispravno je primijenio na priznate radnje vrijednost boda od 15,00 kuna, pa se radi o očitoj pogrešci u pisanju koja pobijanu odluku o trošku ne čini nejasnu, niti protivnu Tarifi.

9. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je te je potvrđena presuda u točkama I. i III. izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9.1. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

10. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković v. r.