Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-336/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz V., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d, Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB…, za Ministarstvo obrane, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-864/2017- 36 od 30. siječnja 2024., dana 9. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-864/2017-36 od 30. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od 372,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.491,92 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatom naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 4. svibnja 2012. do 2. listopada 2017.

5. Tuženica u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitne povrede koje tuženica ističe u žalbi. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni i proturječni tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženica.

6. U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 eura[1] , tako da se, sukladno odredbi čl. 458. ZPP, radi o sporu male vrijednosti.

7. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. zakona.

8. Presuda u sporu male vrijednost ne može se dakle, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

9. Tuženica žalbenim navodima osporava pobijanu presudu ističući sadržajno da je sud pogrešno ocijenio dokaze odnosno da nije imao osnove presudu temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka. Takvim žalbenim navodima tuženica sadržajno ističe da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP. Međutim, sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP tako da ti žalbeni navodi tuženice nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

10. Tuženica u žalbi ističe i da sud je prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine", br. 54/14 – dalje: Pravilnik/14). Međutim, sud prvog stupnja je u rješenju od 7. rujna 2023. određujući vrlo detaljno zadatak vještaku jasno odredio (točka III.e) rješenja) da razliku naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 4. svibnja 2012. do 7. svibnja 2014. utvrdi prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine", br. 140/02, 68/11), a u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 2. listopada 2017 prema odredbama Pravilnika/14. Dakle, sud prvog stupnja je utvrđujući postojanje i visinu utužene tražbine s osnove naknade plaće za godišnji odmor primjenjivao upravo odredbe Pravilnika/14 tako da žalbeni navodi tuženice da odredbe tog pravilnika nisu primjenjivane nisu osnovane.

11. U odnosu na preostalu primjenu materijalnog prava sud prvog stupnja je na temelju utvrđenja da u utuženom razdoblju nije u potpunosti isplatila naknadu za korištenje godišnjeg odmora pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 3. i čl. 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) koji su bili na snazi do 26. lipnja 2013. i čl. 1. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 73/13) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju nakon 26. lipnja 2013., kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 372,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama u cijelosti prihvatio. Stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg ističe također ističe tuženica.

12. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

14. Tuženici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. rujna 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.