Poslovni broj: 6 Gž-889/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š.B. iz C. B., OIB: ….., koju zastupa punomoćnik T.B., protiv tuženice R.H., za Ministarstvo financija, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj 90 P-1193/2023-5 od 6. studenoga 2023., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice Š.B. i tuženice R.H. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj 90 P-1193/2023-5 od 6. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha na nekretninama tužiteljice pokrenuta u ovršnom postupku pred ovim sudom po prijedlogu tuženika određena rješenjem o ovrsi 90 Ovr-3472/2023-2 od 31. srpnja 2023. u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove redovne kamate u iznosu od 6.892,31 eura / 51.930,11 kn i zatezne kamate u iznosu od 56.751,92 eura / 427.597,34 kn.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na naplatu glavnog potraživanja tuženika u iznosu od 40.308,83 eura / 303.706,88 kn odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe pobliže opisane u točki I. izreke.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".

2. Protiv citirane presude u toč. II. i III. izreke tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je u cijelosti nastupila zastara i to ne samo kamata već i glavnice. Tuženica nije pokretala postupke naplate do srpnja 2023. Kredit je odobren njezinom sinu kao razvojačenom branitelju koji je obrađivao oko 100 ha zemljišta s traktorom koji je dobio za predmetni kredit te je traktor rashodovan jer je proizveden 1998. Predlaže, kako se to zaključuje iz sadržaja žalbe, da se presuda u pobijanom dijelu preinači i ovrha proglasi nedopuštenom i za glavnicu.

3. Protiv iste presude u toč. I. i III. izreke tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije i Sporazuma o osnivanju založnog prava broj TF-7-45/98-2 uknjiženo pravo zaloga za glavnicu od 102.347,38 DEM uvećano za kamate, naknade i ostale troškove. Prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu čl. 368. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima jer se potraživanje osigurano hipotekom može namiriti i po proteku roka zastare ako je pravo upisano u zemljišnoj knjizi, pa se u konkretnom slučaju iz založenih nekretnina mogu namirivati i kamate odnosno troškovi osigurane tražbine. Tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je obrazloženje presude u proturječju s upisom u teretnom listu C u zemljišnoj knjizi u zk.ul. 1809 k.o. B. Predlaže preinaku presude u pobijanom dijelu ili njeno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4, 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalba tuženice jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (izvadak iz zemljišne knjige) te ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati, a nisu počinjene ni navedene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretninama određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj 90 Ovr-3472/2023-2 od 31. srpnja 2023. zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20. i 114/22.; dalje OZ), dakle zbog prigovora zastare tuženičine tražbine.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna ovrha određena na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije i Sporazuma o osnivanju založnog prava broj TF-7-45/98-2, sklopljenih 30. srpnja 1998. i solemniziranih 31. kolovoza 1998. kod javnog bilježnika D.D. iz O. pod brojem OU-1247/98, koji Ugovor je zaključen između Ž. banke d.d. i T. B. kao korisnika kredita, s time da je radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja zasnovano založno pravo na nekretnini koja je u tom trenutku bila u vlasništvu M.B., (supruga tužiteljice), a nakon njegove smrti prešla je na tužiteljicu kao nasljednicu. Ugovorom o ustupu potraživanja zaključenim 20. lipnja 2002. Ž. banka d.d. u stečaju ustupila je Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija potraživanja prema krajnjim korisnicima kredita za kupnju poljoprivredne mehanizacije. Na predmetni Ugovor o dugoročnom kreditu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije i Sporazum o osnivanju založnog prava broj TF-7-45/98-2 javni bilježnik je otisnuo klauzulu izvršnosti s danom 1. srpnja 2005., kada je dospjela cjelokupna neplaćena tražbina tuženice s osnove kredita.

9. Prema odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.) potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10. Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari (st. 2).

11. U konkretnom slučaju zastara glavnog potraživanja, a i sporednih potraživanja (redovne i zatezne kamate) koje slijede pravnu sudbinu glavnog potraživanja, nastupila je protekom 1. srpnja 2010.

12. Kako je glavno potraživanje tuženice osigurano založnim pravom (hipotekom) na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, to primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZOO proizlazi da tuženica i po proteku vremena zastare može svoju glavnu tražbinu namiriti iz opterećene stvari pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na glavnu tražbinu uz iznosu od 40.308,83 eura (305.981,35 kn) neosnovan.

13. U odnosu na tražbinu tuženice s osnove redovne kamate u iznosu od 6.892,31 eura (52.319,02 kn) i zatezne kamate u iznosu od 56.751,92 eura (430.799,63 kn), ista se primjenom čl. 368. st. 2. ZOO više ne može namiriti ni iz opterećene stvari, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe prihvaćen, dakle odlučeno kao u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

14. Tuženica prigovara da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu čl. 368. st. 1. i 2. ZOO jer se potraživanje osigurano hipotekom može namiriti i po proteku roka zastare ako je pravo upisano u zemljišnoj knjizi, pa se u konkretnom slučaju iz založenih nekretnina mogu namirivati i kamate odnosno troškovi osigurane tražbine.

15. Založno pravo je po svojoj prirodi jače od zastare te je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo u korist onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige te u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revt-142/2017-2 od 19. siječnja 2021.).

16. S obzirom na to da je tražbina tuženice na ime dospjele glavnice u iznosu od 40.308,83 eura (305.981,35 kn) osigurana založnim pravom upisanim u zemljišne knjige, to znači da se takva tražbina, iako je zastarjela, može namiriti iz založene stvari (čl. 368. st. 1. ZOO) pa je, posljedično tome, tužiteljičin zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na glavnicu tražbine neosnovan.

17. U preostalom dijelu sporne tražbine koji se odnosi na redovne kamate u iznosu od 6.892,31 eura (52.319,02 kn) i zatezne kamate u iznosu od 56.751,92 eura (430.799,63 kn), sukladno odredbi čl. 368. st. 2. ZOO, nastupom zastare (2. srpnja 2010.) otpala je i mogućnost namirenja iz postojeće hipoteke, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi od 31. srpnja 2023. u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženice s osnove redovne i zatezne kamate.

18. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o trošku parničnog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP) kada je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer je ocijenjeno da je uspjeh stranaka približno podjednak.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.  

U Zadru 13. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov