REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1371/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., Osijek, Lorenza Jagera 5, OIB 82925459345, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-291/2023 od 14. veljače 2024., 9. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-291/2023 od 14. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-291/2023 od 14. veljače 2024. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.197,12 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.174,82 eura (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 149,25 eura odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Tuženik je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u točkama I. i II. izreke zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U žalbi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženo sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, čak i ako ih je proveo, a za takvo postupanje ne daje nikakve razloge. Tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda nema razloga o primjeni članka 502.c tog Zakona, kao ni o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli i početku tijeka zateznih kamata odnosno o tome zašto prvostupanjski sud tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 80. Zakona o obveznim odnosima, kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača, da je nepravilno odlučeno o prigovoru zastare, te nepravilno primijenjene odredbe članka 326. stavka 2. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i zbog toga što smatra da tužitelj nema pravo na puni iznos pristojbe na presudu. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi parnične troškove uključujući i troškove žalbenog postupka ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da su svi žalbeni navodi neosnovani i u prilog tome poziva se na stajališta sudske prakse, uključujući i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije, o svim spornim pitanjima. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama određenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Riječ je o potrošačkom ugovoru o kreditu u smislu članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu) koji su 25. siječnja 2007. sklopili tuženik, kao kreditor, sa Zdravkom Cesarcem, kao korisnikom kredita. Svoju aktivnu legitimaciju tužitelj zasniva na ugovoru o ustupu tražbine od 20. studenog 2019. kojim je tužitelju ustupljena tražbina korisnika kredita prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjama koje uglavnom ponavlja u žalbi.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je odbio prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije kao neosnovan, s obrazloženjem da je ugovor o ustupanju tražbine valjan i proizvodi pravne učinke. Otklonio je i prigovore da se na tužitelja ne mogu primijeniti propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i odredbe o izravnom učinku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa iz članka 502.c ZPP-a. Prigovor zastare odbijen je pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora. S obzirom na to da tuženik nije osporavao visinu tražbine za povrat preplaćenih iznosa, tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan.
8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim spornim pitanjima i nema drugih nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nije učinjena ni neka od bitnih odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Ovaj sud prihvaća po svemu jasno i valjano obrazloženo stajalište prvostupanjskog suda o postojanju tužiteljeve legitimacije za vođenje ovoga spora (točke 14. do 17. obrazloženja prvostupanjske presude) zasnovane na valjanom ugovoru o ustupu tražbine i pravilnoj primjeni odredbe članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), jer prijenos tražbine koja je predmet ovoga spora nije zabranjen, tražbina nije strogo osobne naravi niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
10. Tuženik je bio sudionik postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-1401/2012 u kojem je donesena pravomoćna presuda o tome da je tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen ugovor o kreditu sa Zdravkom Cesarcem, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju o promijeni kamatne stope jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak.
11. Neosnovano žalitelj tvrdi da pobijana presuda nema razloga o tome može li se tužitelj pozivati na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite i vezano za to pitanje primjene članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07) umjesto odredbe članka 502.c ZPP-a, jer suprotno proizlazi iz točke 22. obrazloženja prvostupanjske presude i jasnog zaključka da tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i potrošač Zdravko Cesarec.
12. Odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu radi utvrđenja odlučne činjenice da se o konkretnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo pri sklapanju ugovora o kreditu između korisnika kredita i tuženika nije povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu jednakost. Naime, prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog čega je takav dokaz smatrao nesvrsishodnim jer solemniziranje ugovora o kreditu ne uključuje i sudjelovanje javnog bilježnika u ugovaranju uvjeta predmetnog ugovora o kreditu, pa po naravi stvari javni bilježnik nema saznanja o tome je li se prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama koje su u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnim, niti javni bilježnik može potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu. S druge strane prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem korisnika kredita i pravilnom ocjenom tog dokaza utvrdio da se o spornim odredbama nije posebno pregovaralo.
13. Pravilno je odbijen i prigovor zastare tražbine i o tome spornom materijalnopravnom pitanju prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge i pravilno su primijenjene odredbe o prekidu zastare i zastarnom roku, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na točke 29. i 30. obrazloženja prvostupanjske presude.
14. Okolnost da je ugovor o kreditu bio ispunjen u vrijeme pokretanja ovoga postupka i da je riječ o ništetnosti samo pojedinih ugovornih odredaba sama po sebi ne znači da je riječ o zabrani manjeg značaja iz članka 326. stavka 2. ZOO-a, kako to pogrešno smatra žalitelj, zanemarujući bitnu činjenicu da je riječ o individualnoj zaštiti potrošača na temelju pravomoćne presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kada bi se prihvatilo stajalište žalitelja pravomoćna sudska odluka donesena u postupku kolektivne zaštiti potrošača ne bi imala nikakav učinak, ako potrošači ne bi mogli na temelju nje ostvariti pravo na povrat onoga što je tuženik stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredaba.
15. Neosnovano se žalitelj poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2004. godine poslovni broj Su-IV-222/04 koje se ne može primijeniti u ovom postupku. Naime, u konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu zbog ništetnosti pojedinih odredaba ugovora pa se o obvezi plaćanja zateznih kamata odlučuje po pravilima o stjecanju bez osnove. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj dužan je platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamate, isključuje savjesno postupanje tuženika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tuženikovom nepoštenju i naložio tuženiku da tužitelju plati kamate od dana stjecanja na temelju ništetne pravne osnove.
16. Neosnovano žalitelj pobija odluku o troškovima postupka tvrdnjom da tužitelj nema pravo na naknadu izdataka za sudske pristojbe na presudu u iznosu od 78,42 eura, nego eventualno samo polovicu toga iznosa. Naime, iz podataka u spisu razvidno je da je tužitelj platio sudsku pristojbu na presudu u navedenom iznosu, pa su mu ti troškovi stvarno nastali. Odredbom članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) plaćanje pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave sudske odluke, propisano je kao mogućnost, ali ne i obveza stranke. U ostalom dijelu odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita po osnovanosti (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i visini (članak 155. ZPP-a).
17. Zato je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastavljanje odgovora na tuženikovu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 9. rujna 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3086c-5562a
Kontrolni broj: 029dd-d0b62-acf56
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
